Dostupni linkovi

logo-print

Vlasnik Brozovog mercedesa opet Josip


Bjelovarčanin Josip Jole Komljenović, pedesetpetogodišnji komercijalist, već pet godina u svojoj garaži, s puno strpljenja i ljubavi, uređuje stari Titov mercedes:

''Auto je bilo u Osijeku. Kompletnu sudbinu ne znam. Tamo je došao iz Zagreba, a da li je u Zagreb došao iz Beograda, ne znam. Nije bio jeftin. Dao sam za njega svoje dizel auto, koje je bilo u odličnom stanju, i još oko 8.000 maraka. To je za mene bilo puno. Došao sam iz rata i jedva sam imao za cigarete. Ovo je za mene strast. Kada vidim ovako nešto, ne mogu se suzdržati. Koštalo me puno odricanja i svega, ali sam ga uspio nabaviti.''

RSE: Kako izgleda iznutra?

TOMLJENOVIĆ: Auto nije previše luksuzno, mada ima klimu. Sjedišta nisu od kože, ali ima puno nikla. Branici, lajsne oko prozora i neki drugi detalji su od nikla. Maska je toliko stara, a rđe nema nigdje. Mercedes je bio samo prašnjav. Čim sam ga oprao, izgledao je kao nov. Ima ugrađen CD player, mada ne znam kada je proizveden. Navodno, samo vojska i predsjednici su imali CD playere, u vrijeme kada smo mi slušali singl ploče.

RSE: Da li se Tito ikada vozio u njemu?

TOMLJENOVIĆ: 'U njemu se mogao voziti. Prilagođen je i klimatski i svakako. Kada sam bio u JNA, pratio sam ga u Skoplje i u Valjevo. Onda je imao starog mercedesa sa troje vrata koji se vozio na vlaku. Ovo su bili auti u pratnji, za brzo evakuiranje. U knjižici piše da ide 225 kilometara na sat. Za ono vrijeme, sa četiri brzine, to je fantastično.

RSE: Kakve je boje?

TOMLJENOVIĆ: Duboko crni. Moram nabaviti tu boju. Ima lakova kakvih hoćete, ali moram staviti original.

Prema Josipovom saznanju, izrađeno je tek nekoliko takvih mercedesa, a jedan je i danas u britanskoj kraljevskoj obitelji:

''Kraljica mama ima isti ovakav mercedes, samo je njezin tamnoplavi.''

Procjenjuje da će mu trebati još godinu i pol da ga potpuno uredi i vrati u izvorno stanje:

''Svaki ću dio zasebno lakirati, dio po dio, vrata po vrata. Kada ga sada kompletiram, mora izgledati kao da je upravo sa trake izašao.''

Motor je, kaže, u odličnom stanju, a to što troši od 16 do 25 litara benzina, uopće ga ne brine. Za đir po Bjelovaru će imati dosta. Za Joletov mercedes veliki interes već pokazuje jedna njemačka firma:

''Oni otkupljuju stare automobile za potrebe filmova. Procijeniti ću ga. Vidjet ću koliko će mi ponuditi, mada mislim da ga neću prodati.''

Kaže da bi ga dao, ali samo za jedan drugi Titov auto:

''Dao bih ga za onaj stari crveni kabrio. Nigdje ga još nisam vidio, a najviše mi se sviđa. O njemu ništa ne znam. Bio je u auto-komandi. Tamo sam jedno vrijeme bio zapovjednik straže.''

RSE: Još dok ste bili u vojsci, kibicirali ste njegove mercedese?

TOMLJENOVIĆ: 'Da.

RSE: Ako neko sazna za crvenog kabria, može vas nazvati?

TOMLJENOVIĆ:Ja bih poludio. Dao bih za njega i ovaj mercedes i novi, sve bih dao da ga imam.

RSE: Na toj relaciji ste isti kao i Tito?

TOMLJENOVIĆ: Ne mogu reći. Ni politički nismo na istoj frekvenciji, ali ono vrijeme ipak treba poštivati.

RSE: Ne mislite da je Tito bio neki hohštapleraj?

TOMLJENOVIĆ: Ne mislim. Danas svaka republika ima auta koliko i on, možda i više, i svaki čas ih mijenjaju. On je imao starija auta.

RSE: Što bi rekli o Titu? Da li je bio raskošan?

TOMLJENOVIĆ: Ne bih rekao. Ništa nije odnio sa sobom. Sve je ostalo narodu. U svakoj republici je nešto ostalo. Jovanka živi čak i ispod prosjeka. Malo mi je dođe i žao.
XS
SM
MD
LG