Dragan Adžić, trener rukometašica Budućnosti koje su plasmanom u finale Lige šampiona ispisale do sada najslavnije stranice u istoriji ženskog rukometa u Crnoj Gori, za RSE govori o ovom uspehu i utakmicama finala. Plave će u dvije utakmice finala, 5. i 13. maja, pokušati da naprave senzaciju i osvoje najsjajniji trofej kada je ženski klupski rukomet u pitanju. Protivnik je moćni Đer.
RSE: Rukometašice Budućnosti su u finalu Lige šampiona. Da li je vas taj plasman na neki način zatekao ili ste od početka takmičenja vjerovali da će ove sezone Budućnost učiniti nešto što ni jednoj generaciji prije ove nije uspjelo - da igra za titulu najbolje u Evropi?
Adžić: Sigurno da me nije zateklo. Od početka sezone, iako smo ostali bez dvije igračice, koje su nam jako bitne, uspjeli smo, kroz kvalitetnu sezonu i kvalitetno pojačanje, da se adaptiramo i da one pruže ono najbolje u sebi od kada igraju rukomet. Doprinijele su i približe nas ovom uspjehu koji smo ostvarili. Kako je odmicala sezona, tako je samopouzdanje kod djevojaka raslo. Ono najbolje i najvažnije smo odigrali u polufinalu, koje nije nikoga zateklo, a mene posebno ne. U svakom slučaju, ima i drugih ekipa koje su kvalitetnije, ali smo mi, zahvaljujući iskustvima iz prošle godine, nadogradili neke stvari i to nam se vraća.
RSE: Da li ste očekivali onako moćnu predstavu, i u prvoj i u drugoj polufinalnoj utakmici, protiv još aktuelnih prvakinja Evrope, ekipe Larvika?
Adžić: Od svjetskog prvenstva, od Nove godine, praktično ekipa trenira kvalitetno. Osjetio se jedan poseban motiv i želja da se u Ligi šampiona nadomjesti neuspjeh iz Brazila, da se neke stvari konačno na treninzima urade na najbolji mogući način. Kako smo trenirali, tako smo i igrali. To je onda proizvod da jedna ekipa, kakva je Larvik, ne može da da preko 13 golova. Neka smirenost je došla sa dobrim treningom i iskustvom koje imaju djevojke koje su osvajale Ligu šampiona. Sigurno da su i one tome doprinjele da ekipa može da igra savršeno i jednog Larvika dovede na taj nivo da ispada da je nemoćan.
RSE: Oni koji su bili srećni, gledali su taj duel u Morači uživo, a drugi putem malih ekrana. Kako ste se osjećali tokom druge polufinalne utakmice i nakon njenog kraja, kada se na tribinama i na terenu slavio plasman u veliko finale?
Polufinale, Budućnost-Larvik
Adžić: Najzadovoljniji sam kako su djevojke iznijele taj meč u Morači. Ponekada naša javnost i navijači znaju da naprave pritisak i da djevojke izbace iz nekog fokusa na najvažnije stvari koje se dešavaju na terenu. Sve su djevojke to fenomenalno izdržale i u suštini uzele od publike ono što je najbolje, još veću energiju. Nisu dopustile da ih publika izbaci iz fokusa na teren. Taj segment je bio, po meni, fenomenalan. Išli smo u meč sa namjerom da ne razmišljamo o tome da je to polufinale, već da je to jedan obični meč koji treba da odigramo, kao da je jedan jedini. Bila je veća opuštenost u tom pogledu kod igračica i to je rezultiralo pobjedom. Nakon meča je izašla ta emocija iz djevojaka, koja se godinama akumulirala u njima. Publika je odgovorila na fenomenalan način.
RSE: Sastav Budućnosti je skup vrhunskih igračica na svim pozicijama, no, čini se da je uz nemjerljiv doprinos i ostalih, ipak na neki način junakinja dosadašnjeg dijela Lige šampiona golmanka Klara Voletring. Ona je u polufinalu nadvisila i najbolju - Sesiliju Laganger.
Adžić: Njoj je prva godina da igra u Ligi šampiona. Imala je izuzetnu želju da napusti Njemačku i da ode u ekipu koja može da osvoji Ligu šampiona. Izabrala je Budućnost, sigurno i zbog tradicije i kvaliteta ekipe, ali i zbog Bojane Popović. Od starta same sezone je iskazivala jednu fenomenalnu želju. Doveli smo je zbog energije koju ima na golu. Uz našu kvalitetnu odbranu, ona je takav golman koji će da bude u skladu i uz energiju kakvu imaju igrači u odbrani. Uz dobru odbranu igračica, njena energija i želja da se iskaže u Ligi šampiona, da u prvoj sezoni napravi to što je naš cilj - osvajanje Lige šampiona - je vuklo tim sve vrijeme. Stvarno je njen učinak na svim utakmicama, a posebno kada je bilo najvažnije, u polufinalu, bio vrhunski. Kao pojačanje, ona je sigurno pun pogodak i dobro je što će i sljedeće godine biti u Budućnosti.
RSE: Protivnik u finalu je mađarski Đer. Njih, pretpostavljam, dobro poznajete. Da li su, kako ocjenjuju upućeni u kvalitete oba tima, šanse 50 : 50, ili vi ipak dajete prevagu nekom od timova?
Adžić: Kada bi gledali koliko je uložila neka ekipa u igrače i kadar, onda je Đer sigurno u prednosti za 20-tak procenata. Mi smo u dosadašnjoj Ligi šampiona pružili više od njih, tako da sa tim to može da se izjednači i vjerovatno je to razlog zašto nam daju 50-50 posto. U finalu je uvijek bitan ekipni kvalitet. Finale je posebno samo po sebi jer nosi neku posebnu draž i energiju. Igra se malo drugačije od bilo koje druge utakmice. Mi ćemo se spremati za Đer, kao i za svaku drugu ekipu do sada. Poznajemo ih dobro i imaćemo materijal o njima, kao i oni o nama. Vjerujem da će biti jedno veliko finale. Nisu ni one nikada osvojile Ligu šampiona. Biće to sigurno velika borba i trebaće ogromna energija da se napravi taj posljednji korak.
RSE: Kažete da je praksa da se pred utakmicu pročita kako igra protivnička ekipa i kako strateški stoji. Sa kojih pozicija u Đeru prijeti najveća opasnost za Budućnost?
Adžić: Potrudili su se da budu kompletni na svim pozicijama. Imaju dva vrhunska golmana i kao golmanski par su najbolji u Evropi. Sve pozicije su pokrili. Sa prijašnjim trenerom su bile pod određenim pritiskom, ali sa novim trenerom, Norvežaninom, dobile su jednu lepršavost. Sada daju veliki broj golova i sada su jedna vrhunska napadačka ekipa. Sigurno da ćemo u tom segmentu morati da budemo na vrhunskom nivou, čak i većem nego što smo bili u polufinalu. Generalno su ekipa koja je u napadačkoj formaciji izuzetna, vole da daju gol više od protivnika. Naša odbrana će, kao i u svakom meču do sada, biti glavni ključ protiv njih.
