Dostupni linkovi

logo-print

Begagić: Trudimo se da u zeničkom pozorištu zadržimo hrabar reperotar


Hazim Begagić

Hazim Begagić

Bosansko narodno pozorište iz Zenice (BNP), započelo je obilježavanje 65. godišnjice postojanja. Radi se o jednoj od najznačajnijih teatarskih kuća kod nas. O pozorištu što je svojevremeno proglašavano najboljim na prostorima bivše Jugoslavije, ansamblom, koji je poslije stanovite stagnacije posljednjih godina odlučno krenuo ka vraćanju nekadašnjeg ugleda, govori glumac Hazim Begagić, direktor ove kuće.

RSE: Neki dan ste obilježili 6,5 decenija postojanja, 65 godina od prve predstave ove teatarske kuće?


Begagić: Tačno na dan BNP-a, 25. februara, smo održali 700. premijeru. U pitanju je predstava "Sinovi umiru prvi", savremenog hrvatskog dramskog pisca Mate Matišića. Adaptacija i dramaturgija Hasan Džafić. Režija, reditelj iz Beograda, Boban Skerlić. Scenografija i kostimografija, Sabina Trnka, stalna suradnica iz Sarajeva. Scenski pokret, Thomas Steyaert, koreograf iz Belgije. Muzika, Damir Avdić, sa privremenom adresom u Sloveniji. Imali smo jednu međunarodnu autorsku ekipu i jedan veliki izvođački tim, u kojem su se našli gotovo svi glumci, članovi ansambla BNP-a.

U proteklih 65 umjetničkih sezona smo uspjeli realizirati ukupno 700 premijernih izvedbi, što govori da prosječno imamo između 10 i 11 predstava u jednoj umjetničkoj sezoni. Svako ko se ozbiljno bavi pozorišnom produkcijom zna šta zapravo ta brojka govori i koliko to jeste jedan značajna brojka. Šta znači realizirati, samo jednu pozorišnu predstavu, a kamoli 10 ili 11 u jednoj umjetničkoj sezoni.

RSE: Zeničko pozorište, za razliku od nekih drugih, nije imalo zastoja tokom svih ovih čudnih kriza?


Begagić: Imali smo kontinuitet u radu, u produkciji, koji se nikada, ni u najtežim godinama, nije zaustavljao. U tim ratnim godinama smo intenzivno radili. Bilo je kriza, prvenstveno estetskih i repertoarskih, koje prate ustanove kulture i koje su logične, koje dolaze i na neki način mogu najaviti neki zlatni period. Tako se nekih 70-tih i 80-tih godina naš repertoar vrlo jasno iskristalisao. Postalo je jasno da su domaći dramski pisac i domaći umjetnik, umjetnici koji pišu, rade, djeluju i stvaraju na bosanskom, srpskom i hrvatskom jeziku, nekako centralan figura u našem repertoaru.

Mi smo jedino profesionalno pozorište u gradu i u centralnoj Bosni, u jednoj dosta velikoj regiji, kojoj gravitira gotovo milion stanovnika ove zemlje. Zbog toga smo teško, u proteklih godina, mogli usko profilirati naš repertoar. U našem sastavu imamo i produkcijski segment dječje, omladinske i lutkarske scene, što je praktično teatar u teatar. Bavimo se produkcijom predstava za djecu i mlade. Pored same produkcije, razvili smo tokom godina i niz vrlo interesantnih, sistematično razvijenih programa, radionica i edukacijskih sadržaja namijenjenim djeci i mladima, u segmentu dramskog odgoja i uopće odgoja u umjetnosti.

RSE: Ipak je posljednjih nekoliko godina, zahvaljujući nekom novom poletu, primjetan i zaista značajan iskorak u vašem radu.

Begagić: Veseli me da smo sa ekipom saradnika i nekim novim mladim snagama, koje stižu sa umjetničkih akademija i univerziteta u BiH i regiona, uspjeli na neki način malo relativizirati naše ukupno poslovanje i naš program učiniti nešto vitalnijim, nego što je to bio slučaj u deceniji prije. Jako je važno da produkciju, kada je imamo, uspijevamo nekako kvalitetno prezentirati našoj publici i publikama u BiH i regionu.

Mi se ipak u dobroj mjeri oslanjamo na tradiciju, koja na neki način i obavezuje. Kao jedna institucija kulture slavimo 65 godina, u zemlji koja nema toliko razvijen institucionalni sistem u kulturi, koji se relativno kasno krenuo razvijati. Mislimo da je to zaista značajna vijest, ne samo za našu kuću, već za ukupnu kulturu BiH.

RSE: Zeničko pozorište je bilo među najcjenjenijima. Negdje prije 45 godina je bilo proglašeno najboljim pozorištem bivše jugoslovenske scene.

Begagić: Jedan od najreprezentativnijih festivala nekadašnje države je bilo Sterijino pozorje u Novom Sadu. U našim vitrinama imamo više nagrada, nego sva druga bosansko-hercegovačka pozorišta, koje smo osvojili na tom festivalu. Bio je to zlatni period zeničkog teatra pod kraj 70-tih i 80-tih godina, kada su naš repertoar krasile neke praizvedbe i neki zaista vrlo značajni naslovi i vrlo značajna rediteljska imena.

Onda je došao period blage stagnacije. U posljednje vrijeme trudimo se, koliko je to moguće, obzirom na ukupne društvene okolnosti u kojima djelujemo, da ipak naš repertoar učinimo i zadržimo hrabrim, provokativnim i da sve predstave koje radimo imaju neku vrstu društvene angažiranosti, suvremenosti i aktualnosti.

