Dostupni linkovi

logo-print

Turska, Sjeverni pol ili komunistička izmišljotina?


Legenda o Deda Mrazu stara je vijekovima i vezana je za svetog Nikolu. Prema predanju, oko 280-te godine prije nase ere u gradu Patara u danasnjoj jugozapadnoj Turskoj rodio se djecak koji je dobio ime Nikola. Kao mladic putovao je Egiptom i Palestinom. Od roditelja je naslijedio veliko bogatstvo. Kako je bio odani hriscanin odlucio je da to bogatstvo podijeli sa drugima. Ubrzo se procuo po izuzetnom dobrocinstvu. Postao je episkop u gradu Mira u Maloj Aziji , a uskoro i zrtva rimskog imperatora Dioklecijana koji je progonio hriscane. Kada je na celo imperije dosao Konstantin Veliki, Nikola je pusten iz zatocenistva. Posebno je pomagao siromasnima, djeci , mornarima i neudatim djevojkama. Jos za zivota , zbog cudesa koja su mu pripisivana, proglasen je svecem i dobio svoj dan, 6. decembar.

Nekako u to vrijeme je papa Julije I odlucio da utvrdi datum kada ce se slaviti rodjenje Hristovog sina . Za 25. decembar se opredjelio u zelji da postojecim paganskim ritualima usred zime da hriscansko znacenje. Nije trebao mnogo da se spoje slavlje u ime Hristovog potomka i postovanje dobrocinatsva jednog od najpopularnijih svetaca u hriscanskoj vjeri.
Legendu o Svetom Nikoli, odnosno Sinter Klasu kako ga zovu u Holandiji, na sjevernoamericki kontinent donijeli su upravo holandski doseljenici u Novom Amsterdamu, danasnjem Njujorku. Santa Klaus kako su ga nazvali u Americi postao je jos popularniji u tom dijelu svijeta 1809 kada je Vasington Irving objavio Istoriju Njujorka u kojoj je bilo i poglavlje o posjeti Santa Klausa. Profesor Klement Klark Mur napisao je 1823 poemu “Posjeta Svetog Nikole”, koju mnogi ljudi znaju pod nazivom “Noc prije Bozica.”

Prema Murovom opisu Sveti Nikola je patuljak koji sa svojim devetopregom jezdi svemirom i spusta na krovove kuca da bi kroz odzake dostavio poklone djeci 24. decembra. Santa Klaus sa ljudskim dimenzijama prvi put se pojavio u oglasima Koka Kole 1931 godine. U toj modernoj verziji samo zaposleni u njegovoj radionici negdje u polarnom bespucu su patuljci . Lik deda Mrazovog devetog jelena Rudolfa kreirao je 1939 crtac u jednoj americkoj kompaniji za marketing. Globalizacija ili bolje reci komercijalizacija nije zaobisla ni Svetog Nikolu, alijas Santa Klausa, alijas deda Mraza,alijas djeda Bozicnjaka …. Lik dobrocudnog debeljka rumenih obraza sveprisutan je u ovo doba godine i u zemljama koje nemaju nikakve veze sa hriscanskom tradicijom i gdje niko nije cuo za hriscanskog sveca, darodavca i zastitnika mornara, pekara, djece i siromasnih.

* * * * *

Politika se u Bosni i Hercegovini nakon završetka rata umiješala i u Djeda Mraza. Dok jedni tvrde kako je Djed Božičnjak ili Sveti Nikola preinačen u Djeda Mraza, ideološki antireligioznog, još u vrijeme socijalizma na ovim prostorima, drugi smatraju da je legendarni Finac u crvenom isforsirana ličnost. Da je kod djece prisutna zabuna, čiji su korijeni u promjenama nastalim prethodnih godina, najbolje pokazuju riječi banjalučkih mališana:


''Djeda Mraz donosi paketiće.''

Da li je Djeda Mraz i Sveti Nikola isti čovjek?

''Jeste.''

''Nije.''

''Sveti Nikola ima krunu, a Djeda Mraz kapu.''

''Sveti Nikola nema bradu, nego samo Djeda Mraz.''

''Ima bradu Svetu Nikola.''

Sociolog Ivan Šiljaković kaže kako su etničke diobe podijelile i Djeda Mraza:

''Došlo je do deobe svega, pa i do deobe Deda Mraza na različite etničke ili verske pripadnosti. Sada više Deda mraz nema svetsko obeležje, nego on mora da ima neko pravoslavno ili katoličko obeležje.''

