Mladi bosansko-hercegovački teniser, Damir Džumhur, postigao je neočekivan rezultat na prvom ovogodišnjem Grand slamu turniru – Australia open. Kao jedini kvalifikant i sa ubjedljivo najnižim rejtingom, obreo se među 32 najbolja svjetska igrača. Bio je to povod za razgovor sa Bakirom Tirom, jednim od najupućenijih i najuticajnijih sportskih novinara u BiH.
Tiro: Damir Džumhur je ostvario senzacionalan rezultat na Australia openu koji niko nije očekivao, a kako je izjavio, nije ni on sam. Zadao je svojevrsnu zadaću svim svjetskim teniserima kako doći do senzacije i uspjeha, što je svakako, kada dođete među 32 najbolja igrača na prvom grand slamu sezone, bez ikakve pomoći države.
Tiro: Da, zaista senzacija, pogotovo pobjeda nad Dodigom. Ovih dana smo mogli pročitati u pojedinim hrvatskim medijima da je to nezaslužena pobjeda. Ne, to je pobjeda čista kao suza. Damir je igrao u istim uslovima kao i Ivan Dodig, koji se nažalost povrijedio, ali i da se nije povrijedio, Damir je preuzeo kontrolu nad tim mečom i uvjeren sam, da i nije bilo povrede, Damir bi eliminirao Dodiga iz daljeg toka takmičenja.
Meč sa Bedrychom je bio svojevrstan teniski spektakl za sve nas u BiH. Bedrych je sedmi igrač svijeta. I tu je Damir pružio dostojanstven otpor. Vrućine, umor, pa i neiskustvo, su sigurno uticali na njega, ali vrijeme je pred njim. Zaradio je određenu svotu novca i možemo očekivati dobre rezultate.
Tiro: Ovakav rezultat nisam očekivao. Očekivao sam da jednog dana može proći dva protivnika u kvalifikacijama, ali da će doći do trećeg kola prvog grand slama sezone, to zaista nisam očekivao, mada nikada nisam sumnjao u njegov talent i sposobnosti.
Ali, talent je jedno, ali ulaganje u talenta je nešto drugo. Od finansija sve kreće, a Damir je sa oskudnim finansijskim sredstvima napredovao. Kao što su ovih dana izjavljivali njegov otac i majka, skoro sve je na njihovim plećima bilo, da bi napravio uspjeh. I sada je, na Australia openu, spavao kod prijatelja, a ne u hotelu, kao ostali vrhunska igrači koja su se plasirali među 32 najbolja. To dovoljno govori o kakvom podvigu se radi.
Tiro: Ne postoji sistem, ne postoji jedna država. Ako u jednoj godini Vijeće ministara da nešto malo više od 700.000 maraka ukupno za sve sportiste i saveze, onda je bolje da nisu dali ništa, pogotovo što su i taj novac, koji su dužni da podijele na državnom nivou nekim svojim aršinima, davali neselektivno.
Tiro: Talent imamo, interesovanje za sport imamo. Sve preduslove imamo, dok ne dođe do onog najvažnijeg – državnog sistema i finansiranja tih talenata. U trenutku prelaska iz kadeta u juniore, a pogotovo iz juniora u seniore, bitan je finansijski podstrek i sistem. A toga nema kod nas. Kod nas je sve improvizacija.
Najbolji je primjer Džumhur. Njegov otac je i trener i finansijer i savez. Teniski savez je sad uselio u oskudne prostorije u trošnoj Zetri, a do decembra prošle godine nisu imali ni prostrije. Tužno je ući u te prostorije, gdje jedan čovjek, direktor Teniskog saveza, pokušava nešto sam napraviti, ali bori se sa vjetrenjačama. Ima obećanja. Prošle godine je trebao dobiti od FBIH 10.000 KM. Odluka je potpisana, ali novac još nije došao.
Tiro: Tačno, iznenadili smo svjetsku javnost, ali ja pratim tu reprezentaciju 17 godina. Skoro pa sam bio na svakoj gostujućoj utakmici. Mene uspjeh nije iznenadio jer je sazrelo vrijeme u timu. U Savezu još nije. U Savez još uvijek ima puno posla. Promijenilo se i stvari idu na bolje, ali ima još puno posla da bi oni postali normalno ustrojen savez.
