Kako je održavanje trajektne veze ekonomski neisplativo, da bi ona ipak opstala, Nizozemci su svakog mjeseca plaćali 22 tisuće eura. No, tako će biti samo do kraja svibnja ove godine.
Vjekoslav Padovan, građanin Vukovara, kaže da i desetak puta mjesečno prelazi skelom na drugu stranu Dunava, u Vojvodinu. Uglavnom odlazi poslom, a ondje ima i brojne prijatelje i poznanike. Za njega, kao i za druge putnike, skela je najbrža, najkraća i najjeftinija veza, koja putovanje skraćuje za 80 kilometara, jer je najbliži most tek u Iloku:
Vjekoslav Padovan, građanin Vukovara, kaže da i desetak puta mjesečno prelazi skelom na drugu stranu Dunava, u Vojvodinu. Uglavnom odlazi poslom, a ondje ima i brojne prijatelje i poznanike. Za njega, kao i za druge putnike, skela je najbrža, najkraća i najjeftinija veza, koja putovanje skraćuje za 80 kilometara, jer je najbliži most tek u Iloku:
„Tu ima nekih 800 metara preko Dunava. Za nas koji prelazimo ovo je vrlo dobra stvar. Još samo kada to nebi bio malo-granični prelaz, nego zvanični prelaz, da se može i automobilima prelaziti. Već dugo sam ovdje. Meni je 67 godina, a bar 50 godina prelazim. Sjećam se skela koje su vozile automobile, kamione, zaprežna kola. Bilo je puno putnika. Pošto je ovo sada malo-granični prelaz, ne smije se ništa prenijeti preko granice, ljudi njime i ne idu.“
Svetislav Lađarević, vukovarski dogradonačelnik, ipak se nada da s krajem svibnja neće doći i do kraja dunavske trajektne veze između Hrvatske i Srbije. Kaže da su u kontaktima s nizozemskim veleposlanstvom u Zagrebu i da se nada kako će, na zadovoljstvo putnika, trajektna linija opstati. No, to nije jedini problem, kaže Lađarević, jer je sadašnja, mala skela za samo 15-ak putnika, bila privremeno rješenje do izgradnje pravog trajekta:
„Nismo uspjeli napraviti novi brod, jer se niko nije javio na međunarodni natječaj. Vjerovatno evropska brodogradilišta nemaju inetersa za tako mali brod. U međuvremenu smo pokušali napraviti jedan natječaj i radimo na tome da se mogu javiti brodogradilišta u Hrvatskoj ili eventualno iz Srbije, ali još uvijek nismo taj posao završili. U međuvremenu zatražio sam informaciju od nizozemskog vleposlanstva da nam odgovore, ali još uvijek nisam dobio odgovor i ne znam šta će biti poslije 31.5. ove godine.“
Razmjerno mali broj putnika koji koristi prelazak preko Dunava skelom, kao najkraću i najbržu vezu između Vukovara i Bača, prvenstveno je zbog toga što to nije pravi granični prijelaz, već samo pogranični, namijenjen isključivo stanovnicima s pograničnim propusnicama. Dvije zemlje nisu poradile da trajektna veza prometuje kao linija koje će povezivati dva međunarodna granična prijelaza, kaže Lađarević:
„Još uvijek ne postoji onaj pravi interes iz razloga što je to malogranični prijelaz i može se prelaziti samo sa pograničnim propusnicima. Da je to pravi granični prijelaz, da se može prenosti roba, onda vjerujem da bi interes bio puno veći. Očekujemo dolaskom ljetnih mjeseci da će se promet uveliko povećati, ako se nastavi taj režim od 31. 5. ove godine. U ljetnim mjesecima puno veći broj ljudi prelazi prijeko.“
Prošle godine u srpnju i kolovozu, kada je frekvencija putnika najveća, skelom je prešlo oko dvije i pol tisuće putnika. Skelar Dragan Veselinović, koji desetak puta dnevno poveže dvije dunavske obale, kaže da je sada, izvan sezone, putnika manje, ali da je za one koji koriste tu trajektnu vezu ona jako važna:
„Prosjek je nekih petnaestak putnika dnevno. Ima školaraca, ima starijih ljudi. Ovako je bliže, jednostavnije i brže.“
