Dostupni linkovi

logo-print

Ustavi odbranili Crnu Goru


U prisustvu velikog broja građana Podgorice, najviših državnih funkcionera, ispred platoa Skupštine Crne Gore otkriven je prvi spomenik posljednjem crnogorskom suverenu, vojskovođi, pjesniku i diplomati Kralju Nikoli I Petroviću Njegošu. „Otkrivanje spomenika Kralju Nikoli predstavlja simbolično stupanje Crne Gore na put ostvarenja građanske, demokratske i međunarodno priznate Crne Gore“, saopštio je premijer Milo Đukanović:

„Praštaj Crnoj Gori i potomstvu što je tvoj prvi spomenik tebi, prvom vitezu i mučeniku Crne Gore, otkriven 1931.godine, takođe, u tuđini. To se Crnoj Gori i njenoj čistoj istoriji nikada više ne smije ponoviti. Iz toga, odlučni smo da obnovimo tvoje životno državno i državničko djelo, crnogorsku državu i njen međunarodni suverenitet“.

GRADJANI: Tako je.

„I obnovićemo, vrlo uskoro, tvoju i našu državu Crnu Goru“. Slava ti i hvala, Gospodaru“.

Gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša podsjetio je da je posljednji crnogorski kralj Nikola prognan iz Crne Gore odlukom nelegitimne Podgoričke Skupštine 1918.godine, te da je to jedan od razloga zbog kojih je spomenik Kralju Nikoli postavljen upravo u Podgorici, na platou ispred Skupštine Crne Gore:

„Na ovom mjestu je 1918.godine grupa navodnih poslanika, koja je podaničkom voljom preoglašena za Podgoričku Skupštinu, donijela odluku o progonstvu crnogorskog suverena, posljednjeg vladara iz dinastije Petrović. Bio je to kraj crnogorskog uvaženog kraljevstva i kraj svih zabluda o bratskoj ljubavi, ali ne i kraj progona i stradanja. Danas, ovim svečanim činom, glavni grad simbolično označava stupanje Crne Gore na put preuzimanja pune odgovornosti za demokratsku, građansku i međunarodno priznatu državu Crnu Goru“.

Čin otkrivanja spomenika okupljeni su pozdravljali burnim aplauzima, mahanjem crnogorskim zastavama i povicima. Građani su izrazili zadovoljstvo izgledom samog spomenika koji je izradio vajar Risto Radmilović, ali su istovremeno negodovali što je prvi spomenik Kralju Nikoli izrađen tek 2005. godine, odnosno što je prethodno spomenik Kralju Nikoli izrađen u San Remu, na čemu je, ipak, premijer Đukanović zahvalio tamošnjim vlastima, ali i ruskoj crkvi što je čuvala posmrtne ostatke Kralja Nikole i njegove porodice:

„Gospodare, uz zahvalnost ruskoj crkvi u San Remu što je čuvala tvoje i kosti tvoje časne porodice praštaj Crnoj Gori i potomstvu što si ti, Veliki sine Crne Gore, svih šezdesetosam godina počivao u tuđini“.

Iako sa zakašnjenjem Crna Gora i njen glavni grad dobili su spomenik sličan onima Knezu Mihajlu Obrenoviću u Beogradu i Banu Jelačiću u Zagrebu. Građani Podgorice ipak smatraju da je spomenik urađen na vrijem:

RSE: Kako vam se sviđa spomenik?

PODGORIČANIN 1: Vrhunski, super je. Ljepšeg odavno nijesmo gledali. Stvarno, prelijep. Ljepši je nego onaj u Beograd. Dogodine samo nezavisna Crna Gora. Spomenik je pravi.

RSE: Je li trebalo ranije da se napravi?

PODGORIČANIN 2: Trebalo je. Ovo je bruka, stvarno, da u San Remo prije napravljen nego ođe.

PODGORIČANIN 3: Ona „Kupačica“ je bila stvarno ružna. Bruka što je u Italiju prije sto godina napravljeno mi dočekamo.

PODGORIČANIN 4: Noge su mu kratke i nesrazmerna je figura cijela.

RSE: Kome?

PODGORIČANIN 4: Nikoli Kralju. Mi smo inače pobjegli iz škole danas da bi došli da gledamo ovo otvaranje. Nadam se da će predsjednik opravdat ove časove.

PODGORIČANIN 5: Možda smo to propustili ranije i to dugujemo našem suverenu, ali ipak vrijeme je nanijelo svoje da se došlo ipak kad tad, što bi se kazalo.

Nakon toga, okupljenu su prešli u centralni hol crnogorske Skupštine, gdje je predsjednik parlamenta Ranko Krivokapić otkrio spomen ploču povodom stogodišnjice crnogorske ustavnosti. Svečanost je počela intoniranjem himne Crne Gore.

Otkrivajući spomen ploču Krivokapić je poručio da su upravo ustavi odbranili Crnu Goru:

„Dešavalo se da Crna Gora gubi svoju vlast, dešavalo se da Crna Gora gubi svoju volju, da se njen narod ne pita. Znao je i časni kralj, kao što je znala i Evropa prije njega, da se Ustavom može braniti i od toga. I odbranila se Crna Gora, vaskrsla je Crna Gora i poslije ove nesrećne ’18. i došla je do sto godina svoje ustavnosti. Došla je do drugih ustava, ustava u slobodnoj Socijalističkoj Republici Crnoj Gori, došlo je do Ustava ’92.godine koji kako god došao ipak je bio brana i temelj je onoga što će na proljeće Crna Gora odlučiti, odlučiti da opet bude potpuno svoja, da se vrati u društvo slobodnih evropskih naroda“.
XS
SM
MD
LG