Najbolja ilustracija politizacije Djeda Mraza je stav domaćih političara. Predstavnik SDS-a, Stanko Pivašević:

''Znam za Božić Batu. Djeda Mraz mi je nepoznata osoba.''

Predstavnici katoličke i pravoslavne crkve u Bosni i Hercegovini smatraju nebitnim kojim imenom zovu Djeda Mraza sve dok im on pričinjava zadovoljstvo. Guardijan samostana Sveti Ante u Sarajevu, fra Ivo Marković:

''Muslimani također rado dovode svoju djecu za Svetoga Nikolu. Sudjeluju djeca sa svojim komšijama kršćanima u tim proslavama, kao što kršćanska djeca odu na Bajram kod Muslimana. Ovdje je sve više zavladalo ono fino, tolerantno druženje i sudjelovanje u proslavama i jednih i drugih.''

Paroh sarajevski, Vanja Jovanović:

''U Bosni i Hercegovini sada imate dosta čudnovatih, novih i različitih naziva za Djeda Mraza. Što onda ne bi mogao ostati Djeda Mraz?''

U Islamskoj vjerskoj zajednici kažu da se ne žele miješati u tradiciju drugih vjerskih zajednica, ali da u Islamu Djeda Mraz ne postoji. Na našu konstataciju kako novogodišnje paketiće, koji su postali sinonim za Djeda Mraza, primaju i djeca islamske vjeroispovijesti, šef Vjersko prosvjetne službe u Islamskoj zajednici, Muharem Omerdić, je rekao:

''Muslimani to sigurno ne dijele.''

Zbog različitih naziva i vremenskog perioda u kojem ga djeca slave, u Mostarskom lutkarskom pozorištu ove godine odlučili su da starca u crvenoj odjeći sa bijelom bradom dočekaju početkom decembra, a isprati će ga za Novu Godinu. Direktorica pozorišta, Ranka Mutevelić:

''Mislim da treba sve praznike slaviti, bez ikakvih ograda. Neka se svako svoga drži, ali neka jedni drugim čestitaju i neka jedni drugim zažele mir, bez obzira kako se taj praznik zvao.''

* * * * *

Mitropolit Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori Amfilohije Radović je nedavno, kao već više puta do sada, izrazio protivljenje zbog prakse koncepta Deda Mraza u Crnoj Gori pozivom vjernicima da se vrate slavljenju Svetog Nikole. Ovaj apel naišao je na oprečne reakcije. U Ministarstvu prosvjete smatraju da je multinacionalnoj i viševjerskoj Crnoj Gori upravo primjerenija svetovna verzija Deda Mraza.


Deda Mraz, Božić Bata, Djed Božićnjak samo su varijacije na istu temu, odnosno prilagođavanje izvorno hrišćanskog koncepta koji je predstavljao Sveti Nikola, a koji je vjerovatno zbog velikog uticaja na djecu prepoznat kao značajan marketinški potencijal i potom bio dehristijanizovan. Vizuelno - lišavanjem religioznih simbola, a u praksi vezivanjem za Novu Godinu, umjesto Božića.

Prema riječima Milice Kadić, predstavnika Ministarstva prosvjete, državne strukture nijesu ni razmatrale mogućnost pokretanja obrnutog procesa i ponovne hristijanizacije Deda Mraza, jer njegova svetovna verzija upravo odgovara viševjerskom konceptu Crne Gore:

„U našoj često sumornoj stvarnosti djeca zaslužuju takav lik i mislim da ga ništa ne može ugroziti. Do sada nije bilo ozbiljnijih inicijativa da se Deda Mraz zamijeni Božić Batom. Zbog nekih specifičnosti naše sredine i mi se slažemo da je to najbolji terminološki izraz koji predstavlja ovaj lik“.

Mitropolit Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, Amfilohije Radović je nedavno na Svetog Nikolu, kao već više puta do sad, izrazio žestoko protivljenje svetovnom konceptu Deda Mraza, rekavši: „Umjesto da proslavljamo žive ličnosti koje su postojale, koje su Boga proslavile i koje je On proslavio, mi obilježavamo nepostojeće biće.

