Dostupni linkovi

logo-print

Izmirenje s Bogom


On je katolički svećenik u Boki Kotorskoj. Živi i radi u jednoj od najljepših kuća u drevnom Perastu. Veoma je tih, ali je isto toliko i šarmantan. Specifičan je po tome što ima privilegiju. Svećenik je na najljepšem otoku na Jadranu, Gospi od Škrpjela. Osnivač je, direktor i urednik izdavačke kuće Gospa od Škrpjela. On je don Srećko Majić.


RSE: Možete li nam predstaviti vašu izdavačku kuću?

MAJIĆ: Zahvaljujući političkim promjenama na ovim prostorima, omogućeno nam je prije deset godina da otvorimo izdavačku kuću pod nazivom Gospa od Škrpjela. Kroz deset godina svjetlo dana su ugledala 42 naslova razne sadržine, pretežno povijesne, zatim duhovne i geografske, u vidu pjesama i prijevoda sa stranih jezika. Želja mi je bila da mnoga izdanja, koja je prekrila prašina, približim današnjem naraštaju. Novcem zarađenim od toga, želio sam obnoviti slike na otoku Gospe od Škrpjela i na taj način obogatiti današnje vrijeme novim spoznajama.

RSE: Na ovaj lijepi, svečani dan, možete li da istaknete neke naslove iz vaših edicija na koje ste ponosni?

MAJIĆ: Među 42 naslova posebno bih izdvojio knjigu Zvijezda mora, koja je i svojim sadržajem i likovnom opremljenošću svakako broj jedan. Na drugo mjesto bih stavio Kulturnu povijest grada Perasta, u kojoj Pavao Butorac na poseban način stavlja pred čitaoca bogatstvo koje sadrži najljepši grad u Primorju, na Jadranskom moru, grad Perast. Na trećem mjestu je trilogija pod nazivom Pustinjak, mistik i prorok, koja je u najvećem broju, preko pet tisuća primjeraka, razgrabljena. Mnoge je oduševila i obogatila, prvenstveno njihov duhovni život.

RSE: Imate previše obaveza. Kako stižete između vaših redovnih svećeničkih obaveza baviti se i izdavaštvom, uređivati knjige i ugovarati razne poslove?

MAJIĆ: Mislim da je potrebno u svakom zvanju i svakom pozivu staviti svaku stvar na svoje mjesto. Kada me upitaju kako uspijevam obnavljati 18 crkava u Perastu, onda kratko odgovorim: ''Ako vjetar digne jedan crijep, uložim pola eura. Ako čekam dva dana, uložim 10 eura''. Kada stavite sve na svoje mjesto u pravo vrijeme i dovršite određeni posao na vrijeme, onda se stigne jako puno, onoliko koliko pojedinac želi uspjeti u svom životu.

RSE: Čini se da ste vi zaista uspjeli. Da li je privilegija biti svećenik na Otoku Gospe od Škrpjele?

MAJIĆ: Privilegij to jeste. Neću biti baš skroman. Zanat sam pekao jako dugo kod jednog dobrog svećenika koji je Peraštanin, Bokeljanin, kod don Brajkovića. Prošao sam tešku školu, osposobio se za jedan težak i odgovoran posao. Otok Gospa od Škrpjela sigurno je najveći vjerski i kulturni spomenik na području Boke Kotorske i to iz tri razloga. Lijep je zbog svog položaja. Zanimljiv je po svom postanku. Bogat je po svom sadržaju. Nalazi se u Boki Kotorskoj, pored prekrasnog baroknog grada, Perasta, uz otočić Sveti Đorđe. Zanimljiv je jer je nastao kroz 250 godina potapanjem kamenja, jedrenjaka i barki. Po svom sadržaju sigurno nadilazi sve druge vjerske i kulturne spomenike na području Boke Kotorske. Na otoku se nalazi 68 slika našeg sigurno najvećeg baroknog slikara Tripa Kokolja, preko dvije hiljade srebrenih zavjetnih pločica, najstarije orgulje na ovom prostoru, lapidarij, galerija sa 75 slika novijeg datuma, djela domaćih i stranih slikara. Posebno bogatstvo i sadržaj tog otočića su 65 slika koje su rađene raznom tehnikom na platnu, papiru ili drvetu, koje prikazuju brodove u olujama, u borbama s gusarima. Još mnoštvo toga čini uistinu bogatstvo i bogat sadržaj koji u sebi nosi otok Gospe od Škrpjela.