Imamo snažan tim, gdje su igrači dosta zreli i igraju u jakim evropskim klubovima. Za vrhunski svjetski rezultat nam fali četiri – pet igrača, ali za ovo što smo napravili u ovakvoj grupi, treba biti realan nešto lakšoj grupi, je apsolutno uspjeh, ali za mene ne i iznenađenje. Čak i grupa na SP nam daje za pravo, sa ovim kvalitetom i selektorom Sušićem, koji je ustrojio dosta toga u posljednje dvije godine, da se nadamo da prođemo u drugi krug. Mada je i sam plasman velika stvar u tmurnim danima svakodnevnice. Opet će se ljudi u ovoj godini, barem dok se ne završi SP, radovati SP i pričaće se o tome, pa bar ako ništa, zaboravit će sve probleme koji nas susreću svake godine.
Tiro: Da, ali i taj Savez egzistira jedva, u iznajmljenim prostorijama. Činjenica je, da kada nema para, reprezentativac Nihad Đedović posudi novac za put u Sloveniju. Improvizacija generalnog sekretara. Nismo imali novac da zadržimo Aleksandra Petrovića, koji je napravio rezultat. Država to nije prepoznala. Država nije podržala Savez. Kanton Sarajevo je jedini, koji je u nekom normalnom i pristojnom obimu, podržao reprezentaciju uoči EP. I to je svojevrsno čudo da su oni uopšte ostvarili tri pobjede na tom prvenstvu. Bili su tako blizu, a tako daleko.
U predstojećem periodu i dolaskom ovog selektora dolazi do određene konsolidacije u Savezu, ali, bez sistema i pomoći države je to teško. Svugdje država pomaže svojim savezima i sportistima, osim ovdje. U našem najbližem okruženju, Hrvatskoj i Srbiji, to je drastično izraženo u milionima maraka, dok ova država da nešto malo preko 700.000 maraka. To je jedan non sens.
Tiro: Teško da će u političkim glavama doći do promjene u razmišljanju glede sporta. Svi će se oni slikati sa igračima i selektorom uoči odlaska na SP, praviti sebi reklame, pogotovo što je izborna godina. Međutim, ne vjerujem da će doći do poboljšanja sistema. Sistem se ipak gradi godinama. Možda ih malo razdrma pa da pomognu u malo većoj mjeri i da preusmjere budžete, kada ih budu pravili, ali sve će se nastaviti klikovima talenata i ljudi koji imaju dodira i sa vanjskim svijetom. Rijetki su oni sportisti koji ovdje grade svoje karijere, pa da naprave značajniji svjetski rezultat. I u fudbalskoj reprezentaciji su to igrači koji su većinom vani. I Damir Džumhur je za to primjer, kao i Pezer. Sama činjenica da su oni ostavljeni na cjedilu od svoje zemlje, mi ne daje nadu da će se to skoro promijeniti. Nada je da će se pojaviti neki sponzori koji će ih podržati, ako već države neće. U toj mjeri je nada, ali što se tiče politike, teško.
RSE: Bosansko-hercegovački ljubitelji sporta, tenisa posebno, su se nekoliko jutara zorom budili ili sa radošću nisu spavali, ali su dočekali i ostvarili svoj san. Za sve je kriv mali Damir Džumhur.
Tiro: Damir Džumhur je ostvario senzacionalan rezultat na Australia openu koji niko nije očekivao, a kako je izjavio, nije ni on sam. Zadao je svojevrsnu zadaću svim svjetskim teniserima kako doći do senzacije i uspjeha, što je svakako, kada dođete među 32 najbolja igrača na prvom grand slamu sezone, bez ikakve pomoći države.
RSE: Odigrao je tri kola kvalifikacija, poslije toga u paklu Melburna došao među tih 32 najboljih. Biti 188. na ATP listi, među 32 najboljih, je zaista senzacija.
