Dostupni linkovi

logo-print

Američki izbori: Vanjska je politika "opasna igračka"


Barack Obama i Mitt Romney

Barack Obama i Mitt Romney

Zbigniew Brzezinski (Financial Times), priredila Sabina Čabaravdić

Dugotrajna kampanja za Bijelu kuću samo je pokazala zašto je Sjedinjenim državama teško slijediti racionalnu vanjsku politiku u složenom svijetu današnjice. Artikuliranje vanjske politike na pregrijanoj svjetskoj sceni stvara neodoljivu potrebu pronalaska jednostavnog lijeka za komplicirane vanjske izazove.

Upravo stoga se i dešavaju prebrzo izrečene ocjene kako “Bašar al Asad mora otići”, prije nego je američka politika realno sagledala svoje ciljeve u tom slučaju. I upravo stoga se desilo priklanjanje Washingtona grozničavim molbama izraelskog premijera Benjamina Netanjahua da se Teheranu da ultimatum. Ili brzopleto iskazane aluzije na upotrebu američkih vojnih snaga, bez da je iko ozbiljno razmotrio kakve bi to posljedice imalo na regionalnu, čak svjetsku stabilnost. I upravo pojednostavljivanja radi, republikanski je kandidat Mitt Romney kazao kako bi već prvog dana svog predsjednikovanja uveo kaznene mjere protiv “kineskih deviznih manipulacija”, ne razmišljajući o tome da bi Peking sasvim sigurno uzvratio odmazdom.

Jao svima koji su savremnici zloupotrebe vanjske politike kao političkog sredstva u kratkoročne svrhe. Takvo ponašanje može u konačnici dovesti do međunarodnog haosa. Konkretno, ideja da SAD mogu osigurati izraelsku budućnost namećući novi poredak na Bliskom istoku - kroz nasilan izvoz "demokratije" u Siriju ili Iran - opasno je sanjarenje.


Američka dominacija iz perioda nakon II svjetskog rata, sada je rapidno oslabila, cijela regija “vrvi” od prevrata. Klimava je većina postojećih granica koje su ustanovljenje u doba anglo-francuskog kolonijalizma, odnosno nakon raspada Osmanskog carstva. Brojne se države, čak Turska i Iran, bore s osjetljivim unutarnjim etničkim i vjerskim strujanjima.

U takvom zapaljivom okruženju, američka intervencija u Siriji ili vojni udar protiv Irana (sa ili bez Izraela) vjerojatno bi pokrenula eksploziju širom regije. Irak još uvijek pati od podjela koje su posljedica američke vojne invazije. Odnosi između sunita i šiita u toj su zemlji na rubu otvorenog nasilja. Ne bi zato trebalo puno truda, ni Siriji, ni Iranu da ih gurnu s te ivice. Libanon i Jordan, takođe su izuzetno ranjive države.

Eksplodira li Bliski istok, kriza će imati posljedice posvuda. Neizbježan rast cijena nafte - potaknut povećanjem troškova osiguranja. Čak i ako Hormuški tjesnac američka mornarica budu nasilno držala otvorenim, neizbježna je pustoš na evropskom finansijskom tržištu. Razlike među evropskim državama će se povećati, a Britanija će teško odoljeti da se ne distancira od evropskih saveznika.

Rusija nema razloga da podrži Ameriku, što bi moglo povećati pritisak na Evropljane da ispoštuju geopolitičke ambicije Mosve u Ukrajini i Gruziji. Ukoliko računaju na to da im Rusija napravi ustupke glede povoljnijih cijena energenata. Motivirani anti-američkim stavovima Vladimira Putina, tražiće bližu saradnju s Kinom, a Peking je ionako ljut na Washington zbog američke sklonosti da Aziju definira ko svoju stratešku vojnu osovinu.

Ozbiljna i sveobuhvatna politička analiza će doći tek nakon izbora 6. novembra, a politička će se temperatura spustiti. Bez obzira tko pobijedi - Barack Obama ili Mitt Romney, sljedeći američki predsjednik mora brzo rješavati vanjskopolitičke izazove koji su nažalost ostali po strani u ovoj predizbornoj kampanji. Detaljan pregled bi trebao proizvesti četiri pravovremene američke odluke.

Prvo: u sirijski problem uključiti Rusiju i Kinu koje će podržati medjunarodne posrednike i nadzirati prekid vatre, što bi bila medjufaza hladjenja prije nego se organiziraju međunarodno nadzirani izbori.

Drugo: u nedostatku sporazuma o iranskom nuklearnom pitanju, i dalje pooštravati sankcija i javno zajamčiti da će SAD kazniti bilo koju prijetnju Teheranu ili nekoj od bliskoistočnih država, (uključujući Izrael), i da će odgovoriti na isti način na koji je odgovoreno Sovjetskom savezu tokom Hladnog rata.

Treće: pružiti snažnu i eksplicitnu podršku za jače političko ujedinjene Evrope kroz obnavljanje zajedničke Atlantske povelje.

Četvrto: SAD moraju, na visokoj razini, preduzeti strateški dijalog s novim kineskim vodjstvom precizirajući temeljne interese obiju zemalja, da bi se izbjeglo ponavljanje tragičnih evropskih ratova XX stoljeća.

*****
Zbigniew Brzezinski je bio američki savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika Cartera i autor 'Strateške vizije: Amerika i kriza globalne moći'.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG