Politika po svojoj prirodi ima nagon da utiče na okolinu, pa toga nisu pošteđeni ni mediji. S druge strane, sredstva javnog informisanja su odavno prestala da budu prost prenosilac informacija, pa usmjeravanjem javnog mnjenja imaju mogućnost da utiču na donosioce odluka.
Popuštanje politike pod pritiskom medija, odnosno javnog mnjenja, se smatra društveno-korisnom funkcijom javnih glasila. Međutim, kada mediji popuštaju političarima, opet radi oblikovanja javnog mnjenja, ali ovog puta po njihovoj volji, to se naziva - manipulacijom.
„Uvijek interes svih koji su u politici, a pogotovo onih koji su angažovani u političkim strankama i vrše vlast ili su u opoziciji da ostvare uticaj na sve pore društva, bilo da se radi o medijima, o civilnom društvu, dakle, što veći uticaj na sudbinu građana tako da je to situacija, vjerujem, i u Crnoj Gori”, kaže predstavnik NVO sektora u Savjetu državne RTV Goran Đurović.
„Manipulacija medijima nije specifičnost Crne Gore, već globalna pojava“, rekao je zamjenik glavnog i odgovornog urednika dnevnog lista Vijesti, Nedjeljko Rudović, koji bavljenje manipulacijama smatra suštinom bića političara.
„Ključna stvar je da li novinari to uočavaju i da li su podložni uticajima i pokušajima manipulacije“, kaže Rudović i dodaje:
„To se najčešće svodi na davanje polu-informacija koje okreću vodu na vodenicu te stranke ili funkcionera. Njegov cilj je najčešće da sakrije punu istinu i da plasira u javnost samo ono što njemu odgovara i donosi političku korist. To je ono što rade apsolutno svi akteri na političkoj sceni, nezavisno da li su u vlasti ili su u opoziciji. Vrlo rijetko ćete se suočiti sa ljudima u politici koji su spremni da pošteno i otvoreno iznose u javnost ono što im ne ide u korist. To je nešto što se ovdje ne dešava. Postoje mediji i novinari koji nisu svjesni određene manipulacije i oni koji svjesno pristaju da manipulišu građanima kao instrument u rukama političara“, kaže Nedjeljko Rudović iz nedjeljnika Vijesti, koji pripada dijelu crnogorskih medija koji otvoreno izvještavaju o neregularnostima u djelovanju vlasti i brojnim kršenjima zakona u raznim društvenim oblastima.
Kreativnost u vršenju pritisaka
Jadranka Rabrenović, novinarka dnevnog lista Dan, koji je izrazito antirežimski orijentisan, smatra da je u Crnoj Gori izraženija pojava da mediji manipulišu politikom, ali da ima i obrnutih slučajeva.
„Bio je jedan pokušaj. Neću sada da navodim detalje te jedne polu-informacije, ali kada kreneš sa njom dalje, onda, u principu, dođeš do prave informacije. Samo moraš da poštuješ pravilo da tri izvora trebaju da potvrde nešto što si čuo. Onda ni na koji način novinar ne može da bude izmanipulisan”, smatra Rabrenović.
Plasiranje dezinformacija ili polu-informacija je sofisticiraniji vid manipulacije medijima. Nedjeljko Rudović iz Vijesti, međutim, kaže da postoje i rudimentarni oblici manipulacije - pritisci i ucjene.
„Onaj najčešći je – ne želim ili neću davati izjave, intervjue i neću davati nikakve informacije ukoliko ti ne objaviš ono što ja tražim od tebe. Druga stvar, koja je također zastupljena, a koju koriste ljudi koji su u vladajućoj nomenklaturi, je ekonomski pritisak koji podrazumijeva da državne ustanove, javna preduzeća, ministarstva, svi državni organi neće objavljivati oglase, tendere i sve vrste marketinga u novini u kojoj radite, ukoliko niste poslušni”, navodi on.
U nemogućnosti da govore o eventualnim nastojanjima poslovnih krugova da manipulišu medijima jer je, zbog međusobne isprepletenosti, teško razdvojiti tajkune i političare, novinari ipak ukazuju na značajnu kreativnost koja se ispoljava u vršenju pritiska na medije.
„Prije sedam ili osam godina nismo mogli da dobijemo struju u štampariju. To je ta vrsta pritisaka. To je bio jedan period kada se ljudima preporučivalo da se ne oglašavaju u Danima upravo od strane političara. Mi smo onda objavljivali oglase o zapošljavanju potpuno besplatno. Međutim, ima već godina da izlazimo iz tog perioda”, navodi Rabrenović.