Nije lako, naročito kada je mlađa publika u pitanju, privući potencijalnu publiku. Nije laka borba sa svim novim medijima i sve agresivnijim sadržajima koje oni nude, koji su i atraktivniji. Internet, digitalna televizija, sve mogućnosti koje nude ti mediji, nas navode svaki dan da se nanovo preispitujemo o funkciji i ulozi, značaju pozorišta danas, u odnosu na neka ranija vremena.

RSE: Teško se prisjetiti svih važnih teatarskih ljudi koji su ostavili traga - Radovan Marušić, Žarko Mijatović ili gostujući redatelji. U posljednje vrijeme ste otvorili vrata značajnim imenima iz drugih kuća i to pomalo donosi rezultate.

Begagić: Mislim da je najvažnije kvalitetno programsko programiranje. Imamo poslovnu kulturu koja i ranije, u puno boljim vremenima, nije prelazila plan od jedne umjetničke sezone. Idealno bi bilo kada bi smo mogli znati šta ćemo raditi u naredne četiri godine, ali u okolnostima u kojima radimo, osobito obzirom na financijske prilike, to nije jednostavno.

Naš plan i ideja je da našoj publici ponudimo barem okvirni dvogodišnji repertoarski plan, a to bi omogućilo i angažovanje redatelja koji su traženi i koji na neki način svojim imenom nude u startu određeni kvalitet i interesantne režije i naslove. Mislim da bi, ako uspijemo postići u narednom periodu, da umjetnički plan protegnemo barem na dvije godine unaprijed, to značilo i kvalitet u samoj produkciji.

RSE: Čini se kako ste prihvatili nova stremljenja u oblasti kulture, prepoznali tokove po kojima se više ne može ravnodušno sjedjeti i očekivati milostinju od komadića budžeta ili granta, koji su sve tanji i sve rjeđi.

Begagić: Tako je. Uvijek pokušavam da komuniciram sa kolegama iz regiona i Evrope. Tendencija svih svjetskih Vlada je da se, barem kada su u pitanju programski sadržaji, makar se radilo i o nacionalnim ustanovama kulture, program sve manje financira iz proračunskih sredstava. Tako je i kod nas. Samo žaljenje na to kako država više ne producira projekte, od toga nemamo ništa. Trudimo se, koliko je to god moguće, da se približimo evropskim fondovima, koji su nam u posljednje vrijeme postali nešto dostupniji nego ranije, da ulazimo u različite oblike partnerstva, koprodukcije, da što ekonomičnije poslujemo i da svim saradnicima kažemo šta su naše mogućnosti. Potom se trudimo to i realizirati.

Nekada to ne ide. Znamo svi, koji se nalazimo u kulturi u BiH danas, koliko se svi nalazimo u nekom začaranom krugu kašnjenja i slično. Činjenica je da pozorišni djelatnici ipak suštinski razumiju sve ono što su problemi same produkcije i da se nekako ti dogovori i eventualni nesporazumi uspiju prevazići.

Od ove sezone imamo u planu formiranje kluba prijatelja BNP-a. Na sve moguće načine pokušavamo zadržati našu publiku i na neki način je ne tretirati samo kao osobe koje kupuju ulaznice na našoj biljetarnici. Od naše publike očekujemo pomoć i druge vrste, u smislu svog njihovog znanja, kompetencija i vremena koji nam mogu pokloniti, u smislu veza koje imaju, a koje mogu koristiti našem poslovanju i kontaktima, sve ono što je u segmentu nekog legitimnog lobiranja za našu kuću.

RSE: To je još jedno svjedočanstvo da se, osim tekuće repertoarske rutine, bavite i širenjem teatarske kulture. Vi ste zapravo nacionalni koordinatori manifestacije Noći teatra, redovno održavate Festival bosansko-hercegovačke drame.

Begagić: To su neki naši prateći sadržaji, mada su oni već uveliko postali redovni sadržaji naših planova i našeg repertoara. Noć teatra, čini mi se da je jedan vrlo značajan projekt evropskih razmjera. Gotovo kompletne jugoistočna Evropa učestvuje u tom programu. Program se svake godine širi prema Zapadu. Naišli smo na izuzetan odziv iz svih dijelova BiH. To je na neki način doprinijelo i našem institucionalnom marketingu. I dalje se preko Noći teatra malo više govori o BNP Zenica, što nam je bitno.

Festival bosansko-hercegovačke drame u Zenici je pokrenut 2002. godine. Mislim da je to bio vrlo logičan potez tadašnjeg direktora Radovana Marušića. Mi smo uvijek njegovali, i najveće uspjehe postizali, upravo sa predstavama koje su rađene na djelima bosansko-hercegovačkih i regionalnih autora. Ono što je u Srbiji Sterijno pozorje, u Hrvatskoj Marlovi dani u Splitu, u Sloveniji Tjedan slovenske drame u Kranju, to je za BiH Festival bosansko-hercegovačke nacionalne dramaturgije, koji se organizira u maju u Zenici, ove godine 14. po redu, od 8. do 18 maja.

  • 16x9 Image

    Budo Vukobrat

    Novinarstvom se počeo baviti 1973. godine kao reporter u Televiziji Sarajevo. Više od 13 godina u programima RSE angažovan na novinarskim i uredničkim poslovima.

XS
SM
MD
LG