Dostupni linkovi

logo-print

Svijet se mora probuditi


U svijetu danas živi oko 36 milijuna ljudi HIV pozitivnih. Svakoga dana zarazi
se gotovo 15 tisuća ljudi. Situacija je najteža u državama afričkog kontinenta,
Subsahare, u kojima živi oko 64 posto od ukupnog broja oboljelih u svijetu. No,
u Svjetskoj organizaciji upozaravaju da se bolest brzo širi zemljama istočne
Evrope, Azije i bivšeg Sovjetskog saveza. "Moramo se probuditi", poruka je
glavnog tajnika UN Kofija Anana koji je povodom svjetskog dana borbe protiv
AIDSa , apelirao na medjunaronu zajednicu, vlade i zdravstvene institucje da se
aktivnije ukjuče u program borbe protiv te smrtonosne bolesti. "Nužna je solidarnost
izmedju bogatih i siromašnih, zdravih i bolesnih ", napisao je glavni
tajnik UN u tekstu koji je objavio New York Times. Anan je upozorio da je važno
promijeniti odnos prema AIDS-u. Bitno je znati zaštiti se od virusa, no sa
bolesti se ne možemo suočiti ne prevladamo li osobne predrasude prema oboljelima
i ne prestanemo li stigmatizirati bolesne.

Dopustite mi da vas podsjetim, piše Ananan, da osoba koja je zaraženom virusim
HIV-a, bez obzira na koji način se to dogodilo , jest ljudsko biće, s pravima i
potrebama. Stvarajući prema oboljelima barijere , AIDS neće nestati. Promjena
odnosa prema tome je važna , ne samo zbog nas samih, već i zbog naše djece,
napisao je Anan u ovom američkom dnevniku.
Predrasude prema oboljelima najteže nestaju. Svjedoči to i Ruskinja Svetlana
Izambajeva koja je danas okrunjena kao prva HIV pozitivna miss u svijetu.

"Ovdje se smatra da je AIDS smrt. Svi HIV pozitivni se smatraju ili
prostitutkama ili ovisnicima o drogama. Kada u škoma razgovaram s učenicima i
pitam ih kako izgledaju HIV pozitivni odgovaraju mi - to su beskućnici , oni
koji spavaju na ulicima, oni koji se drogiraju, koji imaju tamne podočnjake,
koji su ružni, oni nisu ljudska bića".

Svjetski dan borbe protiv AIDS-a obilježen je brojnim znanstvenim skupovima, ali
i izrazima solidarnosti sa oboljelima. U Švedskoj na tisuće svijeća osvjetljava
hladnu skandinavsku zimu, organiziraju se i bdijenja za žrtve AIDS-a u
Stockholmu i Malmou. Vlada u Londonu je donirala oko 48 milijuna dolara za
britanski fond za borbu protiv AIDS-a a i još 40 za svjetske fondove. U
Estoniji, koja ima i najvišu stopu HIV pozitivnih u Evropi, pokrenuta ja
kampanja za tolerantniji odnos prema oboljelima i njihovu integraciju u društvo.
No, u Swazilendu, afričkoj zemlji u kojoj je čak 38 posto stanovnika zaraženo
HIV-om, kraljevskim dekretom je zabranjen marš i okupljanje građana povodom 1.
prosinca medjunarodnog dana borbe protiv AIDS-a.

* * * * *

U posljednjih pet godina broj oboljelih od HIV-a u Hrvatskoj povećan je čak tri puta. Trenutno je registrirano 537 pozitivnih osoba, no pretpostavlja se da je stvarni broj zaraženih uvijek tri do pet puta veći od službenog.


Prošlo je točno 20 godina kako je u Hrvatskoj registrirana prva HIV pozitivna osoba. Otada je od AIDS-a umrlo 122 ljudi. Trenutno ih se liječi 218, naglašava Kristina Duvančić iz Hrvatske udruge za oboljele od HIV-a:

''Unazad godinu dana registrirano je oko pedesetak novih osoba koje boluju od HIV-a. Najčešće se virus prenosi spolnim putem.''

