Dostupni linkovi

logo-print

Lavina odštetnih zahtjeva Zagrebu


Parafiranje sporazuma s Austrijom, temeljem izmjene Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vlasti iz 2002. godine, otvara mogućnost da se stvore i operativne pretpostavke da se imovina vrati i stranim državljanima koji su u to vrijeme bili hrvatski, odnosno jugoslavenski građani. Zagrebački odvjetnik Sead Tabaković zastupa između 50 i 60 nekadašnjih vlasnika imovine u Hrvatskoj, većinom Židova, koji su sada državljani Sjedinjenih Država, Izraela i još nekih zemalja:

„Ja osobno zagovaram takav interes, jer na taj način ispunjavamo zakonsku obvezu. Da li će stranci koji budu podnijeli zahtjeve ili koji su već podnijeli zahtjeve dobiti imovinu, to zaista ovisi o tome da li imaju pravo na nju, da li su ispunjene druge pretpostavke, da možda nisu namirili sebe kroz sporazume iza 1945. godine sa tim državama. O tome, naravno, možemo razgovarati tek kad se naša upravna tijela koja rade povrat, puste u sam povrat imovine.“

Oporbene stranke u Hrvatskoj jednoglasno odbijaju mogućnost da se krene u neke nove sporazume o naknadi za imovinu oduzetu nakon 1945. godine, jer je to riješeno nizom ugovora što ih je socijalistička Jugoslavija sklopila sa više zemalja, a Hrvatska ih je kao pravna slijednica preuzela. Sa Sjedinjenim državama sklopljena su dva sporazuma – jedan 1948, a drugi 1964. godine i pokrivaju svu imovinu nacionaliziranu od 1939. do 1964. godine, kaže za naš radio zastupnik Hrvatske stranke prava Tonči Tadić:

„U prvom sporazumu se vlada Jugoslavije obvezala platiti, a vlada SAD prihvatiti iznos od 17 milijuna dolara, s tim da je na vladi SAD da s tim iznosom obešteti ili pokuša obeštetiti svoje građane. Sa iznosom od 3,4 milijuna dolara iz 1964. godine, pokušalo se poravnati i imovinu koja je oduzeta naknadno. Ja ovdje podsjećam da je riječ od 1948. godini, odnosno 1964. godini i da je radi inflacije to zapravo iznos koji je najmanje desetak puta veći nego što je sada. Dakle, radi se o vrlo ozbiljnim brojkama i da je u oba sporazuma vlada SAD bila ta koja je prihvatila svoju obvezu da obešteti svoje građane, pristajući na takav iznos.“

Svaki novi sporazum bio bi negacija postojećih sporazuma, upozorava Tadić:

„Ako je vlada SAD pristala primiti taj novac i obeštetiti svoje građane s tim sredstvima kako god zna, onda ne može sada insistirati da Hrvatska sklapa nove sporazume, jer bi to, naravno, dovelo u pitanje ne samo valjanost svih ostalih sporazuma, nego i odnos Republike Hrvatske sa ostalim državama slijednicama SFRJ, primjerice sa Slovenijom.“

Iako je otvoreno pitanje treba li za ratifikaciju sporazuma sa Austrijom obična ili dvotrećinska većina u Saboru, ako ga hrvatski Sabor ratificira to će po općoj ocjeni dovesti do lavine zahtjeva drugih zemalja za sklapanjem međudržavnih sporazuma i za naknadom oduzete imovine i njihovim državljanima. Što se Židova tiče, u Uredu hrvatskog predsjednika postoji mišljenje kako bi se povrat oduzete imovine Židovima iz Hrvatske trebalo rješavati ne nizom međudržavnih sporazuma, već sporazumom sa nekom međunarodnom židovskom organizacijom, koja bi na taj način dobila ulogu predstavnika. Pismo takvog sadržaja trebalo bi sljedećih dana biti upućeno međunarodnoj židovskoj organizaciji B'nai Brith. Iz Sjedinjenih Država za sada postoji između 200 i 300 zahtjeva za naknadu ili povrat oduzete imovine, bez specifikacija radi li se o Židovima ili o nekom drugom, a iz Izraela oko 150 zahtjeva.
XS
SM
MD
LG