Dostupni linkovi

logo-print

Bez velike reklame


Anit Marušić-Lisičić, šefica Dubrovačkog dopisništva Slobodne Dalmacije, i tog je dana izvještavala:

''Bilo je prestrašno tih dana. Bili smo tri mjeseca bez struje i vode. Tog 6. prosinca 1991. godine, na Svetog Nikolu, su padale paklene narandže po nama. Grad je gorio i bilo je strašno. Gorjelo je srce grada, njegove najljepše kamene palače, najljepše zgrade. Mislili smo da neće ostati ni kamen na kamenu.''

Puno je ljudi stradalo, i rane su i danas duboke, podsjeća Dubrovčanin Luko Brailo, novinar Feral Tribuna:

''Ginuli su vatrogasci. Ginuli su branitelji i civili. Kolega Urban je poginuo snimajući grad i granate koje su padale oko svetoga Vlaha.''

Četrnaest godina poslije:

''Dolaze susjedi i odlaze Dubrovčani preko, ali ni jedna ni druga strana ne pravi baš veliku reklamu od toga. Ljudi su svjesni da valja živjeti, i nema pograničnoga kraja u bilo kojem dijelu Evrope i svijeta, a da ljudi s jedne, druge, ili treće strane granice nemaju kontakt. Nije moguće tako živjeti.''

Osim toga, dubrovačko i crnogorsko primorje jedinstveno je i u turističkom smislu i puno je ljudi, kaže Anit Marušić Lisičić, poslovno povezano:

''Već organizirane grupe idu iz Dubrovnika prema Crnoj Gori, prema Kotoru. Iz Boke Kotorske imamo česte posjete Dubrovniku. To se sve pomalo razvija. Ne treba trčati po dva koraka naprijed, ali svakako treba gledati unaprijed.''

Izvršna tajnica u međunarodnom Interuniverzitetskom centru, Berta Dragičević:

''Za sve treba vremena i naravno da nove generacije nemaju potrebu za nekim tvrdim granicama. Toliko mladih ljudi ima u Dubrovniku iz susjednih država koji studiraju na dubrovačkom sveučilištu.''

Feralov novinar Luko Brailo među prvima je počeo prelaziti granice:

''Već godinama pratim odnose i zbivanja. Kako je bilo 1995. godine, a kako je danas, to je neusporedivo, mada ni danas ti odnosi nisu bog zna što. Međutim, ljudi su i sa jedne i sa druge i sa treće strane granice došli do toga da se mora živjeti zajedno. Ako se požar dogodi u istočnoj Hercegovini, nošen vjetrom, on prelazi u Hrvatsku, a konfiguracija terena je takva da može lako doći i u Crnu Goru. U nekim elementarnim stvarima moramo biti upućeni jedni na druge.''
XS
SM
MD
LG