Čak 90 posto ukupno oboljelih zarazilo se putem spolnog odnosa:

''To je kod nas primarni način širenja infekcije. Nije bitno da li je netko heteroseksualac, homoseksualac ili biseksualac, bitno je da se virus najčešće prenosi spolnim putem.''

Voditelj Referentnog centra za AIDS pri Klinici za infektivne bolesti, profesor Josip Begovac:

''Hrvatska je još uvijek zemlja sa malim brojem zaraženih. Naša epidemija je još uvijek u početnoj fazi.''

Unatoč tome, stručnjaci upozoravaju na opasnost od mogućeg širenja bolesti, pozivaju na prevenciju i testiranje na AIDS. Testiranje je u Hrvatskoj, naglašava Kristina Duvančić, potpuno anonimno i besplatno, ali i pored toga jako malo ljudi se na to odlučuje i većina bolest otkrije slučajno:

''Testirano je možda jedan posto.''

U udruzi tvrde da se osobito rizično ponašaju mlađi ispod 20 godina. Zbog toga su u akciju povodom međunarodnog Dana borbe protiv AIDS-a, uz humanitarne koncerte i besplatne edukativne brošure, uvrstili i kondome:

''Kondomi se dijele besplatno. Dijelimo i različite tiskovne materijale koji govore na koji se način HIV prenosi, kako se može dobiti, gdje i kako se vrši testiranje. Prvog dana smo podijelili dvije tisuće kondoma.''

''Meni je neugodno ići kupiti kondome.''

''Mislim da se većina stidi. Mlađe generacije sve su neopreznije. Sve mlađi i mlađi se upuštaju u spolne odnose. Mlađe generacije češće uzimaju drogu. Zbog svega toga mislim da će biti mnogo veći broj oboljelih od AIDS-a nego što ih je bilo do sada.''

''Nedovoljno se štite i nedovoljno su zainteresirani za to. Boje se toga manje nego što bi trebalo.''

''Ipak vodimo više računa nego generacije prije nas. Više smo upućeni u situaciju i više se o tome brinemo.''

''Većina misli da baš njihov partner nema AIDS, ali nikada se ne zna.''

''Čitao sam u novinama da 68 posto mladih ljudi pri spolnom odnosu ne koristi zaštitu. Durex je napravio to istraživanje, a podaci su katastrofalni.''

''Mislim da se ovi stari najviše neodgovorno ponašaju. Oni su se rodili u doba kada toga nije bilo i njima ništa ne znači kondom.''

''Ljudi više znaju o tome i bolje se nose s tim.''

* * * * *

“... Ali otad kao da mi je neko ciglu stavio u stomak: žena trudna, ja HIV pozitivan...To se ne može objasniti riječima”, dio je ispovijesti jednog mladog čovjeka zaraženog sidom - o njegovim strahovima i stranputicama, o sredini neprobuđene svijesti i savjesti.



Nećemo otkriti njegovo ime. Ni mjesti u kojem živi. Kaže da se boji reakcije okoline. I dodaje da je 28 puta morao seliti zbog straha njegovih stanodavaca da će ih zaraziti HIV-om.

XY: Postoji jedan strah, jer ipak ovo je naša ruralna sredina, ali nadam se da će vremenom, to ne može odmah, ali možda za jedno deset, petanest godina ljudi početi prihvatati neke teme koje su do prije 30, 40 godina bile tabu teme.

RSE: Kakvo je tvoje lično iskustvo?

XY: Ja sam saznao i Nirnbergu 1995. godine. Imao sam jednu saobraćajnu nesreću i doznao sam da sam HIV pozitivan. A žena mi je bila u sedmom mjesecu trudnoće.

RSE: Kako je reagovala tvoja supruga?

