Dostupni linkovi

logo-print

Azerbejdžanska novinarka: Prijetnje me neće uplašiti


Hadija Ismailova

Hadija Ismailova

Robert Coalson

Azerbejdžanska istraživačka novinarka Hadija Ismailova nije bila iznenađena kada je primila tu kovertu.

Već nekoliko godina priprema priče za servis Radija Slobodna Evropa u Azerbejdžanu i druge medije o korupciji u najvišim vladinim krugovima, uključujući i finansije predsjednika Ilhama Aliyeva i njegove porodice.

Tako da nije bila iznenađena kada je otvorila kovertu sa njenim intimnim fotografijama i porukom u kojoj je nazivaju „kurvom“ koja nije znala da se „ponaša“ i koja će biti „osramoćena“.

Ismailova je odmah u javnosti objavila ovu prijetnju i za RSE je telefonom iz Bakua rekla:

„U srijedu sam dala izjavu i jasno naglasila da me to neće zaustaviti, bez obzira na to šta iskoriste protiv mene, bez obzira kako odvratne mjere poduzmu protiv mene, to me neće zaustaviti. Apsolutno sam sigurna u svoje stavove. Apsolutno.“

U izjavi objavljenoj na njenoj Facebook stranici, Ismailova navodi da vlasti moraju istražiti ovaj incident i poziva predsjednika Aliyeva da preuzme odgovornost za njenu sigurnost.

Ismailova je bivša šefica RSE biroa u Bakuu i trenutno vodi popularni dnevnu emisiju uživo „Nakon posla“. Također piše i za Projekat izvještavanja o organizovanom kriminalu i korupciji (OCCRP) i druge medije, a primila je više nagrada za svoje izvještavanje. Ekspoze o komercijalnim interesima Aliyevih kćerki je osvojio internu nagradu RSE za priču godine.

Predsjednik RSE servisa Steven Korn je ovaj incident nazvao „gnusnim planom ucjene kojem nema mjesta u civilizovanom društvu“.

„Ponosni smo na Hadidžu i stojimo iza nje i njenog rada,“ rekao je Korn u izjavi.

Pomoćni urednik OCCRP-a Andrew Sullivan je objavio punu podršku organizacije za Ismailovu u ovom „pokušaju zastrašivanja novinarke koja samo radi svoj posao“.

"Ovo je siledžijsko djelo koje nas neće zastrašiti i koje nas samo može motivisati da još posvećenije radimo na otkrivanju zločina i korupcije koji uništavaju demokratiju, transparentnost i odgovornost u Azerbejdžanu,“ rekao je Sullivan.

Fotografije su također primile najmanje dvije novinarske kuće u Azerbejdžanu, ali ih niko nije objavio.

Ismailova je i ranije dobijala prijetnje i bila je meta nekoliko uvredljivih članaka u azerbejdžanskim državnim medijima. U januaru 2009. godine, Wikileaks je objavio američke diplomatske dokumente u kojima je opisan sastanak između tadašnjeg zamjenika državnog sekretara Matthewa Bryza i predsjednika Aliyeva, prilikom kojeg je Aliyev zatražio da Ismailova bude otpuštena jer je „dugogodišnja aktivistica opozicije koja se smatra neprijateljem vlade“.

Azerbejdžan je opasno mjesto za novinare. Nalazi se na 143. mjestu na listi 183 zemlje Indeksa percepcije korupcije koji je 2011. godine objavio Transparency International. Izvještaj Freedom Housea pod imenom „Sloboda medija“ iz 2011. godine opisuje situaciju u zemlji opasnom.

„Vlasti nastavljaju sa zarobljavanjem novinara i blogera koji izražavaju drugačije mišljenje,“ navodi se u izvještaju. „Nasilje nad novinarima ne jenjava i maltretiranje medija ostaje nekažnjeno.“

U martu 2005. godine, novinar Elmar Huseynov je ubijen ispred svog stana u Bakuu. Slučaj nikada nije razriješen. U 2010. godini, dvije sedmice prije izbora u ovoj zemlji, državna televizija je objavila tajno sniman seksualni video novinara Azera Ahmedova koji je radio za nezavisne novine 'Azadliq'.

U novembru 2011 godine, autor i novinar Rafiq Tagi, koji je također pisao za RFE/RL servis u Azerbejdžanu, je brutalno izboden. Umro je u bolnici četiri dana nakon napada.

Azerbejdžanski istraživački novinar Šaveled Čobanoglu tvrdi da su godine represije nad medijima rezultirale apatijom javnosti.

„Azerbejdžanski novinari kao što je Hadidža Ismajilova žive i rade pod takvim prijetnjama, čak i prijetnjama smrću. To je realnost u Azerbejdžanu i nije ništa novo. To je trend koji se nastavlja godinama i zato ovaj incident nije proizveo veće reakcije u našem društvu. Inače bi takve ucjene potresle kompletno društvo i državu.“

Međutim, u slučaju Ismailove se možda dešava nešto drugo. U samo dvadeset i četiri sata, stotine aktivista na Facebooku je objavilo svoju podršku koju dokazuju kroz druge aktivnosti. Servis RSE u Azerbejdžanu je također primio stotine poruka podrške iz čitave zemlje i svijeta.

Opoziciona Stranka narodnog fronta je izdala saopštenje u kojem osuđuje pokušaj ucjene novinarke i zahtijeva od vlade da zaustavi maltretiranje novinara.

U međuvremenu, Ismailova nastavlja raditi u studiju, baš kao i svakog drugog dana i priprema svoj naredni program sa odlučnim stavom.

„Ubili su Elmara Husejinova i on je zaustavljen. Zaustavili su mnoge druge novinare i spriječili ih da rade svoj posao putem raznih prijetnji, podmićivanja i ucjena. Mene to neće zaustaviti. Ova praksa (zastrašivanja novinara) mora biti zaustavljena. A kada shvate da nas zastrašivanje, ucjene i ubijanje ne mogu ušutkati, kada shvate da neće biti tišine nakon svega ovoga, onda će shvatiti da je to beskorisno. Onda će prestati to raditi. Moram se nastaviti boriti i mislim da je to najmanje što mogu učiniti.“
XS
SM
MD
LG