Dostupni linkovi

logo-print

Bešlagić: Narodu je potrebno više prostora i slobode


Bosanskohercegovački pozorišni i filmski glumac Enis Bešlagić nedavno je na dodjeli Večernjakovog pečata u Mostaru proglašen osobom godine. Nagradu je dobio zbog svog angažmana u humanitarnim akcijama, među kojima je i volontiranje uoči prošlogodišnjeg dočeka pape Franje u Sarajevu. Veliku pozornost u javnosti izavao je njegov govor i poruke koje je poslao bh.političarima.

RSE: Dobili ste nagradu 'Večernjakov pečat' za osobu godine. Pozitivne reakcije u javnosti izazvao je Vaš govor i poruke koje ste poslali političarima.Što Vas je motivirao da to kažete i da li su te poruke doprijele do njih?


Bešlagić: Ja sam zaista prvo bio iznenađen time da ću dobiti glavnu nagradu. Pretpostavljao sam i vjerovatno sam očekivao nagradu u kategoriji humanost, za moje volontiranje, koje je isto tako izazvalo veliku reakciju. Meni nije bilo jasno – kad negdje volontiraš, kao čovjek, želiš da pomogneš oko nekog događaja bitnog za tvoju zemlju – zašto to izaziva toliku medijsku pozornost? A zašto deset nekih prostih rečenica, koje svaki građanin ovih prostora misli, a ja sam ih samo uspio izgovoriti, srećom, jer sam imao ogromnu tremu, ali sam osjećao odgovornost, na koju sam pozvao sve političare. Završio sam govor da smo svi odgovorni, uključujući i sebe. Zato sam i želio to da kažem, jer i devedesetih godina su oni svi tako zajedno sjedili, družili se.

RSE: Nagradu ste dobili zbog Vašeg volonterskog angažmana prilikom prošlogodišnjeg dočeka Svetog oca u Sarajevu. Kako je došlo do toga da se priključite toj akciji, a i drugim humanitarnim akcijama, u kojima ste sudjelovali?


Bešlagić: Ja stvarno nisam išao ni politički niti vjerski, nego ljudski, da to prođe kako treba i da ljudi koji dođu u Sarajevo, da se osjećaju lijepo, ugodno, kao što bih ja volio da se osjećam ugodno u regionu, gdje god da odem. Meni je to, pravo da vam kažem, bilo iznenađenje kad sam shvatio u kojoj smo mi banani, kao regija, da se to toliko diže. Onda, kad se to toliko podiglo na nivo, onda je ljudima kojima je to jako bitno i koji imaju emocije, pogotovo katolicima, koji su vjernici, to mnogo značilo i željeli su da se nekako zahvale. Primao sam čestitke, čak i zahvalnicu ispred Vatikana, pa 'Hvala Vam lijepa što ste kao musliman učestvovali u tome'. Pa kažem, to je ljudski, u Bosni i Hercegovini se uvijek tako živjelo, kad neko kuću pravi, odeš, pomogneš. Mene najviše motiviraju djeca. Ja, kroz svoje uloge koje sam radio – nisam pravio uloge i emisije za djecu iako sam to želio – ali su te uloge mnogo odjeknule kod onih najmlađih. I ti najmlađi, koji su odrastali uz moje uloge, kad su počeli gledati imali su 11, sad već imaju 22 godine. Oni imaju emocije prema meni, kao što sam ja imao određene emocije prema, recimo, pokojnom Draganu Nikoliću, prema mnogo glumaca iz regiona, na čijim serijama i filmovima sam ja odrastao.

RSE: Sjećam se jedne od Vaših prvih uloga u filmu 'Gori vatra'. Taj film govorio je o postratnoj BiH i počecima tranzicije. Koliko se danas Bosna i Hercegovina promijenila u odnosu na ono vrijeme?