Podgorički paroh Srpske pravoslavne crkve, Velibor Džomić ističe da u ovakvom stavu nema ničeg novog, te da učenje Pravoslavne crkve o Svetom Nikoli predstavlja opšti kult i da on nije nikakva imaginacija, već živi božiji svetitelj:

„Crkva se ovim ne protivi nekim globalnim tokovima i procesima. Svakom je ostavljeno na slobodnu volju da sebi izabere Boga ili Svetitelja kome će da se moli, kome će da veruje i kako će da veruje, ali crkva iznosi svoj stav da mi ne poštujemo izmišljene likove, da ne poštujemo imaginacije, nego poštujemo živi božiji lik Svetoga Nikolaja čije se mošti čuvaju u italijanskom gradu Bariju i koji tamo, takođe, ima veliko slavljenje“.

Amfilohije Radović je, govoreći o Deda Mrazu, između ostalog, rekao i da on predstavlja američku marketinšku izmišljotinu i čudovište. Sveštenik Rimokatoličke crkve iz Kotora don Branko Sbutega se ne slaže sa takvim ocjenama:

„Čudovište? Pa, ne bih rekao da bi mogli reći da su i Paja Patak i Miki Maus čudovišta. Međutim, istina je da je Božić Bata zapravo Nikolaus, Nikola koji donosi djeci darove i koji je izgubio hageografska svojstva i pretvorio se u jednu globalnu marketinšku dječiju prazničnu priču koja je regularno bila i Djeda Mraz, nazvali ga tako ili nazvali ga Božić Bata, regularno služio Božiću, a u komunizmu on se pojavljivao za Novu Godinu.

Ja nemam ništa protiv Djeda Mraza, niti ga doživljavam kao bilo kakvog konkurenta i ko hoće da dovede Svetog Nikolu da mu donese darove neka se i to organizira. Ko hoće da mu to bude Božić Bata neka dovede i Božić Batu. Ako hoće Djeda Mraza neka dovede i Djeda Mraza“.

* * * * *

Mada ga dočekuju sa dobrodošlicom, Deda Mraz u Srbiji budi ozbiljne rasprave. One nisu zasnovane na poznatoj dilemi – da li Deda Mraz uopšte postoji ili ne postoji – već na daleko ozbiljnijoj nedoumici – da li je Deda Mraz deo pravoslavne tradicije ili je prosto ateistička izmišljotina kako su uvereni u Srpskoj pravoslavnoj crkvi.


Opštinu Sjenica čini gradić i veći broj sela razbacanih po okolnim brdima u koje u dvadesetom veku struja nije stigla, a tako se nastavilo i novom milenijumu. Poznata je po snegu, ledu i temperaturi koja se već s jeseni spušta ispod nule. U popodnevnim satima 29. decembra Sjenica će doživeti ono što, pokazaće se, većini njenih žitelja jeste isto što i san.

U pratnji vatrometa, koji ćw mnogi Sjeničani videti po prvi put, stižu i čak tri Deda Mraza:

"Imam informaciju iz Sjenice da je dole već sada opšta radost i veselje, i da oni ne mogu da veruju da će Deda Mraz prvi put doći i u Sjenicu. Dnevno po 30 ljudi uđe u kancelariju gospođe Zejne Memić, koja je tamo nastavnik ali i urednik na regionalnoj televiziji, da pitaju da li je informacija tačna da će Deda Mraz doći i da će deca imati prilike prvi put životu da vide Deda Mraza i da vide okićenu jelku", kaže predstavnik organizacije Forum žena Olivera Milutinović.

Dok ovo slušate u okolini Sjenice čiste se putevi kako slučajno mećava ne bi zaustavila željene goste. Ovo mesto je multietnička sredina. Za tamošnje Bošnjake, pravoslavce i katolike, Deda Mraz je simbol sreće. Da li bi oni razumjeli objašnjenje da je Deda Mraz ništa drugo da ateistička izmišljotina, što je u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, maltene, pa zvanični stav. Vladika šabačko-valjevski Lavrentije za naš program kaže:

"Mi smo radili to otkako je ateizam poslednjih 60 godina među nama. Ranije je to bilo o Svetom Nikoli."

Njegovo preosveštenstvo objašnjava i u čemu vidi motiv ateista za izmišljanje Deda Mraza:

"Pa oni su ostali prazni, bez sadržaja, bez tradicije, pa su onda morali u nečemu da popune tu prazninu u duši narodnoj. Kao što se recimo za vreme venčanja, kad je bilo nepoželjno venčanje u crkvi, svelo se sve na ritual kad matičar potpiše.

