Dostupni linkovi

logo-print

Bh. teatri odolijevaju krizi: Glasno o najvažnijim društvenim pitanjima


Quo vadis?!: Glumac Zijah Sokolović sa "daskom koja život znači" povodom Svjetskog dana teatra, FOTO: Aleksandar Anđić

Quo vadis?!: Glumac Zijah Sokolović sa "daskom koja život znači" povodom Svjetskog dana teatra, FOTO: Aleksandar Anđić

Svakog 27. marta obilježava se Svjetski dan teatra, praznik koji je 1961. utvrdio Internacionalni teatarski institut u namjeri da ukaže na značaj ovog oblika umjetnosti.

Na ovaj dan različiti sadržaji se priređuju na scenama svijeta, a nisu izuzetak ni bosanskohercegovačka pozorišta. Iako skromna finansijska sredstva ne dopuštaju luksuznije produkcije, dramsko stvaralaštvo Bosne i Hercegovine je itekako živo.

„Danas vlastodršci više nemaju problema sa nadzorom nad onima koji se izražavaju kroz ironiju i sarkazam budući da glumci nemaju prostora ni publike. U vrijeme renesanse u Italiji oni koji su bili na vlasti morali su se potruditi da drže na uzdi pozorišne družine, koje su se obraćale širokom krugu publike. Zato je jedino rješenje za krizu nadati se da će se protiv nas i protiv mladih koji žele naučiti pozorišno umijeće organizovati velika hajka: nova dijaspora glumaca koja će, svakako, iz nametnutih okolnosti, izvući nezamislive prednosti za novo pozorište“, dio je poruke italijanskog dramskog kreativca i dobitnika Nobelove nagrade za književnost 1997. godine Darija Foa.

Uprkos ekonomskoj i svakoj drugoj krizi, nedostatku novca za kulturu, bahatom odnosu vlasti prema umjetnosti, pozorišta u BiH rade više nego ikada. Umjetnost treba otvoreno, nedvosmisleno i glasno da govori o najvažnijim društvenim pitanjima, prije svega o onima koja se nerijetko zataškavaju. Bh. teatri to i rade.

„Izračunao sam da 22 parlamentarca u BiH mjesečno primaju 110.000 maraka. Ne znam šta oni urade za mjesec dana, ali sam siguran da teatarski ljudi za to vrijeme i za te pare urade mnogo više. Miki Trifunov, Josip Pejaković, Miralem Zupčević, Selma Alispahić, Sead Bejtović, Slavko Pervan, Nada Đurevska... koliko ovi ljudi, i još desetine njih primaju mjesečno i koliko su zaradili para za decenije rada u bh. teatru“, pita se Almir Imširević, predsjednik bh. Centra Internacionalnog teatarskog instituta.

No, pored svega mladi glumci se ne boje. Nedavno diplomirana glumica sarajevske Akademije scenskih umjetnosti Ena Kurtalić ne brine se za svoj budući angažman. Uvriježeno mišljenje da od „bavljenja umjetnosti nema para“ ovu mladu glumicu ne uznemirava jer je, kako kaže, svjesna važnosti svoje profesije.

„Mnogo diplomiranih glumaca, scenarista, dramaturga i reditelja završava Akademiju bez ikakve perspektive, odnosno bez pronalaska radnog mjesta - kojeg, realno, nema. Sva mjesta su popunjena. Budućnost je da sami sebi stvaramo projekte. Treba imati viziju i uzeti stvar u svoje ruke. Vjerujem da ćemo, ukoliko smo kreativni i dobri u svom poslu, naći posao“, iskreno će Ena Kurtalić.
Dino Mustafić, foto: Midhat Poturović

Dino Mustafić, foto: Midhat Poturović


U poređenju sa evropskim, svaka predstava na bh. teatarskoj sceni u vremenu društveno-političkog sivila je svojevrsni podvig. Na to ukazuje i direktor Međunarodnog festivala MESS Dino Mustafić, koji je uspio da dodatno afirmiše pozorišni festival vrijedan hvale u cijeloj Evropi.