Bešlagić: Mogu reći da su se ljudi pet godina iza rata bolje organizirali, nego sada, dvadeset godina kasnije. Tome su doprinijeli svi ti isti političari koji su sjedili. Ja ne mogu da vjerujem da oni sjede petnaest, dvadeset godina, deset, pet, u Parlamentu, u tim državnim institucijama i da oni između sebe nisu napravili neke privatne kontakte, da se nisu zbližili. A vidio sam na nekim privatnim domijencima, da se oni jako druže, smiju, da im je baš ono, prijatno i ugodno. Onda odu u svoje zemlje, na svoje medije, i onda jedni po drugima pljuju. I onda se narod između sebe. To je mene boljelo, ja sam želi to javno reći. Ako se, ne znam, Dodik i Izetbegović svađaju, ako se Čović i Izetbegović posvađaju, da o tome ovisi i moj odnos, da li će meni biti lijepo u Grudama, da li će meni biti lijepo u Bijeljini ili će meni biti lijepo u Zenici. Vjerujte da se to sve reflektira i na ljude.

RSE: Kako vidite danas BiH - jesmo li spremni za članstvo u Europskoj uniji ili smo još daleko od toga?


Bešlagić: Ma, mi jesmo daleko od toga, ali i nismo. Nama treba samo malo ušminkati zemlju, ovom narodu treba dati samo malo više prostora i slobode. Srećom, mi nismo prezadužena zemlja, sreća da se naši političari nisu mogli toliko zadužiti kao što je region zadužen sa kreditima. Ja smatram da mi, živeći na ovim prostorima, nismo ništa lošiji od regiona. Zašto je Bosna i Hercegovina toliko kao 'drugačija'? Kad pogledate ljude koji iz BiH odu u region, koji su uljepšali region, bili oni Srbi ili Hrvati, da li igraju po reprezentacijama, da li su privrednici. Imamo mi šta ponuditi, ali, kako bih rekao, imaju taj maćehinski odnos prema nama, kao 'oni dolje, jadni, ne mogu se dogovoriti'. Mi smo uvijek kao neko ko je jadan. Ja smatram da mi svi u Bosni i Hercegovini trebamo znati da niko od nas nema te neke sigurne matice koje se brinu za nas. Naša matica je tvoj komšija, tvoj susjed. Kad je problem, ti prvo kucaš na vrata komšiji. Ja kažem: oko stvari oko kojih se ljudi ne mogu dogovoriti u Bosni i Hercegovini, ne moraju se dogovoriti, ali nemojte ih svaki dan potencirati. Haj'mo pričati o onom oko čega se možemo dogovoriti.

RSE: Kroz Vaše uloge dali ste doprinos zbližavanju ljudi u svijetu filma, teatra. Da li bi uloga filma i teatratrebala biti i veća u povezivanju ljudi u regiji, a i šire?


Bešlagić: Apsolutno, apsolutno da bi trebala i baš zbog toga su i opstruirani u regionu. Baš zbog toga ni filmovi koji se bave tom tematikom ne mogu proći, jer su i fondovi za kinematografiju pod nekom političkom šapom. Neće nikad proći neki filmovi koji će raditi na nekom našem ujedinjenju, ali postoje ljudi koji su ustrajni u tome. Tako će uskoro biti jedan projekat koji je pokrenuo Nikola Kojo u svojoj produkciji – jedan vrhunski i čovjek i kolega i glumac – to je velika regionalna serija u koju će biti zaista uključeni svi glumci regiona i iz koje će izaći tri igrana filma. Ljudima treba malo veselijih i opuštenijih tema i mi ćemo se time baviti. Ja se ne mislim baviti politikom, to nije moja profesija. Ali ja imam pravo govoriti, kao što u Americi ima pravo govoriti George Clooney, on se čak angažirao i za neke stranke, direktno je podržavao kandidate. Ja to nikad nisam radio, ali ne mogu govoriti ni kao Leonardo DiCaprio, o zagrijavanju planete, jer imam bitnijih stvari u svom okruženju, o kojima ja trebam govoriti.

  • 16x9 Image

    Ivan Katavić

    Novinarstvom se profesionalno bavi od 2005. godine kada je postao član redakcije sarajevskog dopisništva RSE. Najčešće obrađuje teme iz života običnih ljudi, kulture i sporta.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG