Dostupni linkovi

logo-print

Foča očekuje ukidanje sankcija


* * * * *

Za rješavanje problema izbjeglih i raseljenih lica u Bosni i Hercegovini za narednu godinu planirana su sredstva od 13,6 miliona konvertibilnih maraka, izjavio je Ivica Marinović, zamjenik ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH i predsjedavajući Državne komisije za izbjeglice i raseljena lica.

Sredstva za zbrinjavanje ovih kategorija stanovništva trebalo bi da osiguraju entitetska resorna ministarstva, kao i Brčko Distrikt, izjavio je Marinović nakon sjednice održane u Banjaluci:

„Znači, to će biti otprilike obveza prema federalnom Ministarstvu od četiri milijuna KM. Zatim prema Ministarstvu za izbjegla i raseljena lica Republike Srpske, također četiri milijuna KM. Brčko Distrikt je već planirao sredstva za ovu svrhu u iznosu od 650 000 KM. I Fond za povratak, putem državnog proračuna, ima osigurati pet milijuna KM.“

Edin Mušić, ministar za izbjegle i raseljene osobe u Vladi Federacije BiH i član Komisije, izjavio je kako je putem zajedničkog Fonda za povratak do sada započeta ili realizovana obnova 1100 stambenih jedinica:

„To su ova dva projekta. Projekat ,30 općina i opština‘ i projekat ,Sutra 2‘ koji se, zajedno sa Evropskom komisijom, finansira iz ovih naših proračunskih sredstava, udruženih putem fonda.“

Mušić je rekao da je direktnim radovom ovog, zajedno sa kantonalnim ministarstvima, broj osoba u kolektivnim centrima u Federaciji BiH znatno smanjen:

„Broj lica u kolektivnim centrima u Federaciji BiH smanjen je sa 7.009 na 4.341 osobu.“

Prihvatni centar za izbjegla i raseljena lica, takozvana „Momačka zgrada“ u Ljubiji kod Prijedora, jedan je od primjera teških uslova ili „jada i bijede“, u kojim živi tridesetak ljudi koji nemaju mogućnosti da drugačije riješe „krov nad glavom“. Toga su svjesni i u Ministarstvu za izbjeglice Republike Srpske, jer je ministar Jasmin Samardžić tokom posjete izjavio kako će hitno biti pronađen bolji smještaj za ove ljude:

„U roku od 30 dana, u zajedničkoj akciji Ministarstva za izbjegla i raseljena lica, opštine Prijedor i Centra za socijalni rad, riješićemo sve slučajeve i izvući ih iz one zgrade. Tražićemo im drugi smještaj. Uputićemo poziv svima da li žele da izdaju Ministarstvu za izbjegla i raseljena lica slobodan prostor za smještaj tih porodica. Ministarstvo je preuzelo obavezu da unaprijed plati šest mjeseci zakupninu za te prostore i da smjesti bolesne u bolnice.“

Načelnik Opštine Prijedor Marko Pavić kaže da to nije jedini objekat koji traži hitnu pomoć, ali da će se opština uključiti u rješavanje problema:

„Opština je preuzela na sebe da u ostalim kolektivnim smještajnim centrima popravi uslove dovođenjem vode, krečenjem i uređenjem prostora za život, kako bi, jednostavno, dočekali iduću godinu. Ministarstvo je, naime, kroz jedan program dobilo nekih 500 stambenih jedinica, a prioritet je dat Doboju i Prijedoru. Tako da računamo da ćemo, znači, u toku iduće godine moći riješiti ostatak kolektivnih centara.“

* * * * * *

Predstavnici zemljoradničkih zadruga, te nekoliko firmi s područja općina Hadžići, Kreševo, Visoko, Kiseljak, Breza i sarajevske općine Novi grad, u Sarajevu održali sastanak na kojemu su prezentirali svoje strategije bavljenja poljoprivredom, kao djelatnošću kojom bi se u narednom periodu mogao uposliti veliki broj povratnika, izbjeglica, raseljenih osoba, ali i domicilnog stanovništva. Sastanak je organizirao Savez udruženja izbjeglica i raseljenih lica u BiH.

