Dostupni linkovi

logo-print

Amnesty International: Vrijeme je da Republika Srpska obešteti ratne žrtve silovanja


Banjaluka

Banjaluka

Bosna i Herecgovina, kao i druge države regije, bori se sa prošlošću, s ratnim zločinima počinjenim u razdoblju od 1992. do 1995. Jedan od tih zločina, možda najmanje vidljiv, ali koji je ostavio duboke tragove na ljudskoj duši, jest silovanje žena i drugi oblici seksualnog nasilja. Žrtve i danas čekaju pravdu i oštetu koja ima pripada po medjunarodnom pravu.

Amnesty International (AI) je do sada prikupio brojna svjedočanstva žena koje su bile izložene torturi, uključujući i silovanja, koja su se u više navrata ponavljala, seksualnom ropstvu, prisilnim trudnoćama i drugim oblicima seksualnog nasilja.

Godine 2009. AI je objavio izvještaj pod nazivom “Žene BIH još uvijek čekaju pravdu“ u kojem je dokumentirano da su vlasti BiH zanemarile obavezu da moraju osigurati pravdu žrtvama seksualnih zločina tokom rata. U njemu je naznačeno i koji se koraci moraju poduzeti kako bi žrtve doživjele satisfakciju za ogromno zlo koje im je nanjeto.

Izmedju 2011., i 2012. AI je više pita obišao BiH kako bi se uvjerio da li se i što promijenilo od 2009. Nažalost, promjena je bilo malo.

U martu ove godine u izvještaju „Stari zločini, iste patnje: Nema pravde za
žrtve seksualnih zločina u sjeveroistočnoj BiH" analizirana je situacija u Federaciji BiH.

Izvještaj pod nazivom „Kada svi šute: Odšeta za žrtve silovanja u Republici Srpskoj“, nastao kao rezultat istraživanja u aprilu ove godine, jasno pokazuje da vlasti u tom BiH entitetu odbijaju žrtvama pravo na odštetu.

Kada svi šute

„Šutnja koja okružuje žene žrtve silovanja u RS, a što je zločin i po medjunarodnom pravu, je zastrašujuća. I vlasti i mediji ignoriraju patnje žrtava“, ističe John Dalhuisen, direktor programa Amnestya za Evropu i Centralnu Aziju.

"Dvadeset godina nakon završetka rata, izostanak pravde za žrtve je neprihvatljiv. To bi im pomoglo da ponovno izgrade vlastite živote, sačuvaju obitelji i povrate samopoštovanje, ali i poštovanje lokalne zajednice".

Mnoge žrtve još se bore sa fizičkim, emocionalnim i socijalnim posljedicama onoga što im je urađeno. Pravda za preživjele zahtjeva progon počinitelja, ali i spremnost zajednice da prizna da se zločin dogodio. Vlasti u RS to moraju učiniti, skinuti stigmu sa žrtava kako bi im se pružila šansa da progovore o zločinu koji je počinjen nad njima.

Prema ocjeni AI, vlasti u RS nikada nisu ni pokušale prikupiti informacije o takvim zločinima, razumijeti žrtve i senzibilizirati javnost kako bi se prekinula šutnja koja okružuje žene silovane tokom rata.

Vinko Lale, predsjednik udruge logoraša ističe da se mnoge žene, bojeći se društvene stigme, plaše priznati da su silovane „pa govore da su prošle kroz neke oblike torture. Rušenje zida šutnje omogućilo bi im da progovore i poboljšaju kvalitetu života“ kaže Lale za Amnesty International.

Kao posljedica silovanja i drugih ratnih zločina, mnoge preživjele imaju PTSP, ali i druge psihološke sindrome. Osjećaju se nesigurnima, postiđene su, krive same sebe, pate od depresije, noćnih mora i naprosto ne vjeruju drugim ljudima.

„Vlasti Republike Srpske za početak moraju priznati, jasno i glasno, da su tokom rata počinjena silovanja i da su to ratni zločini. Tako će dati šasnu žrtvama da progovore i zatraže pravdu“, naglašava John Dalhuisen.

Sadašnji Zakon o zaštiti civilnih žrtava u RS, upozorava Amnesty, garantira zaštitu onima koji imaju 60-postotna oštećenja tijela, ali samo ukoliko su žrtve podnijele zahtjeve do 2007. Ne vodi ni računa o psihološkim oštećenjima žrtava.

John Dalhuisen naglašava da takav zakon mora doživjeti promjene. Najprije mora se uvrstiti posebna kategorija - preživjele žrtve silovanja i drugih oblika seksualnog nasilja, i drugo, ne smije postojati vremensko ograničenje u kojem žrtve moraju zatražiti odštetu za pretrpljenja poniženja i oštećenja.

Organizacija Amnesty International u svom izvještaju navodi da su deseci tisuća žena i djevojčica silovane i seksualno zlostavljanje tokom rata u Bosni i Hercegovini. Nažalost, tek 40 slučajeva se našlo pred državnim ili entitetski pravosudjem, ili pred Haškim tribunalom.

Na državnoj razini u BiH postoje zakoni i mjere koji bi trebali osigurati da preživjele žrtve mogu dobiti zadovoljštinu i da pravda bude zadovoljena. No, to mora biti preneseno i na entitesku razinu, posebno RS čije vlasti moraju platiti odštete ratnim žrtvama.
  • 16x9 Image

    Mirjana Rakela

    Od 1995. godine stalni je član redakcije na RSE u Pragu, a pored tema iz Hrvatske, bavi se i širim prostorom Balkana.

XS
SM
MD
LG