Dostupni linkovi

logo-print

Astronautica Sunita Williams o životu izvan Zemlje


Zapovjednik ekspedicije 33 Sunita Williams sa inžinjerima Yuri Malenchenkom i Akihiko Hoshideofom neposredno nakon slijetanja Soyuz kapsule, novembar 2012.

Zapovjednik ekspedicije 33 Sunita Williams sa inžinjerima Yuri Malenchenkom i Akihiko Hoshideofom neposredno nakon slijetanja Soyuz kapsule, novembar 2012.

Priredila Sabina Čabaravdić

Američka astronautica Sunita Williams ukupno je u kosmosu provela 322 dana, kao članica dvije misije na Međunarodnoj svemirskoj stanici.

Za britanski BBC, u okviru istraživanja o mogućnostima da čovjek živi na Marsu, Williams-ova je objasnila kako se ona lično nosi s napuštanjem Zemlje.

“Ako razmišljaš o misiji koja će dugo trajati, najprije se moraš pomiriti s mišlju da ostavljaš porodicu, ali da te istovremeno “nosi” dobar razlog - da pomažeš čovječanstvu”, kaže ova američka astronautica.

Ona dodaje da je važno shvatiti kako to može značiti “i do kraja života”, jer se nikada ne zna šta se sve može desiti.

Govoreći o svojoj prvoj misiji, koja je trajala šest i po mjeseci, Williams-ova se prisjeća kako nije bila sigurna kada će putovanje tačno započeti i kako se nekoliko puta morala opraštati s porodicom.

Osim tog emotivnog ringišpila koji ju je “bacao gore-dole”, morala se pripremiti i na život u zatvorenom prostoru, odricanja od udobnog života, privikavanja na odricanje čak i normalnih svakodnevnih sitnica, kakvo je pranje kose.

Oni koji putuju u svemir uzimaju sobom stvari koje ih podsjećaju na “normalan život” na Zemlji. Sunita Williams nosi sobom plišanog psa koji je napravljen prema slici njenog Jack Russell terijera.

Hrana je takodje važna, pa ova astronautica obavezno “na put” ponese omiljene sendviče s puterom od kikirikija, sušene brusnice, konzerviranog jastoga, slovenačke kobasice (po majci je Slovenka) i indijski samosas kojeg voli zbog očeva porijekla.

Astronauti nastoje zadržati normalni dnevni ciklus, jer svaka promjena ostavlja posljedice na čovjeka. Kabine za spavanje imaju vrata, što nudi barem malo privatnosti. Tamo je tamnije i mirnije, ali se alarmi (koji su rijetki) ipak mogu čuti.

“S tehničke strane morate znati jeste li spremni živjeti u vrlo malom prostoru”, kaže Sunita Williams. Da bi se bilo sigurno ko od ljudi to može, postoje treninzi, među kojima je i “akvarij”, gdje se praktično živi pod vodom.

“To je dobar test da spoznate koliko vam se sviđa život u "konzervi", priča Sunita koja je u akvariju provela devet dana. Tu su i radionice gdje svakom provjeravaju sposobnost zajedničkog života s ljudima u malom prostoru, prilagodljivost, toleranciju, sposobnost da slušate i prihvatite različite kulture, nacije, običaje...

Ova američka astronautica kaže kako je, uoči svoje druge misije, godinu i po trenirala upoznavanje s još dvojicom kolega, prije nego su ih sve troje odaslali u svemir.

“To je jako važno, jer ste gore sami i isključivo okrenuti jedan prema drugom”, naglašava Williamsova, koja se posebno osvrće na gubitak političke i nacionalne pripadnosti u svemiru.

“Te stvari postaju potpuno nevažne, jer kad niste na Zemlji, onda postajete samo - osoba sa Zemlje”, kaže ona i dodaje da kad ima loš dan, kad je muči nostalgija, to nema veze sa SAD. Jednostavno ode do prozora, pogleda na zemljinu loptu i osmjeh joj se vrati na lice.

Misija na Mars

Na osnovu svog iskustva Sunita Williams pravi i pretpostavke kako bi izgledalo ljudsko putovanje na Mars. S obzirom da se ta misija ne bi bavila velikim naučnim pokusima, program mora predvidjeti stvari kojima se posadi zaokuplja pažnja.

Dugačko putovanje, malo obaveza u malom prostoru, smanjenja mogućnost komunikacije sa sve većim udaljavanjem od Zemlje, sve su to faktori koji mogu dovesti do ozbiljnih problema.

“To je veliki psihički izazov, ali i velika nagrada”, kaže Williamsova. Činjenica da će stići do Marsa, po njenom mišljenju, može biti jedna od najvećih satisfakcija cijeloj posadi da izdrži težinu puta.

Postoje i brojni zdravstveni problemi koje valja razriješiti prije nego se čovjeka pošalje na put ka Crvenoj planeti. Roboti koji već pomalo “osvajaju” Mars donijeće puno podataka, od kojih se može raditi dalje istraživanje svih opasnosti koje prijete.

Sunita Williams ne sumnja da će stručnjaci sve to savladati. “Uostalo, istraživanje svemira traje tek nešto više od 50 godina, a već su postignuti zavidni rezultati”, kaže američka astronautica koja misli da će puno ljudi htjeti na taj daleki put, i da je ona sigurno jedna od njih.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG