Dostupni linkovi

logo-print

Nema šanse da se RS pripoji Srbiji


Američki ekspert ocijenio je ovih dana da je obavljena polovina posla na izmjenama Ustava Bosne i Hercegovine, s ciljem da to postane jedinstvena i efikasna država. Mogu li čelnici Bosne i Hercegovine, uz energično angažovanje američke diplomatije, dovesti projekat do kraja? Tim Džuda, koji se ubraja među najuglednije britanske poznavaoce prilika na Balkanu, kaže:

“Nije mi jasno hoće li se lideri Bosne i Hercegovine u ponedeljak u Vašingtonu nekim čudom sloziti o izmjenama dejtonskog Ustava. Smatram, međutim, da su oni zatočenici procesa koji će voditi promjenama u načinu funkcionisanja zemlje. Oni se u neku ruku slažu da se Ustav mora promijeniti, kako bi se stvorila funkcionalnija država. Kako će ona izgledati, to još ne znamo. Ali, promjene su u toku i hoće li biti postepene ili će se desiti odlučan zaokret, teško je reći. Lično mislim da će promjene biti postepene.”

Na molbu da prokomentariše opasku jednog zapadnog eksperta da su najnovije incijative Vašingtona vezane za Bosnu motivisane željom da administracija predsjednika Buša, zaglavljena u živo blato rata u Iraku, ostvari uspjeh u nekoj zemlji sa većinskim muslimanskim stanovništvom, naš sagovornik primjećuje:

“Možda ima ljudi u američkoj administraciji koji bi to željeli. To bi im dobrodošlo. Pomalo je činično da na desetu godišnjicu Dejtona Bosna i Hercegovina kreće u proces pregovora sa Evropskom unijom. Amerikanci bi svakako željeli da stvari pokrenu naprijed. Ukoliko ima šansi da se postigne uspjeh u zemlji sa većinskim muslimanskim stanovništvom, to bi u Vašingtonu pozdravili, ali nisam siguran da je to glavni razlog što Sjedinjene Države pokušavaju da poguraju ustavne promjene u Bosni.”

Visoki predstavnik u odlasku Pedi Ešdaun je čvrst zagovornik prenošenja nadležnosti u Bosni i Hercegovini na domaće političare. Nije li to rizično ako se zna da je uticaj nacionalista još uvijek značajan, posebno u Republici Srpskoj?

“Možda postoji rizik, ali mislim da ovlaštenja iz Bona neće biti sasvim ukinuta. Ostaje da se vidi ko će biti sljedeći visoki predstavnik. Njemački kandidat Kristijan Švarc Šiling dobro poznaje Bosnu i Hercegovinu. On insistira da se smanje ovlaštenja iz Bona i nadležnosti visokog predstavnika. Ukoliko Švarc Šiling stupi na dužnost, rizik koji pominjete biće preuzet.“

Neki političari u regionu bez ustručavanja govore o potrebi da se u slučaju nezavisnosti Kosova Republici Srpskoj dozvoli priključenje Srbiji. Postoji li opasnost od nagodbi iza kulisa?

“Ne vidim tu opasnost, niti mogućnost da se granice mijenjaju. Smatram, međutim, da će neki političari u Srbiji i Republici Srpskoj pokušati da iskoriste to pitanje i osiguraju neke poene u javnosti. Ne mislim da imaju ikakvih mogućnosti da se granice mijenjaju. Nema šanse da se Republika Srpska pripoji Srbiji u slučaju da Kosovo dobije nezavisnost. Političari u regionu to itekako znaju, ali ih to ne sprečava da potežu to pitanje, nastojeći da iz toga izvuku neku korist.”

Pregovori o budućem statusu Kosova su na pragu. Kako naći kompromis, ako Beograd kaže da je spreman na sve osim nezavisnosti, a Priština uzvraća da je upravo nezavisnost jedina opcija?

“Da znam način kako da se dođe do kompromisa, ne bih bio obični novinar. Vi ste svakako u pravu, to je najteže pitanje. Na kraju se može dogoditi da kompromis nije moguć i možda će međunarodna zajednica morati da nametne neko rješenje. Možda se to neće izvesti nametanjem, nego na neki drugi način. To se na poslijetku može desiti jer svi u regionu znaju da kompromis nije moguć. Otuda smatram da do njega neće ni doći.“

Koliko događaji na terenu u vidu demonstracija i nereda mogu uticati na pregovore?

“Mislim da to neće odložiti početak pregovora, ali ako bi bilo nasilja
tokom samih pregovora, moguće je kašnjenje. Primjera radi, ako neko želi da provocira bijeg Srba iz kosovskih enklava na sjever, a na obje strane ima ekstremista koji bi to željeli, onda bi se pregovori našli izvan kolosjeka. To je opasna igra i to nosi rizike, ne samo za Srbiju i kosovske Albance, već i za cijeli region. Posljednjih sedmica svjedoci smo snažne opredjeljenosti da region krene ka Evropskoj uniji i da se pojedinačne zemlje angažuju u procesu koji vodi tom cilju. Svi, međutim, znaju da postoji zamor proširenja i da ima ljudi koji smatraju da Balkan nikada ne treba da pristupi Uniji. Takva mišljenja će preovladati, ukoliko bi došlo do nasilja u regionu. I to bi bilo grozno.“

Za sada se dosta stidljivo pominje da bi rješenje za Kosovo podrazumijevalo i angažovanje visokog predstavnika, po uzoru na Bosnu i Hercegovinu. Donosi li takva ideja i rizike ako se zna da mandat međunarodne zajednice u Bosni nije potpuno uspješan?

“To je već diskutabilno. Slažem se da angažovanje međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini nije bilo sasvim uspješno, ali ako poredite zemlju od prije deset godina i danas mislim da su promjene velike. Prije desetak godina malo je bilo onih koji su mislili da će Bosna postići ovo što je postigla. Što se Kosova tiče, situacija je drugačija i malo je vjerovatno da će se jednostavno kopirati iskustva visokog predstavnika u Bosni. U svakom slučaju, postoje ideje da bi se neka vrsta visokog predstavnika morala ustanoviti i to sa ovlaštenjima vezanim za međuetničke odnose na Kosovu.”

Tokom susreta sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom u Moskvi ovih dana, predsjednik Srbije Boris Tadić izložio je predlog o podjeli Kosova na dva identiteta. Mogu li kosovski Albanci prihvatiti takvo rješenje?

“Zavisi od toga šta prijedlog podrazumijeva. Da li predsjednik Srbije misli na dva entiteta uz suverenitet Srbije ili dva entiteta u okviru nezavisnog Kosova? Ukoliko gospodin Tadić govori o dva entiteta nezavisnog Kosova, ali ne po uzoru na Bosnu i Hercegovinu, nego na dva područja sa većinskim stanovništvom u skladu sa planom decentralizacije, to je možda prihvatljiva ideja. Ako se misli na dva entiteta pod suverenitetom Srbije, takav predlog ne bi naišao na podršku među kosovskim Albancima.”
XS
SM
MD
LG