Dostupni linkovi

Kakva je uloga Vojske?


Ako su već više puta ponovljane tvrdnje iz Haškog tribunala da određene strukture u Vojsci SCG pomažu skrivanje haških begunaca, pre svih Ratka Mladića, postale konstanta odnosa zvaničnog Beograda i Haga, onda su nedavne optužbe predsednika Srbije Borisa Tadića, koji je upravo Vojsku apostrofirao kao glavnog kočničara u ispunjenju ovih međunarodnih obaveza, svakako novost na ovdašnjoj političkoj sceni. Slično, doduše indirektno spočitavanje odgovornosti Vojske SCG stiglo je i iz kabineta premijera Vojislava Koštunice. Ministar odbrane SCG Zoran Stanković ističe da tako teške optužbe na račun Vojske ne stoje, ali i ne negira određenu odgovornost samog Ministarstva odbrane:

"Vojska je imala u proteklom periodu par aktivnosti koje nisu bile saglasne sa onim što je tražio Vrhovni savet odbrane i sa onim što je tražio Haški tribunal, tako da ta ocena može da bude prihvaćena i ja prihvatam deo odgovornosti Ministarstva odbrane za nesaradnju sa Haškim tribunalom."

Stanković takođe navodi da će Vojska pokušati da otkloni primedbe koje stižu na njen račun i iz Haga i ovdašnjih najviših državnih institucija, i najavljuje da će naredna sednica Vrhovnog saveta odbrane u potpunosti biti posvećena saradnji sa Haškim tribunalom. Na direktno pitanje zašto u 2005. godini nisu uhapšeni Ratko Mladić i Radovan Karadžić, Stanković ovako odgovara:

"To morate da pitate Jočića i BIA pošto su oni zaduženi za hapšenje. Mi ćemo pomoći onoliko koliko je u našoj moći."

Istovremeno, MUP Republike Srbije do ovog trenutka nije se oglasio povodom ovakvog Stankovićevog stava. Podsećamo da je tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević nedavno izjavio da i policija i BIA poseduju informacije o osobama koje su u kontaktu sa haškim beguncima Ratkom Mladićem i Radovanom Karadžićem. Dragan Jočić, srpski ministar policije demantovao je međutim navode tužioca za ratne zločine da poseduje saznanja o kojima je govorio Vukčević i tom prilikom podvukao:

"Ne treba u ovom momentu nikako davati akcenat određenim izjavama kao da su tu i na dohvat ruke samo se čeka momenat kad će biti privedeni optuženi za ratne zločine."

Slične reakcije stižu i iz Bezbednosno-informativne agencije. Naime, direktor BIA Rade Bulatović tvrdi da Agencija nema podataka o osobama koje su u kontaktu sa Haškim beguncima, kao i da se vode bilo kakvi pregovori o njihovoj predaji. Miloš Vasić, analitičar nedeljnika Vreme, kaže da postoje podaci da je BIA imala informacije o Mladićevom kretanju sve do sredine 2003. godine, kao i pokretima Gorana Hadžića, praktično do dana njegovog bekstva, ali da razloge za nepreduzimanje konkretnih koraka treba tražiti u političkim odlukama. On takođe podvlači da ne veruje da ovdašnje obaveštajne službe uključujući i vojnu poseduju podatke o kretanju Radovana Karadžića, a o prebacivanju odgovornosti i međusobnim optužbama najviših državnih organa za nesaradnju sa Haškim tribunalom, kaže.

"Problem je u licemerju. I dali bismo Mladića i ne bismo ga dali, i jeste heroj i nije heroj, i mi ćemo sa Haškim tribunalom sarađivati preko volje, eto samo zato što moramo, i mi smo svi pod pritiskom. To je nastavak Miloševićeve politike da su Srbi žrtva i da eto, mi sad moramo i naše nacionalne heroje kao da jurimo, to jest da se pravimo da ih jurimo, a to je sve iz razloga krajnje jeftino politikantskih, jer svi računaju, i svi su nasledili od Miloševića taj pristup, svi računaju da biti srpski nacionalista je najbolja stvar na svetu i tako ćemo svi dobiti na izborima. Oni misle da će biti bolji radikali od radikala. Ne, neće biti."
XS
SM
MD
LG