Organizatore puta u Sjenicu izjava vladike Lavrentija ne ostavlja ravnodušnim. Iz Foruma osnovnih skola Radmila Dodić:

"Crkva se meša apsolutno u sve pore društva. Na crkvi je da daje izjave a naše je da li ćemo da se prema tome ravnamo, da li ćemo to da primimo ili ne. Dakle, to je jednostavno stav."

Ipak, iako insistira na istorijskoj grešci, vladika Lavrentije podvlači da nije greh verovati i u Deda Mraza:

"Doćiće vreme kad će se to ispraviti, a dobro je kako bilo posetiti decu. Shvatiće to, ima vremena, deca da je to bilo zamena bila za ono što je vekovima u crkvi bilo, da je to u stvari sećanje na Svetog Nikolu i njegovu plemenitost i dobrotu."

Jedna za drugom, od prepodnevnih sati, predstave u dečijem pozorištu "Boško Buha" u Beogradu ovih dana su rasprodate. Stotine mališana u redovima čekaju da se susretnu sa Deda Mrazom i od njega
dobiju poklon. Za njih dileme nema.

"Ima bradu, crvenu kapu, sav je crven i on nosi poklone."

Oni znaju šta od njega očekuju:

"Igračke."

"Ja ću dobiti kompjuter, treba mi da igram igrice."

"Ja bih od Deda Mraza hteo da dobijem robota."

"Ja bih želela da dobijem ratni sto i stolicu."

Može li Deda Mraz osim nekoga ko donosi poklone biti i simbol zajedništva. Rasprave koje on otvara u Srbiji daju mogućnost da se pitanje svrhe gosta sa severnog pola postavi i političarima. Poslanik G-17 plus Jan Husarik ovih dana angažovan je na pripremanju humanitarnih paketića:

"Postoje svakako ljudi koji apsolutno ne veruju u Deda Mraza, odnosno u Deda Mraza kao simbol dobročinstva, kao simbol prijateljstva, kao simbol darivanja, što svakako nije dobro. Mi smo svi odrasli ljudi, živimo u surovom ekonomskom vremenu i uglavnom smo u situaciji da veći deo svog vremena ne verujemo u Deda Mraza. Međutim, dužni smo bar u vreme kada su novogodišnji i božićni praznici ili da produbljujemo veru u Deda Mraza, ali u Deda Mraza kao jedne personifikacije dobročinstva, humanosti i solidarnosti."

Neki su primetili, međutim, da se simboli novogodišnjih i božićnih praznika, ne koriste uvek na način širenja tolerancije. Olivera Milutinović:

"Međutim, ono što je meni, na primer, mnogo više zasmetalo ovih dana, a to je bilo čestitanje isključivo katoličkog Božića, pa su tako i svi naši mediji prevideli da 25. decembar nije samo katolički Božić. Znate, ja sam čistokrvna pravoslavka i jako mi je zasmetalo što nije čestitan Božić i Protestantskoj crkvi. Na primer svi Slovaci ovde su protestanti, ali smo njih zaboravili. Tako da mislim da je apsolutno nebitno da li se on zvao Deda Mraz ili Božić Bata, ili Sveti Nikola, ako donosi radost i sreću, onda je to prava stvar.

* * * * *

U Hrvatskoj je od političkih promjena devedesetih Djed Božićnjak dobio pravo građanstva, ali nije uspio istisnuti Djeda Mraza.


Mraz se nije istopio pred Božićnjakom i pokazao je zavidnu žilavost,
premda mu nije bilo lako, s obzirom na njegovu prošlost:

„Djed Božićnjak je Djed Božićnjak, a Djed Mraz je njegov mlađi brat koji je išao u partizane.“

Ova dva sijeda brata su se tako uselili u vic, ali i politiku
devedesetih. Govori splitski sociolog Zoran Malenica:

„Čitava ta priča oko odnosa prema nekim simbolima ili nekim blagdanima ili običajima koji su bili potencirani u socijalističkom razdoblju, zapravo se može podvesti pod ono što bih ja nazvao – nepotrebnim ideologiziranjem. Taj slučaj je bio i kod nas devedesetih, kada je, zapravo, prije svega Katolička crkva na neki način napala Djeda Mraza, po mom sudu prije svega iz naprosto ideoloških razloga, zato što je smatrala da su time bili ostavljeni po strani neki blagdani iz katoličke tradicije za koje se vezuju pokloni djeci ili nekom drugom. Usput da kažem, danas je toliko tih navodnih blagdana da više čovjek ne zna koji je najuspravniji, da li je to Sveti Nikola ili Sveta Luce ili Djed Mraz i tako dalje. Mislim da je to prešlo pomalo u nepotrebne priče i stvaranje problema tamo gdje ih nema.“

U hrvatskim medijima podjednako su u upotrebi oba naziva – i Djed
Mraz i Djed Božićnjak. No, dade se primijetiti da u onima koji naginju u
lijevo – poput „Novog lista“ iz Rijeka – prevladava Djed Mraz.