RSE: Koliko turista ga posjećuje godišnje?

MAJIĆ: Za ovu godinu je bilo 48 hiljada posjetilaca na osnovu prodanih ulaznica. Sigurno je još oko tri hiljade onih koji nisu kupili ulaznice jer su, ili Bokelji, ili djeca ispod osam godina.

RSE: Da li je tačno da je otok Gospa od Škrpjela izrazito atraktivan za naše visoke funkcionere, za državničke posjete iz vana?

MAJIĆ: Već 20 godina sam upravitelj crkve Gospa od Škrpjela i nijedna delegacija, politička, vojna ili bilo koja druga, nije preskočili ovo atraktivno mjesto, ovaj otočić. To je svakako čast ovom otoku i svima onima koji su ugradili ponešto, ili koji ugrađuju, i doprinose na razne načine da taj kulturno vjerski spomenik bude zapažen, da ne bude preskočen i da bude što više atraktivan za sve ljude širom svijeta.

RSE: Ko je po vama bio najviše impresioniran Gospom od Škrpjela?

MAJIĆ: Teško je izdvojiti bilo koga. Svako doživi otočić Gospu od Škrpjela na svoj način. Onaj koji je vjernik doživljava ga na poseban način, sa unutarnjim emocijama. Oni koji dolaze kao vojna delegacija, pogotovo iz mornarice, dive se bogatstvu Perasta, Boke Kotorske i njihovim prekrasnim brodovima. Oni koji dolaze iz trećih motiva, dive se nečemu trećem, tako da je nemoguće nekoga posebno izdvojiti, koji bi stavio poseban naglasak na bilo što. Svi su zadivljeni. Svi su oduševljeni. Postoji nekoliko knjiga u kojima posjetioci upisuju svoje doživljaje. Knjiga je oko 15 i imaju na hiljade stranica. Dovoljno je samo pročitati neke od njih i vidjeti kolika je širina i koliko je bogatstvo zapažanja pojedinih posjetilaca na otoku Gospe od Škrpjela. Nešto izrazito i posebno ne bih mogao izdvojiti, ne želeći pri tome nekoga drugoga, njegova osjećanja i zapažanja povrijediti.

RSE: Čula sam da je Stjepan Mesić bio izrazito oduševljen?

MAJIĆ: Jeste. Stjepan Mesić je bio najavljen sa svojom delegacijom. Za njega i njegove goste je specijalno bila pripremljena jedna prostorija u samoj zgradi Muzeja gdje je bio na objedu koji je priredio predsjednik Crne Gore, gospodin Vujanović.

RSE: Vi ste bili glavni organizator.

MAJIĆ: Ne bih htio sebe izdvojiti. Doprinio sam samo da gosti, poput dvojice predsjednika, premijera, kao i svaki drugi gost, na svoj način bude primljen, najbolje koliko je moguće. Ponekada znam biti i jako oštar, ne dopuštajući da se to sveto mjesto, izrazitog sadržaja, na bilo koji način povrijedi. Naravno da uvijek postoji i osjećaj odgovornosti prema osobama koje su na tako visokom položaju, ali unutar svoje duše svaki posjetilac biće sa najvećom ljubavlju i pažnjom primljen.

RSE: Prošli smo neugodne godine međuetničkih netrpeljivosti i ratova. Kako bi ste danas ocijenili međuvjerske odnose u Boki Kotorskoj? U Boki Kotorskoj živi najviše Hrvata u Crnoj Gori i ima najviše vjerskih katoličkih objekata.

MAJIĆ: Svakako da je najveći broj domaćih posjetilaca iz Republike Srbije i 90 posto posjetilaca su pravoslavci koji žele doživjeti nešto posebno lijepo. Mislim da otok Gospe od Škrpjela pomiruje i zbližava svakoga čovjeka dobre volje. Odnos među vjernicima, ili građanima dviju nacionalnosti, je izvanredan. Odnos među nama, službenim licima, je, na žalost, poremećen i nije niti blizu onim odnosima koji su bili prije početka ovog nesretnog rata.

