Dostupni linkovi

logo-print

Autoput Bar – Boljare: Kina tumači, arbitrira i presuđuje


Potpisivanje ugovora za autoput između Kine i Crne Gore

Potpisivanje ugovora za autoput između Kine i Crne Gore

Predstojeće zaduženje Crne Gore od 680 miliona eura kod kineske EXIM banke za izgradnju jedne dionice autoputa, govori da će poslovni odnos države i kineske banke trajati narednih par decenija. Kao i u prethodnim slučajevima privatizacija, tokom tog perioda može doći do spora koji se jedino može riješiti sudskim putem. Ugovor o zajmu predviđa da će se ugovor tumačiti po kineskim zakonima, da je za spor nadležan kineski arbitražni sud, te da odluku donosi komisija u Pekingu. Postavlja se pitanje koliko je rizično po Crnu Goru da sporove rješava sud zemlje jedne od ugovornih strana?

Nasuprot Ugovoru o izgradnji dionice autoputa sa kineskim partnerima kojim je predviđeno da će se eventualan spor rješavati pred Arbitražnim sudom u Cirihu, Ugovor o zajmu kod kineske EXIM banke predviđa - da će se potencijalan spor rješavati prema kineskom zakonodavstvu, pred kineskom arbitražnom komisijom i ugovor će se tumačiti u skladu sa kineskim zakonima. Da li postoji rizik po Crnu Gori zato što će se eventualan spor rješavati po pravilima zemlje iz koje potiče jedna ugovorna strana, pitali smo advokata Aleksandra Đurišića koji kaže, da je teško ocjeniti da li je to opravdano jer se ovakve vrste ugovora postiže po pravilima onoga ko investira, odnosno ko daje novac:

„Garantujem vam da u Evropi nema dva čovjeka koji poznaju kinesko pravo, elementarno a kamoli u nekakvim detaljima, naročito poslovno koje je uvjek široko i koje vezano za još nekoliko konvencija Ujedinjenih nacija i jako puno drugih akata na regionalnom i globalnom nivou. Na ovakav način ulazi se u primjenu domaćeg prava jedne zemlje, zemlje investitora kao da je ugovor sklopljen na njenoj teritoriji. Što znači da on samo formalno i marketinški ima strani element. U suštini Ugovor je domaće pravo, pravo investitora, pravo republike Kine.“

U Ugovoru o zajmu piše da će se obaveze strana tumačiti u skladu sa zakonima Kine. Bilo koji spor će se rješavati putem prijateljskih konsultacija, a ukoliko se riješenje ne postigne svaka strana će imati pravo da preda spor na arbitražu Međunarodnoj privrednoj i trgovinskoj arbitražnoj komisiji Kine, a procedura će biti u skladu sa arbitražnim pravilima kineske komisije. Arbitražna odluka u Pekingu biće obavezujuća za obje strane. Uz to se navodi stav da se „Crna Gora u slučaju gubitka arbitraže neopozivo odriče imuniteta po osnovu suverenosti ili na drugi način za sebe i svoju imovinu, osim imovine koja se odnosi na diplomatsko-konzularna predstavništva i vojnu imovinu“.

Advokat Aleksandar Đurišić kaže da treba praviti razliku između arbitraže i sudova: „Arbitraža ustvari ne znači i pravičnost, ne znači objektivnost, ne znači nepristrasnost. To su za sud elementarna pravila – utvrđivanje materijalnog interesa, pravičnost i balan. Arbitraža uopšte to neradi. Arbitraža uzima i potpuno neke druge okolnosti, jedan širi ambijent i ciljeve koji se žele postići dakle i interes onoga koji želi da postigne ovakvim poslom. Činjenica je da je na drugoj strani vjerovatno potrebna investicija izgleda po svaku cijenu.“

Predstavnici političkih partija različito gledaju na okolnost u kojoj je za svaki spor u vezi zajma od 680 miliona eura nadležna kineska arbitražna komisija. Predrag Sekulić iz Demokratske partije socijalista vjeruje da do spora neće doći jer je ugovor veoma precizan:

„Nije neuobičajena praksa da se desi da sud pred kojim bi se vodio eventualni arbitražni spor, bude sud zemlje domaćina koja daje zajam. Znači to je nešto, čak bih rekao, uobičajena praksa. Međutim, s obzirom na činjenicu da se radi o bankarskom zajmu i da su svi članovi tog ugovora veoma precizni i veoma jasni, vjerovatnoća da dođe do bilo kakvog spora je vrlo mala. Tako da cijenim, da ne postoji nikakav rizik zbog činjenice da bi se eventualni spor vodio pred kineskim sudovima.“

Na drugoj strani za Azru Jasavić iz Pozitivne ovakav dio ugovora je neprihvatljiv, jer je i prethodna praksa pokazala da su sporovi neminovni:

„Za mene je kao građanku Crne Gore neprihvatljivo, da imam takav ugovor u kome se ugovara arbitraža u Kini, primjenjuju kineski propisi za Ugovor o zajmu jer možemo doći u vrlo nezavidnu poziciju dužničkog potpunog ropstva. Vidjeli smo kako je išlo sa Kombinatom aluminijuma i sa Rusima. Još nam samo treba da dobijemo kineske sudove i postupke koji će da ugroze interese građana, jer ova vlast je neodgovorna i mmoguća su ugrađivanja.“

  • 16x9 Image

    Srđan Janković

    Nakon rada u pisanim i elektronskim medijima u Srbiji, Beograd napušta 1999. nakon gašenja ovih medija zbog pritiska tadašnjeg režima i ubistva novinara Slavka Ćuruvije. Na RSE radi od novembra 1999. godine.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG