Damir Kajin, zastupnik u Hrvatskom saboru i potpredsjednik Istarskog demokratskog saveza, kaže kako pojava fašističkih grafita u Istri, posebno onih u Poreču, predstavlja drsku provokaciju, te upozorava da se sve to - očito ne slučajno - poklapa i s nekim drugim događajima koji se ovih dana zbivaju u tom dijelu Hrvatske:
"Ne želim sada povlačiti paralele sa zadnjim događanjima u Vukovaru, ali sam potpuno siguran da su te parole u Poreču ispisali oni koji su rušili i oskvrnjivali partizanske spomenike devedesetih godina, ali ovo više nisu devedesete godine. Devedesetih godina njima se nije smjelo dogoditi ništa. Kada su rušeni spomenici po Hrvatskoj pred izbore 1993. godine, policija je locirala i identificirala te pojedince, ali po nalogu iz državnog vrha u ono vrijeme tim pojedincima se nije smjelo ništa dogoditi."
Kajin smatra kako su te provokacije smišljenije i kako im je namjera izazivanje histerije, te upozorava na opasnosti do kojih to može dovesti:
"Ne može, kao što se dogodilo u slučaju Vukovara, da se digne hajka protiv cijeloga jednoga naroda, a potom, kada se otkrilo tko stoji iza tih grafita kojim je oskvrnjavena Ovčara, odjedanput je riječ o jednome bolesniku. Zbog jednoga bolesnika, ili zbog histerije koja se stvara, neko je mogao dobiti bocu u glavu, a ovdje u Istri, u sezoni, možda bi neki Talijan trebao skrivati auto ili vaditi ga iz mora."
Komentator Novog lista, Neven Šantić, vjeruje kako su i zabrana koncerta Marka Perkovića Thomspona u Puli i pojava fašističkih grafita na talijanskom jeziku u Poreču i drugdje u Istri, u javnosti prenapuhani, te da to neće imati utjecaja na miran suživot svih koji žive u Istri:
"Pitanje je da li se vlast treba miješati u privatnu sferu i organiziranje bilo čijih koncerata, pa i Thompsonovih, ali je i pitanje koliko je umjesno da neko insistira da u Istri održi koncert na kojem bi se mogla pojavljivati dosadašnja ikonografija Thompsonovih koncerata. Ne vjerujem da će, kada se ova stvar smiri, bitno što drugačije se događati u Istri i da će i ovi koncerti i ovi grafiti biti vrlo brzo zaboravljeni. Građani u Istri su preosjetljivi da bi dopustili da stvar eskalira i da se ponovo vrate teška vremena koja žive u uspomenama Istrana svih generacija."
Mirjana Galo, predsjednica Udruge za zaštitu ljudskih prava Homo iz Pule, smatra kako fašističke grafite po Istri ne pišu Talijani, već da je to djelo provokatora. No i ona vjeruje da su građani Istre dovoljno zreli da sami ocjene o čemu je riječ i da će shvatiti kako je cilj onih koji to rade poremetiti tolerantno ozračje koje ondje vlada:
"To je sigurno atak na suživot u Istri, ali to neće uspjeti, pogotovo kada im nije uspjelo onih devedesetih godina koje su bili mračne, kada su dizali i spomenike u zrak. To su uglavnom radili ljudi koji nisu starosjedioci Istre, bez obzira na nacionalnost, nego su uvijek bili dovedeni sa nekih drugih područja. Mislim da je to samo odraz nemoći onih mračnih sila i snaga koje gube tlo pod nogama jer ljudima je više dosta mržnje i netolerancije. Mislim da im je prioritet da počnu bolje živjeti i da imaju neku budućnost."
Naši sugovornici kažu kako su građani Istre tokom devedesetih godina prošlog stoljeća bili izloženi mnogo žešćim političkim provokacijama od sadašnjih. Sigurni su kako je i ispisivanje fašističkih grafita, s jedne strane, i pokušaj organiziranja koncerata na kojima bi mogle uskrsnuti aveti prošlost, s druge, nešto s čime se građani Istre znaju nositi.