Tiro: Da, zaista senzacija, pogotovo pobjeda nad Dodigom. Ovih dana smo mogli pročitati u pojedinim hrvatskim medijima da je to nezaslužena pobjeda. Ne, to je pobjeda čista kao suza. Damir je igrao u istim uslovima kao i Ivan Dodig, koji se nažalost povrijedio, ali i da se nije povrijedio, Damir je preuzeo kontrolu nad tim mečom i uvjeren sam, da i nije bilo povrede, Damir bi eliminirao Dodiga iz daljeg toka takmičenja.
Meč sa Bedrychom je bio svojevrstan teniski spektakl za sve nas u BiH. Bedrych je sedmi igrač svijeta. I tu je Damir pružio dostojanstven otpor. Vrućine, umor, pa i neiskustvo, su sigurno uticali na njega, ali vrijeme je pred njim. Zaradio je određenu svotu novca i možemo očekivati dobre rezultate.
RSE: Zanima me da li si ti kao iskusni sportski novinar očekivao ovako nešto? Istina, Damir je već osvajao desetak manjih turnira, bio najbolji evropski junior 2010. godine. Igrao za Davis cup reprezentaciju. Pokazao je izvanredan talent, ali onda je došlo do malog zastoja u karijeri.
Tiro: Ovakav rezultat nisam očekivao. Očekivao sam da jednog dana može proći dva protivnika u kvalifikacijama, ali da će doći do trećeg kola prvog grand slama sezone, to zaista nisam očekivao, mada nikada nisam sumnjao u njegov talent i sposobnosti.
Ali, talent je jedno, ali ulaganje u talenta je nešto drugo. Od finansija sve kreće, a Damir je sa oskudnim finansijskim sredstvima napredovao. Kao što su ovih dana izjavljivali njegov otac i majka, skoro sve je na njihovim plećima bilo, da bi napravio uspjeh. I sada je, na Australia openu, spavao kod prijatelja, a ne u hotelu, kao ostali vrhunska igrači koja su se plasirali među 32 najbolja. To dovoljno govori o kakvom podvigu se radi.
RSE: Znam kako je u svim sportovima kritičan prelaz iz juniorskog uzrasta u seniorsku konkurenciju, ali kod nas se čini još bolnijim, što pokazuje i Damir, ali on nije sam. Mesud Pezer, evropski juniorski prvak u bacanju kugle, je pred novu godinu otišao, možda i zauvijek, pošto ovdje nema apsolutno nikakvih uslova za razvoj.
Tiro: Ne postoji sistem, ne postoji jedna država. Ako u jednoj godini Vijeće ministara da nešto malo više od 700.000 maraka ukupno za sve sportiste i saveze, onda je bolje da nisu dali ništa, pogotovo što su i taj novac, koji su dužni da podijele na državnom nivou nekim svojim aršinima, davali neselektivno.
RSE: Upravo je tu i moja dilema. Da li je u pitanju nedostatak novca ili i nedostatak još koječega, što jedno normalno društvo mora imati, kako bi osiguralo razvoj ove djelatnosti?
Tiro: Talent imamo, interesovanje za sport imamo. Sve preduslove imamo, dok ne dođe do onog najvažnijeg – državnog sistema i finansiranja tih talenata. U trenutku prelaska iz kadeta u juniore, a pogotovo iz juniora u seniore, bitan je finansijski podstrek i sistem. A toga nema kod nas. Kod nas je sve improvizacija.
Najbolji je primjer Džumhur. Njegov otac je i trener i finansijer i savez. Teniski savez je sad uselio u oskudne prostorije u trošnoj Zetri, a do decembra prošle godine nisu imali ni prostrije. Tužno je ući u te prostorije, gdje jedan čovjek, direktor Teniskog saveza, pokušava nešto sam napraviti, ali bori se sa vjetrenjačama. Ima obećanja. Prošle godine je trebao dobiti od FBIH 10.000 KM. Odluka je potpisana, ali novac još nije došao.
RSE: Ove godine će i naša fudbalska selekcija igrati na svjetskom prvenstvu i to je također veliki uspjeh koji je iznenadio ukupnu svjetsku javnost. Praktično smo došli niotkud.