Ocijenjeno je da lokalna vlast podržava povratnike u spomenutim opštinama, ali da su i dalje vrlo komplikovane procedure za pokretanje biznisa, te da su velike kamate na kredite za tu svrhu.

Ovom prilikom prezentiran je i Projekt kreditiranja proizvodnje jagodičastog voća na području Goražda, Birča i Sarajeva, čiji je autor švicarski Caritas.

Osnovni kriteriji da bi se dobio kredit za ovu djelatnost, kako je rečeno, su zainteresiranost za proizvodnju, da interesent posjeduje najmanje tri dunuma zemlje i da uz zemljište ima izvor za navodnjavanje.

Godišnja kamatna stopa za ovaj kredit je pet posto, rok otplate je šest godina, a grejs period dvije godine. Uz to osiguran je otkup proizvodnje, kao i stručni nadzor tokom proizvodnje.

* * * * *

Deset godina nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, obilježilo je nastojanje da se protjerani, prognani, izbjegli i raseljeni – koji to žele – vrate kući a samim tim da Bosna i Hercegovina ponovo dobije svoje multietničko lice.

Od dva miliona i dvjesto hiljada osoba pomjerenih iz svojih prebivališta, prema zvaničnim statističkim podacima, vratilo se nešto preko milion ljudi.

Foča je dugo bila „tvrd orah“ za povratak Bošnjaka. Ovaj grad je još pod sankcijama koje je izrekao američki Kongres, što između ostalog znači da nema finanisranja projekata. Situacija se izmijenila od kada je za načelnika izabran Zdravko Krsmanović:

RSE: Kako ste zadovoljni povratkom Bošnjaka i možete li iznijeti neke temeljne podatke?

KRSMANOVIĆ: Bitan je podatak da je po popisu iz 1991. godine na području opštine Foča živjelo preko 50 posto Bošnjaka. Taj povratak, kad se posmatra sa ove vremenske distance, znači 10 godina poslije Daytona, i kad se gleda samo kroz cifre, ostvaren je u broju od 3 500 ljudi. Znači, od nekih 22 000 ljudi, koliko je ovdje živjelo 1991. godine, po popisu, sada se na prostor opštine Foča vratilo 3 500 ljudi. Sigurno da s tim nismo zadovoljni. Ali, Foča je specifična, iz jednostavnog razloga što je blizina Sarajeva kao glavnog grada u BiH uvijek bila mamac za ljude da žive tamo. Većina ljudi koja je protjerana iz Foče 1992. godine, Bošnjaka, našla je svoje novo prebivalište u Sarajevu i sad se stvarno teško odlučuju da vrate, pošto su tamo ostvarili već dobar i status, djeca su se već smjestila u škole i to je osnovni razlog zašto povratak u Foču u ovom momentu nije bolji.

RSE: Ipak, ima ljudi koji se još uvijek boje vratiti. Šta im vi, kao prvi čovjek Foče, možete reći?

