Na godišnjoj skupštini Saveza izbjeglica i raseljenih lica BiH u Banjaluci danas je usvojen zaključak kojim se od Savjeta ministara i Parlamentarne skupštine BiH zahtijeva konačno provođenje svih odredbi aneksa 7 Dejtonskog sporazuma i državnog Ustava kako bi se ispunila sva prava izbjegličke populacije.
Predsjednica Saveza, Mirhunisa Zukić, kazala je kako se deset godina nakon rata vratilo tek 300.000 izbjeglica i raseljenih i zatražila povećanje sredstava u budžetima na svim nivoima za stvaranje održivog povratka:
“Treba da se u okviru trenutnog fonda za povratak formira podfond za održivi povratak, dakle zapošljavanje, zatim da se izbjeglicama omogući izlazak na izbore. Oni koji su se vratili prije pet godina, prije dvije godine, oni nemaju mogućnost da se mogu zaposliti, znači svi oni zakoni koji su donešeni nisu implementirani, samim tim, onemogućeno je ljudima da žive od svoga rada, što je ustvari najgore u procesu povratka.”
Jedan od najvećih problema jeste neprovođenje ustavnih amandmana što i dalje onemogućava da se povratnici mogu uključiti u strukture lokalnih vlasti, rekao je predsjednik Udruženja povratnika u Bugojno Nikola Simić:
“To bi bar stvorilo u svim opštinama zdravu jezgru održivog povratka – koliko bi to otvorilo radnih mjesta za povratnike, bez obzira gdje se vraćaju. Nigdje na lokalnom nivou nije izvršena implementacija ustavnih amandmana, znači da se ljudi vrate u lokalnu samoupravu, u izvršnu vlast, da se vrate u školstvo, zdravstvo, elektroprivredu, pošte, znači u preduzeća koja su još pod ingerencijom države, koja još nisu prodata.”
Potpredsjednik Saveza iz reda hrvatskog naroda, Filip Ključević, navodi kako se Hrvati vraćaju u najmanjem broju zato što se prema njima vrši politička diskriminacija. On navodi primjer sela Komarice u opštini Doboj gdje su lokalne vlasti obnovile tek tri kuće, ignorišući brojne zahtjeve za pomoć i obnovu:
“Ukupno je bilo 398 kuća, vratilo se dvadeset kuća, u 12 kuća ljudi žive, to je dvadesetpet ljudi da tu živi, a u osam kuća povremeno dolaze jer nemaju struje, nemaju gdje biti. Ja sam tamo prijavio boravak - na lipi imam broj kuće, dan-danas stoji tamo. E, kad ste dali Muji i Jovi, dajte i Stipi!”
Savez izbjegličkih udruženja upozorava kako se ni približno ne može govoriti o završavanju procesa povratka.
Predsjednica Saveza, Mirhunisa Zukić, kazala je kako se deset godina nakon rata vratilo tek 300.000 izbjeglica i raseljenih i zatražila povećanje sredstava u budžetima na svim nivoima za stvaranje održivog povratka:
“Treba da se u okviru trenutnog fonda za povratak formira podfond za održivi povratak, dakle zapošljavanje, zatim da se izbjeglicama omogući izlazak na izbore. Oni koji su se vratili prije pet godina, prije dvije godine, oni nemaju mogućnost da se mogu zaposliti, znači svi oni zakoni koji su donešeni nisu implementirani, samim tim, onemogućeno je ljudima da žive od svoga rada, što je ustvari najgore u procesu povratka.”
Jedan od najvećih problema jeste neprovođenje ustavnih amandmana što i dalje onemogućava da se povratnici mogu uključiti u strukture lokalnih vlasti, rekao je predsjednik Udruženja povratnika u Bugojno Nikola Simić:
“To bi bar stvorilo u svim opštinama zdravu jezgru održivog povratka – koliko bi to otvorilo radnih mjesta za povratnike, bez obzira gdje se vraćaju. Nigdje na lokalnom nivou nije izvršena implementacija ustavnih amandmana, znači da se ljudi vrate u lokalnu samoupravu, u izvršnu vlast, da se vrate u školstvo, zdravstvo, elektroprivredu, pošte, znači u preduzeća koja su još pod ingerencijom države, koja još nisu prodata.”
Potpredsjednik Saveza iz reda hrvatskog naroda, Filip Ključević, navodi kako se Hrvati vraćaju u najmanjem broju zato što se prema njima vrši politička diskriminacija. On navodi primjer sela Komarice u opštini Doboj gdje su lokalne vlasti obnovile tek tri kuće, ignorišući brojne zahtjeve za pomoć i obnovu:
“Ukupno je bilo 398 kuća, vratilo se dvadeset kuća, u 12 kuća ljudi žive, to je dvadesetpet ljudi da tu živi, a u osam kuća povremeno dolaze jer nemaju struje, nemaju gdje biti. Ja sam tamo prijavio boravak - na lipi imam broj kuće, dan-danas stoji tamo. E, kad ste dali Muji i Jovi, dajte i Stipi!”
Savez izbjegličkih udruženja upozorava kako se ni približno ne može govoriti o završavanju procesa povratka.