Dostupni linkovi

Beograd i Kosovo: Prinudno nacionalno trežnjenje


Barikade u Mitrovici, 30. novembar 2011.
Barikade u Mitrovici, 30. novembar 2011.
Poziv predsednika Srbije Borisa Tadića Srbima na severu Kosova da ne ponove fatalne greške iz 90-ih, kada su njihovi sunarodnici, pre svega u Hrvatskoj odbacili plan Z-4, a onda dobili „Oluju“ postavlja pitanje da li je došlo do otežnjenja dosadašnje politike prema Kosovu i do konačnog odustajanja od maksimalističkih ciljeva Beograda koji su Srbiju uvukli u ratove sa susedima i sukob sa čitavim svetom.

Nema sumnje, naglašavaju sagovornici Radija Slobodna Evropa, da je do ovog Tadićevog upozorenja došlo u iznudici s obzirom na činjenicu da najviši predstavnici najuticajnijih članica Evropske unije uopšte ne kriju da će srpska kandidatura za EU o kojoj se odlučuje za nekoliko dana zavisiti od odnosa Beograda prema Kosovu.

Tako je nemački šef diplomatije Guido Westerwelle iz Brisela u sredu upozorio:

"Kažem slobodno i bez uvijanja: ako Srbija ne prihvata teritorijalni integritet Kosova, to je onda kriterijum i u donošenju naših, nemačkih odluka".

Boris Tadić
Boris Tadić
Tadićev poziv Srbima na severu Kosova da ne ponove sudbonosnu grešku nekadašnjeg krajiškog lidera Martića koji je odbio plan Z-4, može se razumeti kao upozorenje da se ne može istrajavati na maksimalističkim ciljevima nacionalista, kaže za Radio Slobodna Evropa Jelena Trivan, jer su neostvarivi potpredsednica vladajuće Demokratske stranke:

”Srbija se sada nalazi u pregovaračkom procesu i neki nacionalisti pokušavaju da taj proces zloupotrebe svojim nacionalističkim pritiscima i zahtevima da uopšte ne treba da pregovaramo i da jedini i da su statusni pregovori jedini pregovori u kojima treba da učestvujemo. Potpuno pritom svesno lažu i obmanjuju gradjane jer u ovom trenutku saglasja i podrške za statusne pregovore nema. Ovi pregovori su u ovom trenutku jedini format u kojem Srbija živo može da utiče na sudbinu Kosova i Srba na Kosovu. Dakle, aprel predsednika Tadića i svih nas je da podržimo pregovore i dijalog, da kroz njega tražimo dalja rešenja i otvaramo mogućnosti da u jednom trenutku dodje i do statusnih pregovora, umesto da maksimalistički kažemo – ništa što nije zahtev Beograda koji će se ispoštovati za nas nije prihvatljivo i da onda zatvorimo sva vrata”, kaže Trivan.

Kao poslednji gradonačelnik Knina, pred „Oluju“, Drago Kovačević, danas predsednik Srpskog demokratskog foruma, mogao bi biti među prozvanijima za komentare Tadićevog apela srpskim liderima sa severa Kosova da ne ponove grešku nekadašnjih srpskih čelnika u Hrvatskoj, koji su odbacili plan Z-4.

Iako naglašava da bi nastavljanje govora barikada i Srbe na Kosovu i Srbiju samu dovelo do ruba propasti, Kovačević, ipak, podseća da Tadić snosi najveći deo odgovornosti što su barikade do juče u Beogradu branjene kao legitimno sredstvo borbe.

Srbi na glavnom mostu preko Ibra u Mitrovici, novembar 2011.
Srbi na glavnom mostu preko Ibra u Mitrovici, novembar 2011.
„Letos i jesenas je bilo pitanje srpskog opstanka na severu da se izdrži na barikadama. Imali ste do pre pet dana sa najvišeg državnog vrha ohrabrivanje Srba da ostanu na barikadama. Vuk Jeremić je slao takve poruke. To smo mnogo puta čuli i od najviših državnih funkcionera koji se bave Kosovom – od ministra Bogdanovića, Olivera Ivanovića. Tadić je o tome mudro ćutao, međutim, to je ekipa koja nikada ne govori bez njegovog pristanka“, podseća Kovačević.

Upitana ne sugeriše li Tadić možda liderima Srba sa severa Kosova da se otvore za Ahtisarijev plan time što evocira fatalnu grešku odbacivanja plana Z-4, Trivan odgovara odrečno.

“Ahtisarijev plan nije dokument koji je za nas prihvatljiv iz razloga što on definiše Kosovo kao nezavisnu državu i Srbe u njemu kao manjinsku zajednicu. Taj plan ima dobra rešenja za pojedine opštine i pojedine institucije, o tome nema spora, ali mi polazimo od toga da su Srbi na Kosovu gradjani Srbije i na takav način o tome pregovaramo. Tražićemo kreativna rešenja, potpuno svesni stvarnosti u kojoj živimo, ali u okvirima ustava Republike Srbije”, kaže Trivanova.