Tiro: Tačno, iznenadili smo svjetsku javnost, ali ja pratim tu reprezentaciju 17 godina. Skoro pa sam bio na svakoj gostujućoj utakmici. Mene uspjeh nije iznenadio jer je sazrelo vrijeme u timu. U Savezu još nije. U Savez još uvijek ima puno posla. Promijenilo se i stvari idu na bolje, ali ima još puno posla da bi oni postali normalno ustrojen savez.
Imamo snažan tim, gdje su igrači dosta zreli i igraju u jakim evropskim klubovima. Za vrhunski svjetski rezultat nam fali četiri – pet igrača, ali za ovo što smo napravili u ovakvoj grupi, treba biti realan nešto lakšoj grupi, je apsolutno uspjeh, ali za mene ne i iznenađenje. Čak i grupa na SP nam daje za pravo, sa ovim kvalitetom i selektorom Sušićem, koji je ustrojio dosta toga u posljednje dvije godine, da se nadamo da prođemo u drugi krug. Mada je i sam plasman velika stvar u tmurnim danima svakodnevnice. Opet će se ljudi u ovoj godini, barem dok se ne završi SP, radovati SP i pričaće se o tome, pa bar ako ništa, zaboravit će sve probleme koji nas susreću svake godine.
RSE: I košarkaši su dobro igrali na EP. Očekivanja na predstojećim kvalifikacijama za svjetsko prvenstvo su također velika, inače se ne bi razmišljalo o jednom Dušku Ivanoviću kao selektoru. Znači da se radi o jednoj respektabilnoj i perspektivnoj selekciji.
Tiro: Da, ali i taj Savez egzistira jedva, u iznajmljenim prostorijama. Činjenica je, da kada nema para, reprezentativac Nihad Đedović posudi novac za put u Sloveniju. Improvizacija generalnog sekretara. Nismo imali novac da zadržimo Aleksandra Petrovića, koji je napravio rezultat. Država to nije prepoznala. Država nije podržala Savez. Kanton Sarajevo je jedini, koji je u nekom normalnom i pristojnom obimu, podržao reprezentaciju uoči EP. I to je svojevrsno čudo da su oni uopšte ostvarili tri pobjede na tom prvenstvu. Bili su tako blizu, a tako daleko.
U predstojećem periodu i dolaskom ovog selektora dolazi do određene konsolidacije u Savezu, ali, bez sistema i pomoći države je to teško. Svugdje država pomaže svojim savezima i sportistima, osim ovdje. U našem najbližem okruženju, Hrvatskoj i Srbiji, to je drastično izraženo u milionima maraka, dok ova država da nešto malo preko 700.000 maraka. To je jedan non sens.
RSE: Uvijek razmišljam mogu li ovakvi primjeri, kao što je Džumhur, Pezer, fudbaleri, košarkaši, Mekić ili Larisa Cerić usmjeriti razmišljanja ovih bukovih glava, kreatora sportske politike, u pozitivnom pravcu ili ćemo i dalje živjeti i u sportu uživati isključivo zahvaljujući incidentima?
Tiro: Teško da će u političkim glavama doći do promjene u razmišljanju glede sporta. Svi će se oni slikati sa igračima i selektorom uoči odlaska na SP, praviti sebi reklame, pogotovo što je izborna godina. Međutim, ne vjerujem da će doći do poboljšanja sistema. Sistem se ipak gradi godinama. Možda ih malo razdrma pa da pomognu u malo većoj mjeri i da preusmjere budžete, kada ih budu pravili, ali sve će se nastaviti klikovima talenata i ljudi koji imaju dodira i sa vanjskim svijetom. Rijetki su oni sportisti koji ovdje grade svoje karijere, pa da naprave značajniji svjetski rezultat. I u fudbalskoj reprezentaciji su to igrači koji su većinom vani. I Damir Džumhur je za to primjer, kao i Pezer. Sama činjenica da su oni ostavljeni na cjedilu od svoje zemlje, mi ne daje nadu da će se to skoro promijeniti. Nada je da će se pojaviti neki sponzori koji će ih podržati, ako već države neće. U toj mjeri je nada, ali što se tiče politike, teško.
