Dostupni linkovi

logo-print

Bez pravnog okvira za izgradnju spomenika


Zapušten park Vraca

Zapušten park Vraca

U BiH je podignuto na stotine spomenika. Mnoge su nezavisno finansirala udruženja porodica žrtava, udruženja veterana i privatni donatori. Iza velikog broja stoji i politika, koja to koristi za stvaranje dubljih etničkih podjela. A akcije građana kojima se željela odati počast svim žrtvama, bez obzira kojoj strani u proteklom ratu pripadale, prekinute su vrlo brzo, jer lokalne vlasti to nisu dozvolile. To dovoljno govori o spremnosti vlasti da promovišu pomirenje.

Memorijalna ploča Ratku Mladiću

Memorijalna ploča Ratku Mladiću

Većina spomenika postavljenih nakon rata u BiH služila je za produbljivanja podjela među narodima i otvaranje starih rana. To potvrđuje i nedavni slučaj kada je lokalna boračka organizacija Istočnog Novog Sarajeva postavila spomen-obilježje u čast haškog optuženika Ratka Mladića, na Vracama u Sarajevu.

Ima, naravno, i primjera koji promovišu pomirenje među narodima, ali su oni rijetki. A ako se i dogode, vlasti se pobrinu da takve spomenike vrlo brzo sklone.

Inicijativa ”Jer me se tiče” u oktobru prošle godine, u Foči, Konjicu i Bugojnu postavila je identične spomen-ploče, kako bi odali počast svim civilnim žrtvama rata. Ploče su roku nekoliko sati uklonjene, ali to nisu uradili građani, već lokalne vlasti. Emir Hodžić iz Inicijative “Jer me se tiče”:

„Vlasti itekako potpiruju tenzije i netrpeljivost među narodima još uvijek kako bi ostali na vlasti, kako bi nastavili situaciju status kvoa. Mi smo pokušali da uradimo nešto etički, nešto moralno, ali veoma brzo smo naišli na zid. Nismo se bavili politikom, nego smo iskreno odali počast civlinim žrtvama tamo gdje su zaboravljene. Reakcija građana je bila sasvim pozitivna, ali reakcija lokalnih vlasti je bila apsolutno negativna - i nakon predavanja zahtjeva oni su nas odbili.“

Prva ploča postavljena je ispred sportskog centra Partizan, objekta koji je u ratu bio logor u kojem su žene iz Foče silovane i zlostavljane. Druga je postavljena u centru Bugojna kao opomena da ni u ovom gradu nema memorijala za vojnike HVO-a koji su tokom sukoba sa Armijom BiH bili prvo zarobljeni, pa potom ubijeni. A treća je postavljena u Konjicu, u čast žrtava srpske nacionalnosti koje su bile zarobljene u logoru Čelebići.

U BiH ne postoji pravni okvir za izgradnju spomenika. Podjele, duboko ukorijenjene u složeni politički sistem BiH, sa njenim entitetima, kantonima i opštinama, stvorile su situaciju u kojoj niko ne može tačno odgovoriti na pitanje ko gradi spomenike i da li oni odslikavaju istinu o sukobima devedesetih, ili samo potpiruju etničke podjele. Dubravko Lovrenović iz Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH:

„Politika izgradnje novih spomenika u razdoblju nakon rata u BiH odražava jedan kliše koji je ovdje postojao tokom cijelog 20. stoljeća, a to je pobjednici historiju počinju sa samim sobom. Za vrijeme prve Jugoslavije bilo je podignuto više od 200 spomenika dinastiji Karađorđevića. Mislim da je preživio samo jedan poslije Drugog svjetskog rata. Nešto slično dešava se i danas sa spomenicima NOB-a, a do izražaja je došao novi, nazovimo ga tako - umjetnički izraz koji treba da simbolizira političku moća, tako danas kada putujete Bosnom i Hercegovinom vi kao da putujete kroz neki vremeplov koji vam jasno pokazuje na kojoj teritoriji se nalazite.“

Branko Todorović iz Helsinškog odbora RS-a:

„Do toga dolazi iz potpuno podjeljenih politika u BiH nakon rata. Mi imamo političare i ideologije koje u velikoj mjeri ili nastavljači ili žele da prikažu kao opravdano ono što se dešavalo tokom rata, tako da te politike u BiH doprinose podjelama u procesima razvoja kulture sjećanja u BiH, koja i dalje ostaje fragmentarna i nedorečena.“

O zajedničkim spomenicima u ovom trenutku teško je govoriti jer je cijela poslijeratna politika podizanja spomenika bila usmjerena u potpuno drugom pravcu. Dozvolu za gradnju spomenika u Bosni i Hercegovini izdale su 143 opštine, mada su mnogi izgrađeni i bez prethodnog odobrenja.
  • 16x9 Image

    Aida Đugum

    Nakon iskustava u printanim i elektronskim medijima, uključujući BH Radio 1, u maju 2007. pridružila se ekipi RSE, gdje obavlja poslove novinara-reportera za radijski program i emisiju TV Liberty.

XS
SM
MD
LG