Popuštanje politike pod pritiskom medija, odnosno javnog mnjenja, se smatra društveno-korisnom funkcijom javnih glasila. Međutim, kada mediji popuštaju političarima, opet radi oblikovanja javnog mnjenja, ali ovog puta po njihovoj volji, to se naziva - manipulacijom.
„Uvijek interes svih koji su u politici, a pogotovo onih koji su angažovani u političkim strankama i vrše vlast ili su u opoziciji da ostvare uticaj na sve pore društva, bilo da se radi o medijima, o civilnom društvu, dakle, što veći uticaj na sudbinu građana tako da je to situacija, vjerujem, i u Crnoj Gori”, kaže predstavnik NVO sektora u Savjetu državne RTV Goran Đurović.
„Manipulacija medijima nije specifičnost Crne Gore, već globalna pojava“, rekao je zamjenik glavnog i odgovornog urednika dnevnog lista Vijesti, Nedjeljko Rudović, koji bavljenje manipulacijama smatra suštinom bića političara.
„Ključna stvar je da li novinari to uočavaju i da li su podložni uticajima i pokušajima manipulacije“, kaže Rudović i dodaje:
„To se najčešće svodi na davanje polu-informacija koje okreću vodu na vodenicu te stranke ili funkcionera. Njegov cilj je najčešće da sakrije punu istinu i da plasira u javnost samo ono što njemu odgovara i donosi političku korist. To je ono što rade apsolutno svi akteri na političkoj sceni, nezavisno da li su u vlasti ili su u opoziciji. Vrlo rijetko ćete se suočiti sa ljudima u politici koji su spremni da pošteno i otvoreno iznose u javnost ono što im ne ide u korist. To je nešto što se ovdje ne dešava. Postoje mediji i novinari koji nisu svjesni određene manipulacije i oni koji svjesno pristaju da manipulišu građanima kao instrument u rukama političara“, kaže Nedjeljko Rudović iz nedjeljnika Vijesti, koji pripada dijelu crnogorskih medija koji otvoreno izvještavaju o neregularnostima u djelovanju vlasti i brojnim kršenjima zakona u raznim društvenim oblastima.
Kreativnost u vršenju pritisaka
Jadranka Rabrenović, novinarka dnevnog lista Dan, koji je izrazito antirežimski orijentisan, smatra da je u Crnoj Gori izraženija pojava da mediji manipulišu politikom, ali da ima i obrnutih slučajeva.
„Bio je jedan pokušaj. Neću sada da navodim detalje te jedne polu-informacije, ali kada kreneš sa njom dalje, onda, u principu, dođeš do prave informacije. Samo moraš da poštuješ pravilo da tri izvora trebaju da potvrde nešto što si čuo. Onda ni na koji način novinar ne može da bude izmanipulisan”, smatra Rabrenović.
Plasiranje dezinformacija ili polu-informacija je sofisticiraniji vid manipulacije medijima. Nedjeljko Rudović iz Vijesti, međutim, kaže da postoje i rudimentarni oblici manipulacije - pritisci i ucjene.
„Onaj najčešći je – ne želim ili neću davati izjave, intervjue i neću davati nikakve informacije ukoliko ti ne objaviš ono što ja tražim od tebe. Druga stvar, koja je također zastupljena, a koju koriste ljudi koji su u vladajućoj nomenklaturi, je ekonomski pritisak koji podrazumijeva da državne ustanove, javna preduzeća, ministarstva, svi državni organi neće objavljivati oglase, tendere i sve vrste marketinga u novini u kojoj radite, ukoliko niste poslušni”, navodi on.
U nemogućnosti da govore o eventualnim nastojanjima poslovnih krugova da manipulišu medijima jer je, zbog međusobne isprepletenosti, teško razdvojiti tajkune i političare, novinari ipak ukazuju na značajnu kreativnost koja se ispoljava u vršenju pritiska na medije.
„Prije sedam ili osam godina nismo mogli da dobijemo struju u štampariju. To je ta vrsta pritisaka. To je bio jedan period kada se ljudima preporučivalo da se ne oglašavaju u Danima upravo od strane političara. Mi smo onda objavljivali oglase o zapošljavanju potpuno besplatno. Međutim, ima već godina da izlazimo iz tog perioda”, navodi Rabrenović.