Politički odgovorno, ali zakasnelo

Čak i Borisav Jović, bivši predsednik Predsedništva SFRJ i bliski saradnik režima Slobodana Miloševića koji je najodgovorniji za raspad Jugoslavije i ratove devedesetih, iako ne deli mišljenje da će dijalog dovesti do pacifikacije Srba na severu Kosova i do stabilizacije regiona, već smatra da bi srpski većinski sever iz Kosova trebalo izdvojiti, ocenjuje za naš radio da se ne mogu više ponavljati floskule o suverenitetu i teritorijalnom integritetu Srbije na Kosovu, kao da se ništa u međuvremenu nije promenilo, nego da aktuelna vlast mora ponuditi alternativno rešenje.

Dodaje da nije jasno šta je Tadić hteo da kaže opominjući Srbe da ne ponove iskustvo odbijanja plana Z-4, jer se postavlja pitanje da li on to Srbima sa severa nudi neki plan, a oni ga odbijaju? Priznaje, međutim, da je odbacivanje plana Z-4 bila katastrofalan Miloševićev promašaj.

Šefovi pregovaračkih timova Beograda i Prištine u Briselu, novembar 2011.
Šefovi pregovaračkih timova Beograda i Prištine u Briselu, novembar 2011.
“Jeste to bila greška, apsolutno. Da je taj plan Z-4 sproveden nekom srećom našom i da je prihvaćen, iako bi to bilo teško jer bi se Hrvati možda bunili protiv toga, ali uzmimo hipotetički, dakle, da je prihvaćen, srpski narod u Hrvatskoj bi sav ostao na svom prostoru, imao bi svoju vlast, praktično državu u državi, skoro isto kao sada Republika Srpska u Bosni i Hercegovini. I to je bila katastrofalna greška – Miloševića pre svega – jer je on smatrao da to ne treba prihvatiti. Mislim, ne mogu da tvrdim, da mu je stalno bilo u glavi da će nam, ako to prihvatimo za Hrvatsku, isto to nametnuti i za Kosovo, a to bi, prema njegovom mišljenju, bila previše velika vlast Albancima, što je, naravno, bila velika greška”, kaže Jović.

Pojedini analitičari i predstavnici nevladinog sektora, međutim, u Tadićevim izjavama naziru početak zaokreta Beograda prema Kosovu. Do toga su, doduše, tek u pet do dvanaest, doveli ogroman pritisak Nemačke, zapada i NATO-a, u sadejstvu sa aspiracijama Srbije da za nekoliko dana dobije kandidaturu za Evropsku uniju.

U tom kontekstu apel Srbima na severu da ne ponove greške svojih sunarodnika u Hrvatskoj iz 90-ih može se razumeti i kao priznanje da Srbija odustaje od polaganja prava na Kosovo, ocenjuje za Radio Slobodna Evropa Sonja Biserko, čelnica Helsinškog odbora za ljudska prava:

“Predsednik je preko svojih izjava na neki način objasnio da
"Rukovodstvo Srbije postalo svesno da pitanje Srba na Kosovu može da reši samo preko dijaloga Beograd-Priština, odnosno, uvažavanjem Ahtisarijevog plana", ocenjuje Sonja Biserko.
srpska država više nije na Kosovu i da status Srba na severu Kosova treba da se pregovara kako ne bi došlo do tih poražavajućih strategija kao što je bila ona u Hrvatskoj. On je sada prvi put tako jasno predočio gde Srbija stoji u odnosu na Kosovo i da su njeni interesi zaštita Srba i što bolji njihov položaj u kosovskoj državi. A Srbija, naravno, ima legitimno pravo da se zalaže da se njihov status na najbolji mogući način definiše. Mislim da je rukovodstvo Srbije postalo svesno da pitanje Srba na Kosovu može da reši samo preko dijaloga Beograd-Priština, odnosno, uvažavanjem Ahtisarijevog plana, uz izvesne korekcije, koje su, isto tako, predmet pregovaranja”, ocenjuje Biserko.

Tadićeva izjava je jedna od retkih u poslednje vreme koja je potpuno tačna i politički odgovorna, iako će biti problema sa realizacijom jer je zakasnela. On poziva Srbe sa Kosova da poštuju dogovore koje su Beograd i Priština postigli u tehničkom dijalogu, kaže za naš radio Dušan Janjić iz Foruma za etničke odnose.

“Praktično, ovom izjavom predsednik Tadić je promenio politiku. Ono što je najavljivao, da će voditi politiku priznavanja realnosti a ne priznavanja državnosti Kosova, on to sada i ostvaruje. U realnost spada i nerešeni problem statusa Srba na Kosovu ili ono što neki zovu “Ahtisari plus”. Dakle, predsednik Tadić je otvorio političku mogućnost za prihvatanje onoga što se u medjunarodnoj i domaćoj javnosti zove “Ahtisari plus”, smatra Janjić.
XS
SM
MD
LG