Bosanskohercegovačka dijaspora, koju čini više od milion i po građana koji žive širom svijeta, smatra kako je zapostavljena u medijima u svojoj zemlji. Malo se računa, tvrde, vodi o njihovim pravima, od izbornog procesa i glasanja, pa do pristupa bh. ambasadama. Ne promovišu se uspješni ljudi koji žive van granica BiH. S druge strane, bh. mediji nemaju ni novca ni resursa da prate zbivanja u dijaspori u mjeri u kojoj to iseljeništvo želi, niti se adekvatno dijaspora zalaže da bude drugačije.
Namik Alimajstorović iz Svjetskog saveza dijaspore navodi tek neka od pitanja koja smatra zavrjeđuju veću pažnju u bh. medijima.
„Da li neko putem medija želi da milion i po naših građana stavi u zapećak i da pravi dvije Bosne? Zbog čega se vrlo malo ističu podaci koliko dijaspora unosi u BiH? Dijaspora je najveći ulagač u domovinu - i da li to nekome smeta uspjeh Bosanaca i Hercegovaca u svijetu? Pita li se neko ovdje zbog čega Bosanci i Hercegovci glasaju po najkomlikovanijem sistemu na svijetu? Zbog čega je povećan broj uzimanja stranih državljanstava? Zbog čega su bh. ambasade i konzulati u svijetu, čast izuzecima, žicom ograđeni od sopstvenog naroda, ne žele i neće da pomognu bolju organizaciju i bave se sami sobom?“ pita Alimajstorović.
Da li neko putem medija želi da milion i po naših građana stavi u zapećak i da pravi dvije Bosne? Zbog čega se vrlo malo ističu podaci koliko dijaspora unosi u BiH? Dijaspora je najveći ulagač u domovinu, kaže Namik Alimajstorović iz Svjetskog saveza dijaspore.
Haris Halilović, bivši konzul BiH u Štutgartu, navodi kako bh. institucije, uključujući i diplomatsko-konzularna predstavništva BiH, nemaju ni novca ni dovoljne komunikacije sa dijasporom. Medije vidi kao ključ za skretanje pažnje na određene probleme i navodi primjer:
„Poslao sam informaciju da smo u Njemačkoj napravili savez bosanskih dopunskih škola. Niko nije dobjavio. Objavila su evropska izdanja. Nama je to važno. U Njemačkoj ima više od 20.000 djece školskog uzrasta. Nama je važno da u svojoj matici istaknemo da u velikoj fazi asimilacija državljana BiH van BiH se dešava. Znači mlađe generacije ne znaju ili nedovoljno znaju sopstveni jezik - koji je prvi elemenat da se izgubi vlastiti identitet.“
Izmijeniti medijsku sliku
Bh. mediji nisu u poziciji da se u mjeri u kojoj to iseljenici žele bave pitanjima koja tište građane van granica zemlje. Glavni je razlog nedostatak sredstava, a jedan od primjera jeste i činjenica da državna televizija BHT1 nije u prilici emitovati satelitski program. I pored toga, jednom sedmično državni BH radio 1 emituje jednosatnu emisiju posvećenu dijaspori, čiji urednik Zvonko Komšić kaže:
Ilustracija
„Ja bih volio kada bi BH radio i televizija imali svoj specijalizirani satelitski program namijenjen ljudima u dijaspori, ali nažalost nemamo. Već skoro više od godinu i po dana smo zamračeni, dakle nema nas na satelitu. Ministarstvo prometa i komunikacija naše zemlje nije uplatilo potreban novac da bi se deblokirao naš signal da bi nas naši ljudi u dijaspori mogli gledati i slušati. Dajemo koliko možemo, radimo šta možemo. Javni servisi u BiH su isto tako u teškoj situaciji. Dijaspora treba da apelira ni Ministarsko vijeće i na Ministarstvo prometa i komunikacija koje je zaduženo da obezbijedi novac da bi se otplatio dug i da bi građani BiH u dijaspori imali naš satelitski signal.“
Politička situacija u zemlji diktira mnoge pa i medijske pravce razvoja. Jednako traži i da se u njihovo rješavanje uključe svi, no dio bh. dijaspore smatra kako to nije njihov problem.
„Od jedne države kao što je BiH očekujemo da stoji iza toga medija. Kako ćete doći do para od države, to je sad problem i države i vas - i treba da ga riješite, a ne da vam dijaspora rješava taj vaš problem“, smatra Dženan Nović, glavni i odgovorni urednik BH glasnika koji finansira Islamska zajednica Bošnjaka u Norveškoj.
Do bh. javnosti dopiru uglavnom vijesti iz rubrike crna hronika, što se mora promijeniti, smatra Senada Bešić, koja iz ugla bh. državljana u Švedskoj kaže:
„Tako je i u stranim medijima - u Švedskoj konkretno više se piše o strancima koji su uradili nešto negativno nego o nama, strancima koji su postigli nešto. Jer više se prodaju novine sa naslovima da se nešto loše desilo. Ali trebamo izmijeniti tu sliku. Trebamo uzeti što više primjera ljudi koji su uspjeli i ljudi koji žele da se vrate i koji žele da ulažu u BiH.“
Obostrana saradnja je interes i medija i dijaspore, no najprije je potrebno definisati jasne pravce u kojima se treba kretati. Pitanja poput ispisa bh. građana iz državljanstva ili problemi u izbornom procesu su goreći za bh. dijasporu, koja bi zajedno sa medijima trebalo da napravi pritisak na one koji o tome odlučuju kako bi popravili stanje. No, od medija u BiH, kako se da zaključiti, očekuje se i da prate zbivanja koja su daleko od stvarnih problema koja muče ovu populaciju, a koja zbog nesređenih bh. prilika i stanja u zemlji ne mogu doći na red.