KRSMANOVIĆ: Foča je imala jednu etiketu opštine koja je kao tvrda, da su tu i neki optuženi za ratne zločine, pominjalo se i ime Radovana Karadžića. Sigurno da izbori koji su održani prošle godine, gdje su ljudi glasali za promjene i gdje sam ja, kao pojedinac, pobijedio na lokalnim izborima, kao čovjek koji je iz potpuno drugog filma u odnosu na te radikalne elemente, pokazuju da su se ljudi u Foči u mnogočemu promijenili i da su na snagu došli ljudi koji predstavljaju gradsko jezgro, predstavljaju ljude koji su potpuno drugačijeg pristupa i pogleda na život. Ljudi koji su okrenuti budućnosti, koji žele da Foča bude otvoren grad, naslonjena na svoje susjede, da bude sastavni dio jednog civilizovanog progresivnog svijeta. I sigurno da mogu da govorim sa puno kompetencija da smo za ovu godinu dana ostvarili takve promjene da se ovdje sigurno svako osjeća na svome i da je Foča komotna za svakog građanina, bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost. To su osjetili i Bošnjaci i zato mi daju punu podršku u ovome svemu što radim, jer vide da je to iskreno, da to nije politička priča i da iza toga ne stoji opstrukcija, već, sigurno, čisti rezultati i rad. Ovo se odnosi, u prvom redu, i na bezbijednost, koja je do sada stvarno besprijekorna. Paralelno s mojim dolaskom je u Centar javne bezbijednosti došao jedan mlad čovjek i mi maltene nemamo nijednog neriješenog slučaja koji bi na bilo koji način mogao da asocira da ima nekih nacionalnih netrpeljivosti ovdje u opštini. Tako da, što se tiče bezbijednosti, onda je sigurno zadovoljena. Što se tiče omogućavanja jednog kvalitetnijeg i boljeg života, mi idemo na rješenje da kroz razvoj turizma, a turizam je naslonjen na rijeku Taru i na Nacionalni park Sutjeska, i poljoprivrede koja će biti podloga za razvoj turizma, omogućavamo zapošljavanje i kvalitetniji život povratnika, jer kontaktna zona Nacionalnog parka Sutjeska ima značajno izražen povratak. Međutim, tu mislim da se može ostvariti još mnogo toga više, jer Nacionalni park Sutjeska je pod ingerencijom Republike i ipak kao nacionalni park treba da ima jaču podršku sa te strane, a onda bi svi ljudi koji su upućeni da žive u toj kontaktnoj zoni, imali obezbjeđenu budućnost. Sigurno da bi onda i povratak bio bolji i imao znatno bolje perspektive. Nadam se da u ovom narednom periodu, s ovim otvaranjem, i uz značajniju podršku međunarodne zajednice koja je do sada držala Foču pod sankcijama, a vidim oda se već šalju pozitivni signali da se prepoznaju pozitivni procesi koji su se u Foči stvarno desili, da Foča više nije kao što je nekada bila, jednostavno da će se ekonomska situacija na području opštine još više popraviti i da će onda i ljudi iz Sarajeva biti zainteresovani da žive na ovim područjima koja su stvarno prelijepa.

RSE: Ipak, ne smijemo zaboraviti da je Foča dobila sankcije zbog toga što je imala najviše javno optuženih za ratne zločine i zbog izostajanja saradnje s Bošnjacima. U čemu se sankcije ogledaju?

KRSMANOVIĆ: Nijedan projekat Svjetske banke, US Aid-a i tih institucija koje kontrolišu veću količinu novca, nije implementiran na području opštine. Čak i projekti koji su bili odobreni, a ticali su se vodosnabdijevanja, bili su prekidani od strane Svjetske banke iz razloga što su te sankcije bile na snazi.

RSE: U posljednje vrijeme obilazili su vas predstavnici brojnih međunarodnih organizacija. Da li ste ih nastojali uvjeriti da se situacija promijenila i da treba ukinuti sankcije?

KRSMANOVIĆ: Kažu da je najbolji promoter opštine njen načelnik i ja sam jednostavno išao samo na to da ubijedim zvaničnike da se u Foči nije promijenio samo načelnik, već da je promijenjena i atmosfera. Jer, jednostavno su progovorili ljudi koji su se, možda, u nekom momentu ranije i bojali da kažu ono što misle. Progovorila je mladost. Ovdje imamo dva fakulteta, medicinski, stomatološki i bogoslovski. Znači, ovo je, ipak, grad sa velikim brojem mladih. Ti mladi su jednostavno počeli da govore, da traže svoju budućnost u ovoj sredini i sve je manje i manje onih koji odlaze i ostaju negdje tamo u Srbiji ili u Banjaluci da rade i vraćaju se ovamo da traže posao. Znači, kad mladi osjete da ovdje imaju perspektivu, onda je to sigurno pozitivan signal. Tako da sam predstavnicima međunarodne zajednice na najvišem nivou govorio o ovim pozitivnim procesim koji se dešavaju u Foči, a koji su sigurno primjer za čitavu BiH. Jer, ako samo uzmemo primjer da je naš prvi susjed opština Goražde, i stalno su ti odnosi između opština Foča i Goražde bili nekako napeti, a sada možete vidjeti da ta dva grada sarađuju sigurno najbolje od svih gradova koji su susjedi, a nalaze se u dva entiteta. Odnosi između mene i načelnika Goražda i svih drugih ljudi u te dvije opštine su sigurno prijateljski.