„Zadivljujuće je kako neke bh. produkcije u vizuelnom i likovnom smislu, ili rediteljskoj nadgradnji ni po čemu ne zaostaju za nekim regionalnim i evropskim standardima, a mislim da je to isključivo zahvaljujući imaginaciji, entuzijazmu i posvećenosti ljudi koji žive u teatru. Međutim, govoreći o tehnološko-organizacionom smislu, Bosna i Hercegovina jako zaostaje za evropskim standardima. Ono što je pozorišna infrastruktura na nivou svjetlosnog parka sarajevskih pozorišta ili tonske opreme, je nešto što je daleko iza standarda“, navodi Mustafić.

Adekvatni ljudi na adekvatnim mjestima

Svijetu pozorišta u Bosni i Hercegovini ne doprinose samo veliki festivali. Pozorište lutaka Mostar već 60 godina niže uspjehe pred domaćom i inostranom publikom. Ova trupa je mnogo proputovala.

„Nastupali smo na pozornicama Austrije, Francuske, Španije, Bugarske, Njemačke, Mađarske, Poljske, Irana. Nema gdje nismo igrali. Posljednjih nekoliko godina naše pozorište je osvojilo 25 nagrada na domaćim i međunarodnim lutkarskim festivalima. U Mostaru se do danas, čak ni prije rata nisu donosile takve nagrade, ali niko na naše sadašnje uspjehe ne reaguje u Mostaru“, kaže direktorka Pozorišta lutaka Mostar Ranka Mutevelić.

Slično je i sa Gradskim pozorištem „Jazavac“ iz Banje Luke koje djeluje kao udruženje građana.

„Iz budžeta od Ministarstva kulture prošle godine nismo dobili niti jedne marke. ’Jazavac’ živi od prodatih karata, za što svako ko se bavi pozorištem zna da je nemoguća misija. Imamo redovan repertoar i gostovanja u zemlji i inostranstvu - dakle, mi radimo kao javna ustanova, ali za to nismo adekvatno podržani. Takva situacija će se promijeniti kada adekvatni ljudi budu na adekvatnim mjestima - oni koji razumiju kulturu, i tada će se nešto promijeniti. Do tada, sumnjam!“, navodi Mario Lukajić, predsjednik i glumac Pozorišta „Jazavac“.

Vlado Kerošević, foto: Maja Nikolić

Vlado Kerošević, foto: Maja Nikolić

Jedno od kultnih pozorišta u Bosni i Hercegovini je i Sarajevski ratni teatar - SARTR. Manjak finansijskih sredstava ne utiče na njihovu misiju da nastave pružati pomoć mladim, neafirmisanim dramskim umjetnicima. Moto je, kaže izvršna producentica SARTR-a Latifa Imamović, sa malo novca postići što više:

„To što su budžetska sredstva značajno umanjena u ovoj godini ne znači da trebamo prestati sa radom ili odustati, tako da smo pokrenuli projekat Teatarska opservatorija kroz koji podržavamo i realiziramo predstave studenata Akademije scenskih umjetnosti, njihove diplomske, kao i predstave tek svršenih studenata koji nisu dobili priliku raditi negdje drugdje.“

Bosanskohercegovačka pozorišta, svako sukladno svojim mogućnostima, obilježavaju 27. marta Svjetski dan teatra. U Tuzli u srijedu uveče počinje TKT Fest. Ovogodišnje, 11. izdanje biće programski najsadržajnije.

„Moram priznati da nijedan političar u mojoj 35-ogodišnjoj karijeri nije dao kreativno, kvalitetno niti analitično mišljenje o tome šta je sa teatrom, šta je s umjetnošću uopšte u društvu. Smatram da tu leži ključ problema. Dok se oni koji servisiraju interese ovog društva ne zapitaju šta će biti sa umjetnošću u BiH, mi umjetnici ćemo i dalje biti u monologu“, zaključuje umjetnički voditelj TKT Festa, inače priznati glumac i režiser Vlado Kerošević.
  • 16x9 Image

    Zvjezdan Živković

    Magistar komunikologije. Izvještava o kulturi, socijalnim temama i eurointegracijama. Kreira multimedijalne sadržaje i uređuje portal Balkanskog servisa RSE.

XS
SM
MD
LG