Dostupni linkovi

logo-print

Jadna Bosna


Bosanskohercegovački političari koji već punu deceniju kritikuju Dejtonski sporazum nisu u stanju da vide dalje od njega. Dok u Vašingtonu slave potpisivanje omraženog sporazuma, umjesto dogovora mnogi se potajno nadaju da će im novi ustav ponovo biti serviran. Uostalom, kao i sve drugo zajedničko - poput pasoša, jedinstvenih registarskih tablica, himne. U novom krojenju zemlje pravni stručnjaci i građani ostali su po strani. Zdravko Grebo, profesor na Pravnom fakultetu u Sarajevu:

“To je već jedan ustavni skandal. Pitanje je mandata tih ljudi da uopšte pregovaraju o takvim stvarima u Briselu ili u Vašingtonu. I drugo, elementarna je pristojnost da o tome konsultiraju građane BiH, makar i članstvo svojih vlastitih stranaka.”

Život u postdejtonskoj Bosni je miran, ali i prepun podjela, smatraju građani:

“Ja ih gledam po onoj staroj bajci Tri prasića - koja su pravila tri kuće, pa su na kraju shvatili da moraju napraviti jednu i tek su onda uhvatili vuka u onu ključalu i kipuću vodu.”

“Koji nisu imali nikad ništa, oni danas imaju veći kapital nego jedan car, predsjednik, kralj, beglija. Zar penzioner, radnik, ranjenik, porodica poginulog nikakvih prava? Ovo je samo hajde, Ale, nek’ je više vojske.”

Nedavno propali pokušaji da se u organizaciji Instituta za mir iz Vašingtona predstavnici osam parlamentarnih stranaka dogovore o izmjeni dejtonskog ustava pokazali su da žestoko branjeni stavovi od ukidanja entiteta do blagih modifikacija, ili čak uvođenja trećeg entiteta, ostaju na dejtonskoj razini. Istoričar Dubravko Lovrenović:

“Veliki broj njih još uvijek živi u ’95. godini, naravno prije Dejtona, dok se ratovalo, i u mentalnom sklopu i načinu promišljanja tih ljudi, u pristupu problemu ništa se pozitivnoga nije desilo.”

Ispunjavanje kriterija za pristup evroatlantskim integracijama i provođenje odluke o konstitutivnosti naroda su temelji na kojima se mora graditi novi ustav, smatra Kasim Trnka, potpredsjednik Ustavnog suda Federacije BiH:

“Njihova je odgovornost i obaveza pred genaracijama da naprave ustav koji će, neću reći odmah biti ustav moderne demokratske države jer to nije moguće realno, i to po mom mišljenju u kontekstu dvije važne stvari: to je ispunjavanje kriterija za pristup evropskim i atlantskim integracijama, i drugo, provođenje odluke o konstitutivnosti naroda.”

I dok hrvatski predsjednik Stjepan Mesić sve aktivniju ideju o uspostavi trećeg entiteta u BiH ne smatra dobrom, srbijanski predsjednik Boris Tadić najavio je da će se žestoko usprotiviti jednostranim odlukama koje se tiču opstanka RS-a. Tako se pozicije vraćaju na početak, jer kako se čini, svako bi da zadrži svoj ćepenak.

*****

Daytonski sporazum u Hrvatskoj uglavnom izaziva negativne reakcije. Većina građana - ili ne želi ništa komentirati, ili ističe da su Hrvati u Daytonu dovedeni u neravnopravan položaj. Najviše su ogorčeni naseljenici iz sjeverozapadne Bosne i bosanske Posavine koji smatraju da im je upravo ''Daytonsko rješenje'' otežalo povratak.

Marko Ćurak iz Johovca, selo između Doboja i Dervente, već 12 godina pokušava u Hrvatskoj naći trajno utočište. Jedna sestra mu je završila u Americi, a druga ostala u Bosanskoj Posavini:

''Poslije rata Hrvati su rasuti po cijelom svijetu. Vratio bih se kada bi bila volja da se ono tamo obnovi. Tamo imam obiteljsko imanje koje je devastirano. Zemlja, onako divlja, stoji.''

I Ćurak, kao i većina od 120 tisuća izbjeglih Posavljaka, vjeruje da je sudbina Posavine unaprijed dogovorena, a Daytonskim sporazumom zapečaćena:

''Niko nije osporio da je sudbina bosanske Posavine prethodno dogovorena. Možda je neko mogao pošteno reći nama Hrvatima da nas ne može osigurati ili hraniti. Vjerovatno bi sve prošlo sa manje žrtava, i materijalnih i ekonomskih i ljudskih.''

Nakon Daytonskog sporazuma, 90 posto Posavljaka izjašnjava se za ostanak u Hrvatskoj i ne želi se vratiti pod vlast Republike Srpske:

''Daytonski sporazum je svakako bio najnepravedniji prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini. Ni ostala dva naroda ne vole i ne žele nametnuta rješenja. Svi smo nezadovoljni i imamo razloga za to.''

Danas, kaže Marko, politički i sigurnosni razlozi i nisu više prepreka povratku, koliko ekonomski i vrijeme koje je učinilo svoje:

''Rijetko odem tamo, ponekada na groblje. Došli su drugi koji su srpski narod koji tamo živi natjerali da se tuku. Bilo je slučajeva u kojem je Srbin ubio Srbina jer nije htio da ubije Hrvata. I sada, kada ih susrećemo, oni imaju korektan odnos. Kada smo ih pitali zašto su rušili, rekli su da je bila takva situacija - da nismo mi vas, vi bi ste nas. U obnovi ovo malo kuća, dobrim dijelom rade Srbi. Međunacionalnih problema nema. Mogli bi se vratiti, samo kada bi bilo ekonomske potrpore.''

Tomo Aračić, predsjednik Zajednice udruga naseljenika Hrvatske iz sjeverozapadne Bosne i bosanske Posavine:

''To što je napravljeno je zaist tužno. Ne znam šta bi sada trebalo napraviti da se pokuša vratiti makar dio onog stanja kakvo je bilo. Ne znam što predstavljaju više Muslimani ili Hrvati u bosanskoj Posavini, ne predstavljaju više - ništa.''

Većina danas zaustavljenih Zagrepčana odbila je komentirati bilo što o Daytonu, kao što uostalom, u posljednje vrijeme, sve više odbijaju bilo kakve komentare o ratu i politici:

''Politikom se ne bavim. Niti ne znam, niti ne želim da znam.''

''Daytonski sporazum me baš previše ne zanima. Mislim da se on nas ne tiče.''

''Nemamo ni sa novčanikom veze, a kamoli s njim.''

''Mene samo zanima kada će nam konačno povećati penzije.''

''Daytonski sporazum je sramota. Zato ona država uopće ne funkcionira. Treba je napraviti kao Švicarsku.''

''Deyton je negativan jer jedan konstutivni narod nema ista prava kao i oni ostali.''

''Dayton je pozitivan zbog završetka rata, ali je negativan zbog položaja Hrvata u Bosni.''

''Kada svi budu jednaki, onda će možda biti pokušaja da se nešto riješi.''

''Nisam zadovoljna Daytonom. Jadna Bosna.''
XS
SM
MD
LG