RSE: Kažu da od kada ste vi načelnik, postoji drugačiji odnos prema Bošnjacima u Foči?

KRSMANOVIĆ: Ja sam, prije nego što sam se kandidovao, razgovarao sa ljudima do čijeg mišljenja mi je stalo, da znam hoću li imati njihovu podršku kad pobijedim. Bio sam siguran da ću pobijediti, iako sam na izborima nastupio maltene kao pojedinac, jer partija koja me kandidovala je četvrta, a ja sam bez ičije podrške, neke druge partije, pobijedio. I kad sam vidio da me i Bošnjaci prihvataju za svog načelnika, onda sam dobio snagu i želju da jednostavno tu pobjedu i ostvarim i da omogućim svim ljudima koji Foču osjećaju kao svoju, a Foča je grad i Bošnjaka, da se tako osjećaju, da se u svojoj bašti osjećaju prijatno, da se šetajući pored Drine osjećaju prijatno, da obilaze i svoja mezarja i svoja izletišta, da imaju odnos prema gradu onakav kakav su imali. Jer, jednostavno, ovdje je njihov zavičaj. I sigurno, takav moj pristup mi je dao za pravo da sam tražio podršku Bošnjaka i sugurno da mi daje i obavezu da im maksimalno pomognem da se ovdje, kada hodaju ulicom, osjećaju kao u svome gradu, kao što i jesu u svome gradu, da sa mnom mogu da piju kafu u svakoj kafani, da zajedno idemo na utakmice i da jednostavno u ovom gradu pravimo zajedničku budućnost zbog naše djece.

RSE: Dakle, očekujete bolje dane…

KRSMANOVIĆ: Pa ja mislim da ova opština, koja se nalazi na ušću dvije rijeke – Drine i Čehotine, sigurno, po svom položaju u blizini Sarajeva, 82 km od aerodroma, i sa takvim tržištem kao što je Sarajevo, ima budućnost. Ovdje je priroda bila toliko velikodušna da je, jednostavno, nemoguće vidjeti tu budućnost, ako budemo okrenuti u pravom smjeru. Najgore je kad nosite namještaj na peti sprat, iznesete ga gore i onda shvatite da ste promašili ulaz. Ja sam samo vratio ljude na pravi ulaz i otvaram im put, koji neće biti jednostavan, ka boljoj budućnosti. Ali, tu se svi onda moramo zajedno potruditi.

* * * * *

Svjetski savez bosanskohercegovačke dijaspore pokrenuo je diskusiju pod radnim naslovom „Kuda ide dijaspora?“. Neka od razmišljanja prenosimo i u ovoj emisiji. Počinjemo s najmlađim učesnikom, a to je Mirza Čardaklija, koji danas živi u Njemačkoj:

„Rodio sam se u Sarajevu. Imam 19 godina. Idem u posljednji razred gimnazije u Minhenu. Inače se bavim poezijom, samostalni sam autor i pjesnik. Po završetku gimnazije želim upisati fakultet. Nakon fakulteta, pretpostavljam da ću još nekoliko godina ostati ovdje, ali cilj mi je da se vratim u domovinu. Postoje, naravno, sjećanja, slike, slike u mislim i nostalgija u grudima, tako da se to kod mene pretvorilo u poeziju. Ne bih bio aktivan u bh. dijaspori da nije tako. To je patriotizam koji živi u svima nama, posebno ako smo daleko od domovine. U Bosni i Hercegovini se više ne služi vojska, ali dok se služila, ja nisam imao da služim, ali sam svoju patriotsku dužnost odužio kroz rad u bh. dijaspori.“

Mirzina diskusija nosi naslov „Valja nama preko rijeke“:

„Radeći i sprovodeći razne aktivnosti u sklopu bosanskohercegovačke dijaspore, na svim nivoima uvezanosti, često sam se pitao ,kud plovi ovaj brod?‘.