RSE: Pored svih obaveza, bavite se i humanitarnim radom.

MAJIĆ: U vrijeme nesretnog rata bila je potreba svim ljudima pomoći i prevladati novonastalu situaciju podijeljenosti i mržnje. Prvo je bilo potrebno čovjeka prehraniti, osigurati mu ono najpotrebnije za njegovu egzistenciju. Desetak godina sam radio u Caritasu Kotorske biskupije. Tone i tone različitog materijala, prvenstveno prehrambenih proizvoda, su podijeljene svima, bez obzira na njihovu nacionalnu ili vjersku pripadnost. Sedamdeset posto stanovnika u Perastu čine pravoslavci. Trideset posto je onih koji pripadaju katoličkoj vjeroispovijesti. Svi oni su primali humanitarnu pomoć. Imao sam često puta i zamjerki što sam dijelio humanitarnu pomoć pravoslavcima. Rekao sam im da dijete nije odgovorno za čine svojih roditelja. Nikada ne mogu vratiti dijete, niti bilo kog drugog čovjeka, koji pati ili ispašta radi propusta ili grijeha svojih roditelja. Treba spasiti i pomoći svakog čovjeka dobre volje.

RSE: Vi ste Hercegovac. Ali Boka vam je druga domovina.

MAJIĆ: Nakon završene osmogodišnje škole upoznao sam se s jednim svećenikom, kasnije mojim dobrim prijateljem, koji mi je rekao da je đak Kotorske biskupije i da me Kotorska biskupija veoma rado prima. Od petog razreda osnovne škola sam želio postati svećenik. Moji drugovi su me nazivali popom. To mi je godilo. Prvi susret s Bokom Kotorskom me oduševio. Gimnaziju sam završio u Dubrovniku. Teologiju sam završio u Splitu. Zamislite koje je oduševljenje raditi i živjeti svoj svećenički život na dvoru u primorju, posebno u tako lijepim i prekrasnim crkvama. Kada sam došao u Boku imao sam sreću biti s jednim svećenikom i dobrim čovjekom, don Brajkovićem. Prošao sam veoma tešku školu, ali sam ispekao dobar zanat. Više se ne osjećam kao Hercegovac, ali kao Bokelj.

RSE: Imate brojnu porodicu u Hercegovini i u Hrvatskoj. Šta bi oni na to rekli?

MAJIĆ: Ne bi se usudili nikakvu negativnu konotaciju tome dati. Mislim da me znaju dobro. Potičem iz jednog kraja koji je 100 posto katolički i u kojem žive Hrvati. Nikakvo opterećenje ne nosim, niti iz svoje obitelji, niti od svojih sumještana. Došao sam u kraj koji je mješoviti. Prošao sam vojsku u mješovitom društvu. Imam čak i kume koje su pripadnice pravoslavne vjere. Ljude ne dijelim po njihovoj nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti, nego po njihovom odnosu prema meni, kao onome što jesam i tko sam. Siguran sam da bi svatko od moje braće i sestara, a imam četiri brata i četiri sestre, bili potpuno istog mišljenja kao i ja.

RSE: Danas je katolički Badnji dan. Koju poruku bi ste uputili za ovaj veliki katolički praznik?

MAJIĆ: Božić je prvenstveno blagdan vjernika kršćanina. Kristovo rođenje ga podsjeća na njegovo izmirenje s Bogom, obogaćujući ga duhovnim i duševnim mirom. Božić je obiteljski blagdan koji i vanjskim znakovima zbližava, povezuje i obogaćuje jednu porodicu i zajednicu. Božić je blagdan, praznik svakog čovjeka dobre volje. Spjev anđela u Božićnoj noći glasi - slava Bogu na visini i mir ljudima na zemlji dobre volje. Svaki čovjek slavi Boga svojom dobrotom, ljubavlju, susretljivošću, pažnjom, a najviše od svega željom za mirom među svim ljudima. Svim kršćanima želim, i čestitam, sretan Božić, a svim ljudima da u miru, svatko na svoj način, oda slavu Bogu.
XS
SM
MD
LG