Generacija koja je devedesetih bila zbunjivana različitim imenima
za isti lik, danas nema problema jer zna odakle su darovi
stizali:

„Od matere i ćaće.“

I za kraj, zabilježili smo i ovaj pragmatični pogled na
problem:

„Nije važno kako se zove, važno je samo da darove nosi.“

* * * * *

„Deda mraz nosi deci poklone, obucen je u crveno belo odelo, ima bradu i sankama punim poklona koje vuku jeleni dolazi da nam ih deli“, kaze 6 to godisnja Adea, dok ceka na red da se ispred Hotela Grand Pristina slika sa Deda Mrazom.

Tako vidi Deda Mraza, mala Adea,medjutim, na Kosovu ima razlicitih stavova o tome treba li slaviti ili ne Deda Mraza.

Deda mraz nema nicega zajednickog sa islamom i islam je protiv takve tradicije, akze za nas program Haxhi Resul Rexhepi, savetnik Predsednistva Islamske verske zajednice Kosova.


„Islam je jasno i nedvosmisljeno distanciran od ovoga, pod znacima navoda fenomena“, kaze Rexhepi i dodaje da svi muslimani koji mozda upraznjavaju ovaj fenomen, oni to cine prosto iz neznanja.

Slicno je kicenje jelki povodom novogodisnjih praznika odnosno bozzicha po kucama ili trgovima , kaze Rexhepi i porucuje kako je to sto se hriscanskog poimanja ovog fenomena sve u redu, medjutim sa muslimanskog stanovista to je aprsurdno nonsens, neprihvatljivo.
Mi se naravno ne suprotstavaljamo takvog shvatanju od strane hriscana, katolika ili pravoslavaca, ali sa aspekta muslimanizma to je neprihvatljivo, kaze Rexhepi.

Otac Sava Janjich kaze kako fenomen deda mraza nije stvar pravoslavne tradicije, vec je to vise stvar obicaja, iako je to opstecivilizacijsko predanje.

„To je jedno opstecivilizacijsko predanje kao sot je recimo kicenje jelke, kupovina poklona i tako dalje,koje svakako ima smisla ukoliko moze da ulepsa nekome zivot“.

On istice da se Crkva zvanicno nikada nije bavila tim pitanjem.

„Mislim da se Crkva zvanicno niakda nije bavila tim pitanjem i naravno poste licna misljenja“

Tako govore predstavnici Islamske zajednice i Srpske pravoslavne crkve.
Sta o tome misle gradjani Pristine ?

Florin, star nesto vise od 30 godina dok sa cerkom i sinom izlazi iz objekat koji su povodom nove godine postavili u centru Pristine Nova kosovska banka i Foto Nessa kaze kako je normalno da i deca na Kosovu imaju svog deda mraza, iako se zali da se za bajrmaske praznike ne vrsi kicenje i ulepsavanje grada.

„Na prvi pogleda tako izgleda, za bajramske praznike se ne organizuje nista slicno, ne vrsi se ulepsavanje grada, dok se novogodisnje i bozichne praznike to radi. Ja nisam protiv toga, ali se za muslimanske praznike tako ne postupa. Medjutim ovo je za decu izuzetno dobro i zabavno“

Bekim nas drugi sugradjanin kaze da to ne slave niti organizuju samo hrioscani vec i muslimani.

„Ako pogledate istoriju dublje mozda smo i mi to pre sesto godina slavili, to sto smo prihvatili islam kao bolju i napredniju religiju ne znaci da to ne treba proslavljati“.

Na nivou kosovskog drustva nije jos otvorena rasprava o tome dali je potrebno menjati i drugacije zvati deda mraza.

Islamska verska zajednica zvanicno nikada nije pokrenula ovo pitanje, iako, kako reci i gospodin Rexhepi ovaj obican nema nicega zajednickog sa islamom, ciji vernici cine vise od 90 odsto gradjana Kosova.
XS
SM
MD
LG