Već se da naslutiti šta će učesnici sastanka zvanično izjaviti, osmjehujući se pred kamerama: da su razgovarali otvoreno, da su posvećeni misiji uključenja u evropske integracije i da niko ne želi da vuče jednostrane poteze...
Teže je, međutim, da se razjasni - što je zaista bila misija Havijera Solane?
Vremenski okvir posjete može donekle biti ključ za nalaženje odgovora. Visoki predstavnik Evropske unije došao je na razgovore desetak dana prije objavljivanja izvještaja Venecijanske komisije. Sekretar tog ekspertskog tijela, dr Tomas Markert, rekao je nedavno da izvještaj nije usaglašen i da izvjestioci još tragaju za minimumom dogovora.
Da je Havijer Solana imao namjeru da sa crnogorskim vlastima pregovara o referendumskim uslovima, došao bi - poslije nalaza Venecijanske komisije. Ovako, rađa se sumnja da uticajni evropski diplomata - ili već zna stav eksperata – ili ima neki tajni plan u rukavu.
U tom smislu, zanimljiv je poziv čelniku najjače crnogorske opozicione stranke Predragu Bulatoviću. Na prvi pogled, Solanin potez može da se svrsta u kategoriju dobrih usluga. Evropski diplomata će, makar i posredno, igrati ulogu prevodioca: jednoj crnogorskoj strani objašnjavaće, na čistom engleskom, šta misli ona druga strana Crne Gore.
Ali, priču o dobrim namjerama evropske administracije opet kvari – vremenski faktor. Od potpisivanja Beogradskog sporazuma protekle su tri i po godine bez ikakvih političkih dodira vlasti i opozicije u Crnoj Gori. U međuvremenu, sam Havijer Solana redovno je odbijao razgovor o referendumskim uslovima, podržavajući na taj način opozicioni bojkot dijaloga.
Da je Brisel zaista namjeravao da podrži organizaciju referenduma na proljeće 2006. godine - davno bi odredio posrednika u pregovorima između crnogorske vlasti i crnogorske opozicije. Da je sam Havijer Solana zaista želio da se raščisti situacija ovdje, zatovorio bi se u sobu za pregovore sa Đukanovićem i Bulatovićem i stvar bi za 24 sata bila razriješena.
Stoga je logično zaključiti: posjeta Havijare Solane i iznenadni poziv Bulatoviću na razgovor, nemaju za cilj pripremu referenduma već su nova kupovina vremena. Uostalom, ako želi da ispoštuje Ustavnu povelju kojoj je kumovala, zašto briselska administracija ne oroči unutarcrnogorske pregovore nego ih samo uopšteno najavljuje? Kosovski pregovori su najavljeni još prije četiri godine pa će početi tek januara 2006. godine.
U suštini, stvari su jednostavnije nego što izgledaju na prvi pogled. I nakon Solanine posjete pozicija Podgorica je ista. Ukoliko želi referendum mora sama da povuče dva poteza: da ispoštuje preporuke Venecijanske komisije ako one budu usmjerene u pravcu organizacije referenduma i da, nakon toga, ispoštuje vlastito obećanje o zakazivanju rok za refrendum.
Krug je, uostalom, odavno zatvoren: ma koliko puta visoki predstavnik Evropske unije dolazio, ma šta obećavao, budućnost crnogorske suverenosti prvenstveno zavisi od odgovora na jedno, jedino pitanje: da li je Đukanović spreman konačno da ide do kraja ili će opet tražiti samo dobar izgovor?
Teže je, međutim, da se razjasni - što je zaista bila misija Havijera Solane?
Vremenski okvir posjete može donekle biti ključ za nalaženje odgovora. Visoki predstavnik Evropske unije došao je na razgovore desetak dana prije objavljivanja izvještaja Venecijanske komisije. Sekretar tog ekspertskog tijela, dr Tomas Markert, rekao je nedavno da izvještaj nije usaglašen i da izvjestioci još tragaju za minimumom dogovora.
Da je Havijer Solana imao namjeru da sa crnogorskim vlastima pregovara o referendumskim uslovima, došao bi - poslije nalaza Venecijanske komisije. Ovako, rađa se sumnja da uticajni evropski diplomata - ili već zna stav eksperata – ili ima neki tajni plan u rukavu.
U tom smislu, zanimljiv je poziv čelniku najjače crnogorske opozicione stranke Predragu Bulatoviću. Na prvi pogled, Solanin potez može da se svrsta u kategoriju dobrih usluga. Evropski diplomata će, makar i posredno, igrati ulogu prevodioca: jednoj crnogorskoj strani objašnjavaće, na čistom engleskom, šta misli ona druga strana Crne Gore.
Ali, priču o dobrim namjerama evropske administracije opet kvari – vremenski faktor. Od potpisivanja Beogradskog sporazuma protekle su tri i po godine bez ikakvih političkih dodira vlasti i opozicije u Crnoj Gori. U međuvremenu, sam Havijer Solana redovno je odbijao razgovor o referendumskim uslovima, podržavajući na taj način opozicioni bojkot dijaloga.
Da je Brisel zaista namjeravao da podrži organizaciju referenduma na proljeće 2006. godine - davno bi odredio posrednika u pregovorima između crnogorske vlasti i crnogorske opozicije. Da je sam Havijer Solana zaista želio da se raščisti situacija ovdje, zatovorio bi se u sobu za pregovore sa Đukanovićem i Bulatovićem i stvar bi za 24 sata bila razriješena.
Stoga je logično zaključiti: posjeta Havijare Solane i iznenadni poziv Bulatoviću na razgovor, nemaju za cilj pripremu referenduma već su nova kupovina vremena. Uostalom, ako želi da ispoštuje Ustavnu povelju kojoj je kumovala, zašto briselska administracija ne oroči unutarcrnogorske pregovore nego ih samo uopšteno najavljuje? Kosovski pregovori su najavljeni još prije četiri godine pa će početi tek januara 2006. godine.
U suštini, stvari su jednostavnije nego što izgledaju na prvi pogled. I nakon Solanine posjete pozicija Podgorica je ista. Ukoliko želi referendum mora sama da povuče dva poteza: da ispoštuje preporuke Venecijanske komisije ako one budu usmjerene u pravcu organizacije referenduma i da, nakon toga, ispoštuje vlastito obećanje o zakazivanju rok za refrendum.
Krug je, uostalom, odavno zatvoren: ma koliko puta visoki predstavnik Evropske unije dolazio, ma šta obećavao, budućnost crnogorske suverenosti prvenstveno zavisi od odgovora na jedno, jedino pitanje: da li je Đukanović spreman konačno da ide do kraja ili će opet tražiti samo dobar izgovor?
