Dostupni linkovi

logo-print

Prije nego što bude kasno


Naucnici koji ucestvuju u radu konferencije u Montrealu najavili su da ce iskoristiti najnovije podatke o topljenju Arktickog leda kako bi od SAD, i zemalja u razvoju poput Kine i Indije trazili odlucnije mjere protiv globalnog otopljavanja.

Americki strucnjaci objavili su u septembru izvjestaj po kome povrsine pod ledom na Arktiku za posljednjih 100-tinjak godina nikada nisu bile manje. Ulanjskoj studiji u cijoj je izradi ucestvovalo 250 eksperata iznosi se predvidjanje da bi se u narednih 100 godina usljed rasta temperatura led na Sjevernom polu mogao sasvim otopiti.

Americki naucnik Bil Camedis upozorava:

“Sve sto vidimo u vezi sa uraganima i topljenjem leda na Sjevernom polu , sve su to signali da je proces globalnog zagrijavanja u toku. Moramo biti krajnje ozbiljni kako bi zaustavili posljedice od kojih su neke nepovratne.”

Camedis potsjeca na najnovije studije americkih meteorologa koji su na osnovu brojnih mjerenja ustanovili da se razorna snaga tropskih oluja u Pacifiku i Sjevernom Atlantiku u posljednjih 30 godina udvostrucila. Dodatne analize svjedoce da se naglo povecao broj najrazornijih uragana , onih koji se obiljezavaju kategorijom 4 i 5.

“Pustosenja izazvana uraganima Katrina i Rita, primjera radi su ilustracija onoga sto mozemo ocekivati kao posljedicu globalnog zagrijavanja. Katrina i Rita su samo prethodnica onoga sto cemo vidjati cesce ubuduce.”

Bob Korel uvazeni clan Americkog meteoroloskog drustva smatra da je manjak razumijevanja za posljedice klimatskih promjena sprijecio svjetske lidere da to prihvate kao svoj prioritet.

“Topljenje Arktickog leda , posebno lednjaka na Grenlandu izazvace porast nivoa mora i do 1 metar u narednih 100 godina. Taj proces ima duboke implikacije za cijelu planetu. Nece nestati samo polarni medvjedi i promijeniti se zivot domorodaca na krajnjem sjeveru Sjevernoamerickog kontinenta. Promjene na cijeloj planeti bice ogromne.”

Ako nivo mora poraste za metar to ce unistiti ostrva i obalna podrucja sirom svijeta naglasava gospodin Korel i dodaje da ni jedno upozorenje o potrebi diverzifikacije energetskih izvora i ogranicenju potrosnje nije pretjerano.

“Trebalo nam je 150 godina da dostignemo sadasnju koncentraciju ugljen-doksida CO2 u atmosferi. Ukoliko bi ovog trena prestala stetna emisija trebalo bi nam 1000 godina da otklonimo posljedice efekta staklene baste.”

Ono sto posebno brine strucnjake u Evropi je spoznaja da je glavna sjeverno-atlanska struja izmedju Afrike i istocne obale Amerike usporena za 30 posto u posljednjih 12 godina . To kako se procjenjuje moze imati ozbiljne posljedice na klimu na starom kontinetu.

Stjuart Kaningem iz Britanskog nacionalnog okeanografskog centra
upozorava da ima mnogo razloga za brigu:

“Bili smo veoma iznenadjeni promjenama od 1992, dakle u posljednjih 12 godina ili nesto vise. Mjerenja se inace obavljaju od kraja 50-tih. Mi zaista nemamo dovoljno podataka kako bi znali da li je u pitanju dugorocan trend sto bi imalo ozbiljan uticaj na evropsku klimu.”
Kaningem na sljedecem primjeru ilustruje sta bi znacilo ako bi se struja poznata pod nazivom Golfska struja zaustavila:

“Znamo da ima vrijednih dokaza po kojima je u posljednjem Ledenom dobu strujanje u okeanu zaustavljeno. Znamo da su tada veliki dijelovi zapadne Evrope i Sjeverne Amerike pokriveni glecerima i to je bila posljedica manjka topline koja na sjever stize strujanjima u okeanu.”
Boner Koen iz Nacionalnog centra za istrazivanje javne politike sa sjedistem u Vasingtonu pripada taboru naucnika koji tvrde da su cudi vremena ciklicne prirode i da ljudski faktor nije odgovoran za globalno zagrijavanje. Protokol iz Kjotoa iz koga su se SAD povukle ima za cilj da ogranici ekonomski razvoj Amerike, a ne da sprijeci zagadjenje planete smatra Koen.

“Globalna traznja za energijom ce rasti u narednim decdenijama. Sporazum s ciljem da se ogranici trosenje energije ili da se traze izvori koji se mogu obnovljati jednostavno nece biti moguce ostvariti.”
Protivnici Protokola iz Kjotoa , sporazuma iz 1997 godine koji predstavlja prvi pokusaj da se globalnom akcijom odgovori na klimatske promjene, isticu da bi njegova primjena znacila ekonomsko samoubistvo. Takvo misljenje posebno je prisutno u Sjedinjenim Drzavama. Administracija predsjednika Dzordza Busa smatra da su nove tehnologije koje omogucuju manje zagadjenje atmosfere rjesenje u naporima da se zaustave promjene klime. Amerika zajedno sa Indijom, Kinom, Britanijom i Australijom trazi alternativu Kjotou. Hoce li se ucesnici konferencije u Montrealu usaglasiti o takvim rjesenjima ostaje da se vidi. Svaki dogovor koji bi po ostavio po strani SAD i jos neke vodece zagadjivace Zemljine atmosfere znacio bi Pirovu pobjedu.
XS
SM
MD
LG