Dostupni linkovi

logo-print

Na pomolu novi međudržavni spor


Inicijativu da se preispita Sporazum, koji su 1999. godine potpisali Alija Izetbegović i Franjo Tuđman, je na sjednici hrvatske Vlade iznio premijer Ivo Sanader, uz obrazloženje da bi Međudržavna komisija trebala ponovno razmotriti svu dokumentaciju i sve činjenice koje su dovele do dogovora da morska crta razgraničenja ide sredinom mora između poluotoka Kleka i Pelješca, čime bi dva otočića - Mali i Veliki Školj - te vrh Kleka pripali Bosni i Hercegovini. Odmah nakon parafiranja Sporazuma, Dubrovačko – neretvanska županijska skupština ga je odbila, kaže nam tadašnji župan Ivo Šprlje:

„Dobro je to napomeniti da je gospodin sadašnji ministar vanjskih poslova došao u Dubrovnik i tražio od mene i poglavarstva iz Skupštine da se ne usprotivimo ratifikaciji Sporazuma sa Republikom Hrvatskom. Međutim, mi to nismo poslušali niti nam je to palo na pamet i izdali smo jednu knjigu koja se zove „Hrvatska granica na Kleku“.

Jedan od autora knjige ''Hrvatska granica na Kleku" Niko Kapetanić:

„Ta Međudržavna komisija je pogriješila u ovom slučaju i mi smo to dokazali. Ona se pozivala na nekakav Sporazum iz 1974. godine, kada su navodno ti otoci prešli u Bosnu i Hercegovinu, kao i ponta Kleka. Mi smo došli do tog sporazuma i videli smo da je on ništavan i da on nije sporazum, jer nema potpisa sa hrvatske strane. A nije se radilo o sporazumu gde se mjenjaju granice, nego gdje se odredjuju granice susjednih katastarskih općina.“

Ivo Šprlje tvrdi da za kontrolu ulaza Malostonski zaljev nije nebitno tko kontrolira škojiće i puntu Kleka, a navodi i razlog zašto je po njemu učinje greška 1999.godine:

"Poznata HDZ-ova politika, skupa sa Franjom Tuđmanom, bila je ka tome da se trguje teritorijama, pa prema tome njima ništa nije značilo da li će Hrvatska imati dva školja više ili manje i nisu o tome vodili računa."

Profesor međunarodnog prava iz Zagrebu Vladimir Đuro Degan ističe da se u međunarodnoj praksi razlikuje definiranje neke granice i njena demarkacija na terenu:

„Ovaj sporazum Tuđman-Izetbegović odredio je graničnu crtu i, pod uvjetom da su ga oba parlamenta ratificirala, bila bi moguća demarkacija uz neke korekcije. E, sada, sa obzirom da se tu postavljaju pitanja dvaju školjića i vrha Kleka, sve dolazi u pitanje i čini mi se da time Hrvatska jako sebi odmaže u pristupanju Evropskoj uniji. Slovenija je uspjela riješiti svoj problem granica na moru sa Hrvatskom, pa je uspjela nekako ući u EU. Ja sumnjam da će to poći za rukom Hrvatskoj i drugim zemljama na putu u tu integraciju.“

Degan smatra i da male korekcije granice ne znače odstupanja od mišljenja Badinterove komisije o razgraničenju republika bivše Fedracije. Onda smo ga pitali što bi Hrvatska izgubila ratificiranjem sporazuma Tuđman - Izetbegović:

„Ja sam ne znam, jer tamo je određena na moru crta sredine i Bosna i Hercegovina nije dobila nikakav prostor na moru preko crte sredine. Ja ni ne znam u čemu je problem, jer meni se čini da neki hrvatski dužnosnici, koji sada napadaju tu granicu da bih se dodvorili biračima, nemaju ustvari dovoljno državotvorne svjesti.“

*****

Stav Vlade Republike Hrvatske izazvao je različite reakcije u BiH. Stručna javnost smatra neprimjerenim stav Zagreba koji dovodi u pitanje bh. pravo na otoke Veliki i Mali Školj u Malostonskom zalivu i vrh poluotoka Kleka.


U BiH nema dilema oko granica sa Hrvatskom kod Neuma i ne vide razloga za ponovne međudržavne razgovore o tome. Međutim, ima i mišljenja da to ne znači da su sva granična pitanja između dva susjeda riješena.


Predsjedatelj Predsjedništva BiH, Ivo Miro Jović, tragom zahtjeva koji stiže iz zvanična Zagreba, stava je da je nužno poštivanje odluke Badenterovog povjerenstva, koje je utvrdilo da države nastale iz bivše SFRJ moraju zadržati granice iz toga vremena:

“Bilo gdje da se jednostrano to promijeni, nije dobro. Ako zemlje imaju interesa međusobno dogovoriti se i to pravilo promijeniti, onda to mora imati svoj redoslijed. A to znači: priznati jedna i druga strana Badenterovo povjerenstvo i njegovu odluku, usvojiti granične crte, a onda formiranjem mješovitih skupina donijeti odluku o interesima jedne i druge strane na bazi suvereniteta, međusobnog uvažavanja i načelu reprociteta.”

Član Povjerenstva za vanjsku politiku Parlamenta BiH Seada Palavrić smatra da je odluka hrvatske vlade pokušaj da se ucijeni BiH kako bi se proveo projekt gradnje mosta na Pelješcu, koji je suprotan međunarodnom pravu. Govoreći o principijelom stavu koji BiH treba zastupati, ističe:

“Kompromisa ne može biti, jer granica je iz ugovora iz 1999. godine je ustvari granica koja je zatečena kad je BiH dobila svoju državnost.”

Predsjednik Državnog povjerenstva za granice BiH, Mugdim Ćukle, priču o granicama smatra davno završenom, jer u stručnim krugovima nema nikakvih dilema oko granice kod Neuma. Ćukle navodi da je dogovor postignut na stručnoj razini između dva državna povjerenstva, potpisan ugovor unutar kojeg je i set karata u kojima je ucrtana kompletna granica, te da je završen i tehnički dio aneksa ugovora koji je tražio da se izvrši precizan opis granice, što su ekipe dvije države i učinile. Reagirajući na zahtjev da se ponovno sastanu povjerenstva za granice, Ćukle kaže:

“Nikakvih drugih apsolutno promjena u našem stanovištu neće biti - taman se sastali sto puta - jer ona je utemeljena, apsolutno utemeljena u sve principe, dogovore, i u Ustav BiH i u stručne argumente jedne i druge strane.”

U vlasti BiH ima i onih koji smatraju da je zahtjev da se o granicama ponovno raspravlja opravdan. Član Povjerenstva za vanjske poslove Parlamenta BiH Milorad Živković:

“Ugovor koj je napravljen 1999. je nepravedan ugovor. Sa Hrvatskom BiH ima još nekoliko tačaka koje treba da riješe, a to su rijeka Una i rijeka Sava, jedan dio teritorije kopna oko Martin Broda i spomenuta dva otoka kod Neuma.”

Stav Živkovića na tragu je i zahtjeva tri načelnika općina Kostajnica, Kozarska Dubica i Novi Grad, koji su uputili Predsjedništvu, Vijeću ministara i Parlamentu BiH zahtjev da ne prihvate ratifikaciju ugovora o granici između BiH i Hrvatske, jer predloženim ugovorom granica na 19 mjesta prelazi na lijevu i desnu stranu rijeke Une. Oni traže da ugovor koji je potpisan 1999. godine bude ponovno vraćen Povjerenstvu za granice, jer smatraju da granica treba da ide kroz sredinu rijeke Une.
XS
SM
MD
LG