Dostupni linkovi

logo-print

Razina tolerancije u Hrvatskoj ne raste dovoljno brzo


Saborski zastupnik srpske manjine Ratko Gajica, kao pravnik po pozivu i obrazovanju, obično ide na teren kada se dogodi neki incident sa etničkom pozadinom. Po njegovoj ocjeni, problem je u tome što razina tolerancije u Hrvatskoj ne raste dovoljno brzo:

„Ne mogu reći da razina tolerancije pada, ali se svakako razina tolerancije u potrebnoj mjeri ne popravlja. Ukupan broj slučajeva fizičkih napada na ljude u cijeloj Hrvatskoj se smanjuje, ali na nekim područjima, ili se broj slučajeva održava ili su oni po grubosti isti kao što su bili prije nekoliko godina. To se specijalno odnosi na prostor zadarskog zaleđa, prostor šibenskog zaleđa i još neke sredine.“

Uzroke za takav trend Gajica vidi u ukupnoj atmosferi u tim dijelovima Hrvatske, ali i u ne više ideološkim, nego privatnim interesima:

„Ukupna atmosfera na tim prostorima je nepovoljna i ona još uvijek proizvodi animozitete u mjeri koja je neprimjerena ovom vremenu i tolikom odmaku od ratnih događaja. S druge strane, čelni ljudi u lokalnim sredinama, neke boračke udruge, neke druge slične i neki drugi lobiji koji prije svega rade za svoju privatnu stvar, stalno podgrijavaju takvu atmosferu jer im je ona u interesu. Naprosto hoće zauzeti ili zadobiti nečiju tuđu imovinu ili nečije tuđe pravo.“

Podsjetimo, upravo je zastupnik Gajica nedavno upozorio da je većina incidenata sa etničkom pozadinom motivirana imovinskim pitanjima.

Povjesničar i nezavisni zastupnik Ivo Banac podsjeća da svako, a pogotovo sporno ponašanje u nekom društvu ovisi, u prvom redu, o društvenoj eliti:

„Tako da primjeri netolerancije jednostavno govore da je došlo do stanovitog popuštanja stege u elitnom sektoru hrvatskog društva i da impulsi koji su dolazili iz centara moći i koji su bili izuzetno djelotvorni, posebno u najnovije vrijeme, već su sada nešto malo popustili. To jednostavno znači da treba iskoristiti ovo božićno vrijeme da se pošalju sasvim drukčije poruke koje će eventualno proširiti granice tolerantnosti u hrvatskom društvu. I mislim da se to može učiniti.“

Kako to učiniti? Banac ima vrlo konkretne prijedloge:

„Recimo, svaki put kad se dogodi da je neki srpski povratnik premlaćen ili natjeran na samoubojstvo, mislim da je to nešto u što se mora uključiti cijela elitna struktura kraja gdje se to dogodilo. Pa bi se onda očekivalo da će, recimo, katolički ordinari u tom području jasno reći da je to neprihvatljivo. Pa će to reći i sa propovjedaonice. Pa će to vodeći intelektualci u tom kraju također ponoviti. To će postati predmet stanovite rasprave. I onda to već neće biti nešto što je društveno prihvatljivo. Jedino se na takav način mogu širiti granice tolerancije.“

Hrvatsko društvo nije dovoljno demokratizirano, pa se aktualni sukobi u HDZ-u prelijevaju i na društvo u cjelini, tumači za naš radio najnovije ekscese politolog Pavle Kalinić:

„Evidentno je da HDZ gubi na popularnosti i sad se tu javlja jedna nezadovoljna struja koju simbolizira Hebrang. I Hebrang, naravno, pokušava učvrstiti svoju poziciju; preko svih gafova koji se događaju, sadašnjoj vlasti želi prikazati čvrstu ruku. No, međutim, to nezavisnim promatračima sa strane izgleda kao povratak HDZ-a na ona mračna vremena 1992, 1993, 1993 godina kad tolerancija i ljudska prava nisu stanovali na ovim prostorima.“

Hrvatsko je društvo sazrelo, pa se o ekscesima netolerancije naveliko piše u medijima:

„Takvih slučajeva možda nema toliko koliko ih je bilo prije, ali činjenica je da su medijski eksponirani i da se onda o tome priča, da se o tome stvara jedna određena tema. Međutim, ti slučajevi stvaraju jednu mučninu koja se javlja kod većine normalnih ljudi koji bi željeli živjeti na jedan normalan način, bez nasilja, bez divljanja.“
XS
SM
MD
LG