XY: Supruga mi je dobila slom živaca. Njezin otac Martin i brat Aksel su me tužili da je to bilo namjerno, a ja nisam znao da sam nosilac virusa - i to je ostavilo velike psihičke posljedice na mene i traume velike, jer ipak to je moja kćerka koja se rodila, Melisa.

RSE: Kako si se zarazio?

XY: Spavao sam možda sa jedno 30 žena i preko 250 muškaraca. Nešto za novac, nešto za ovo, nešto za ono. Kako sam se zarazio, ne znam.

RSE: Kakva je bila tvoja reakcija poslije prvog šoka?

XY: To je greška, ja sam zdrav. Nema šanse da imam sidu. Kad dođem u Berlin kući, ja ću napraviti test ponovo. Ali otad mi je neka cigla, kao da mi je neko ciglu stavio u stomak: žena trudna, ja HIV pozitivan...To se ne može objasniti riječima.

RSE: Šta si uradio poslije toga?

XY: Kad sam se vratio u Berlin, krijući sam otišao u bolnicu i uradio sam ponovo test kod doktora Brauna, koji je bio identičan prvom testu. I doktor Braun je obavijestio Martina i Aksela, oca i brata supruge Rite. Podnijeli su tužbu protiv mene i bio sam tri mjeseca u zatvoru, dok se nije dokazalo da ja nisam znao u tom trenutku da sam zaražen tim virusom - i bio sam oslobođen svake optužbe.

RSE: Šta je danas s tvojom porodicom? Gdje je tvoja supruga?

XY: Moja supruga i kćerka su u Berlinu, kontakta s njima nemam već osam godina. Imam doživotnu zabranu za Njemačku. Poslije saznanja da sam HIV pozitivan, da sam obolio, počeo sam se baviti kriminalom, preprodajom droge, počeo sam se fiksati. Na kraju sam završio u zatvoru. Dobio sam sedam godina zatvora za ubistvo. I poslije revizije, žalio sam se Vrhovnom sudu, dobio sam 18 mjeseci, od čega sam odležao dvije trećine kazne i pustili su me vani - i doživotnu zabranu za Njemačku.

RSE: Kakav je tvoj život od tada do danas u BiH?

XY: Strašan. U mom rodnom gradu svi znaju.”

RSE: Kako reaguju na to?

XY: Ja ne živim u mom rodnom gradu. Morao sam se seliti. Mene je strašno pogodilo to, ti moji prijatelji kojima sam valjao u životu, to me strašno pogodilo. Ne znam kako ljudi takvi mogu biti. Ali, eto, u neku ruku ih i razumijem. Ljudi se boje bolesti.

RSE: Jesi li probao naći posao da se izdržavaš, da živiš?

YX: Radio sam godinu dana kao vozač i gazda je slučajno sazano i dobio sam otkaz. Otad primam socijalnu pomoć i tuđu njegu, znači negdje 280 maraka imam mjesečna primanja, podstanar sam, nekako preživljavam.

RSE: Nisi probao više tražiti posao?

XY: Nisam, jer sve su gazde povezane tu i svi znaju o čemu se radi.

RSE: Da li ljudi reaguju tako da izbjegavaju fizički kontakt s tobom?

XY: Trenutno gdje sad živim, u sjeveroistočnoj Bosni, u većem gradu, imam krug prijatelja koji svi znaju da sam HIV pozitivan. Imam i djevojku, Povremeno imam, pošto sam biseksualac, i homoseksualne odnosee, ali uvijek koristim zaštitu, kondome znači, i nikad nisam ugrozio partnera ili partnericu - i vjerujete li vi meni, ja sam na to ponosan.

RSE: Koliko misliš da svojim iskustvom možeš doprinijeti da se svijest ljudi probudi?

XY: Ja sam trenutno postanar. Ako me vide neki na televiziji, ja neći imati više gdje naći stan. Ljudi su takvi. Ljudi se boje. Ja ih potpuno razumijem. Ne znaju, jednostavno neobaviješteni su.
XS
SM
MD
LG