Kao prvo i na svakom koraku, sebi i drugima ponavljam, nadajući se da nećemo izgubiti snagu i nadu, da je globalno uvezivanje/umrežavanje građana Bosne i Hercegovine jedan proces koji traje, koji nema vidljivog kraja i koji je bitan za nas i domovinu.

Do sada stečeni status je zadovoljavajući. Diljem svijeta imamo aktivna i registrovana udruženja, koja između sebe, uz uzajamnu korist, surađuju. Udruženja se vežu u zajednice, dalje u saveze i na kraju u Svjetski savez dijaspore Bosne i Hercegovine. Prvenstveno smatram da smo dovršili formalno uvezivanje na globalnom nivou. Veći problem je što se mnogim glavnim odborima i predsjedništvima, zbog načina njihovog rada, odranja baza, to jeste ta ista koja ih je izabrala. A drugi potencijalni članovi nisu više zainteresovani za udruženja. Razlog ovoga je da poneki glavni odbori i predsjedništva postoje samo radi sebe, a ne radi svoje baze. Zbog toga smatram da je najveći izazov za sve nas da restrukturiramo svoje glavne odbore i predsjedništva i da ojačamo komunikaciju prema našim ljudima i ponovo veće mase uvežemo u bh. dijasporu. To će automatizmom poboljšati brojčano stanje svake peticije i zastupničku snagu svakog glavnog odbora prema trećem licu.

Posebno bosanskohercegovačka omladina u dijaspori, taj famozni izraz, je na nogama od vjetra. Mladi građani BiH koji se školuju u inostranstvu i koji su veoma obrazovani, nisu integrisani u rad bh. dijaspore. Članovi naših udruženja stare, a mladost nije zainteresovana za duge sjednice i birokratske ćorsokake. I nije problem u mladima. Na nama, ,uhodanim aktivistima‘ je da mlade građane BiH motivišemo za rad u bh. dijaspori, i što je najbitnije, da im pružimo mogućnost da učestvuju u radu. Na ovom mjestu oštro osuđujem način i kliše ,uhodanih‘ prema mladima. Jer, mladi nisu isključivo za postavljanje stolica u sali, za serviranje kafe na teferiču ili za šlepanje prašnjavih kartona za neku manifestaciju. Najčešće mladi građani BiH govore bolje jezik sredine u kojoj žive nego njihovi roditelji ili stariji, te čak znaju i još jedan sporedni jezik. Ta činjenica znaci da bi mladi iz BiH mogli poboljšati suradnju između bh. udruženja i same sredine u kojoj je to udruženje aktivno.

Osnova za daljnji put bosanskohercegovačke dijaspore su mladi. No, potreban je pravilan odnos prema mladima – kroz dopunske škole na maternjem jeziku i očuvanje bosanskohercegovačkog identiteta među mladima. Na ovom mjestu se mora istaknuti da se bh. identitet treba njegovati na osnovama demokratije, pravilne pedagogije i gledanje čovjeka prvenstveno kao pojedinca, ne kao pripadnika nekog čopora.

Valja nama preko rijeke...most je u ovom slučaju prenošenje zadataka i odgovornosti na mlade...valja nama preko rijeke...“

I Mirza pjesnik. Pjesma „Tačka“:

Svako ima boga svoga, u suštini
Spaljivat ćete mi tijelo zbog toga, u daljini
Dok mi duša bude letjela s njim

Svako svoga boga moli da ga nešto manje boli
Svako svoga boga ima, il‘ ga predstavljaju drugčije svima

* * * * *

Specijalna emisija Radija Slobodna Evropa posvećena je ostvarivanju prava izbjeglih i raseljenih, ali i svih drugih kojima su ugrožena temeljna ljudska prava. U ovoj emisiji na vaša pitanja odgovaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini, te drugi stručnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pisma s pitanjima pošaljite u našu sarajevsku redakciju, gdje se priprema ova emisija. Adresa je Fra Anđela Zvizdovića br. 1, Sarajevo. Na pismo naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju Neću tuđe, hoću svoje. Ukoliko je to za vas jednostavnije, možete pisati i na našu e-mail adresu: rfe.sa@bih.net.ba
XS
SM
MD
LG