Dostupni linkovi

logo-print

Bježanija u susjedstvo


Problem dvojnih državljanstava ozbiljno će dovesti u pitanje započete sudske procese pred sudovima u BiH, upozoravaju u državnom sudu. Nakon nedavnog bijega Ante Jelavića, ponovio je to i optuženi za ratne zločine u logoru Gabela Boško Previšić. Za njim je raspisana potjernica nakon što se nije pojavio na početku suđenja u Županijskom sudu u Mostaru.

Predsjednik Suda BiH, Meddžida Kreso, naglašava da je Bosni i Hercegovini potrebna i međunarodna pomoć kako bi riješila problem hapšenja optuženih koji se zbog dvojnog državljanstva kriju u susjednim državama:

“Problem o kojem stalno govorimo i zbog kojeg smo pali u ćorsokak je problem dvojnih državljanstava. Vidjeli ste nedavno slučaj Ante Jelavića, koji je otišao u Hrvatsku, mada ga čeka drugo suđenje. Takvih primjera još ima. U istrazi koje Tužilaštvo provodi pet-šest lica je u pritvoru, isto toliko ih nema jer su u bjekstvu. Dakle, doći će u pitanje kompletno procesuiranje takvim osobama koje se skrivaju zbog dvojnog državljanstva.”

Ministar pravde BiH, Slobodan Kovač, kaže kako Ustav i zakon BiH, Srbije i Crne Gore, te Hrvatske ne dozvoljava ekstradiciju svojih državljana za bilo koje krivično djelo:

“Krivični zakoni u BiH propisuju mjesnu nadležnost suda po mjestu izvršenja krivičnog djela, pa shodno tome počinioci krivičnih djela ratnih zločina počinjenih na teritoriji BiH trebaju biti procesuirani u BiH, bez obzira da li su domaći ili strani državljani. Realno je očekivati mogućnost da se zaključi poseban dokument između zemalja bivše Jugoslavije kojim bi se uredilo pitanje izručenja lica optuženih za ratne zločine.”

Okružni sud u Istočnom Sarajevu već godinama čeka na bivšeg premijera RS-a Gojka Kličkovića, protiv kojeg su podignute dvije optužnice za privredni kriminal, krađu i pronevjeru oko 14 miliona konvertibilnih maraka.
On se, prema posljednjim informacijama, krije u državnoj zajednici Srbije i Crne Gore, a za njim i dalje ostaje raspisana Interpolova potjernica.

Neke od država regiona bile su sklonište za kriminalce i zločince onda kada je to odgovaralo vladajućim politikama, naglašava predsjednik Helsinškog odbora RS-a, Branko Todorović:

“I zbog toga što bi eventualno mogli ukazati na one koji su ih podržavali u vrijeme činjenja njihovih nedjela, ili zbog toga što su neki od većih ili visoko pozicioniranih zločinaca u vlasti prije ili kasnije imali političku podršku ili politički veze i za zločine koje su uradili, a istovremeno i za proces, odnosno za vrijeme kad su pokušali izbjeći pravdu. Prema tome, sigurno da region u tom pravcu, prije svega mislim na Beograd, prolazi kroz određene političke faze i političke promjene. I ja bih rekao, uz pritisak međunarodne zajednice.”

Todorović ističe da pitanje ekstradicije optuženih mora biti riješeno prije svega između Sarajeva, Zagreba i Beograda. Rješenju ovog problema mogli bi doprinijeti i evropski integrativni procesi koje su započele zemlje regiona. Evropska unija definisala je pravila koja se primjenjuju u ovakvim slučajevima i koja će morati biti poštovana i u svim drugim potencijalnim članicama.

*****

Hrvatska policija zasad nema nikakvih službenih informacija, niti zahtjeva za izručenjem Boška Previšića, koji se pod optužbom za ratni zločin u BiH, koristeći dvojno državljanstvo, sklonio navodno u Hrvatsku.

Hrvatska po Ustavu nije dužna izručivati svoje državljane, ali ih je, napominju pravni stručnjaci, dužna procesuirati ili provesti presudu izrečenu u drugoj državi.Hrvatska policija zasad nema nikakvih službenih zahtjeva po pitanju optuženog Boška Previšića koji se navodno sklonio u Hrvatsku, kazao nam je zamjenik glasnogovornika Hrvatskog Ministarstva unutarnjih poslova Igor Štefanac:

„Za sada nema ništa, ali i da je primio, po tom zakonu se ne može postupati, jer kao što je poznato u Ustavu Republike Hrvatske, hrvatski državljani ne mogu biti izručeni drugim zemljama. Gospodin je, koliko je nama poznato, hrvatski državljanin i prema tome na njega se odnosi isto to ustavno određenje.“

Dakle, pojašnjava Štefanac, čak i da ima informaciju da je Previšić ovog trenutka na Trgu Bana Jelačića, hrvatska policija ne može ništa učiniti:

„Ne možemo ga uhititi, ne možemo sa njim razgovarati. Tek nakon što se ustupi kazneni progon, onda mi možemo postupati. I to opet na temelju državnog odvjetništva.“

Podsjeća da je ista situacija i s Antom Jelavićem, a bila je i s bivšim Makedonskim ministrom unutarnjih poslova Ljubom Boškovskim koji je također imao dvojno državljanstvo, makedonsko i hrvatsko:

„On je u Makedoniji bio optužen zbog ubojstva određenog broja imigranata. Iskoristio je priliku da je hrvatski državljanin gdje se i sklonio, a mi ga nismo mogli izručiti. I Republika Makedonija je nama ustupila kazneni progon, po toj osnovi. Onda smo mi imali osnov ga uhititi, sprovesti i obavljati određene kaznene procedure.“

Predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora Žarko Puhovski navodu da Hrvatska nije dužna izručiti svoje državljane, ali:

„Hrvatska je dužna, po međunarodnom pravu, pokrenuti postupak, uhititi osobu kada je kazna izvršna, dakle pravomoćna. I onda ili ponoviti postupak ili, ako se osoba ne žali, po istom postupku osuditi na zatvor u Hrvatskoj.“

Poznato je da su stotine tisuća Hrvata iz Bosne i Hercegovine u doba Tuđmanove i Šuškove vladavine dobili hrvatsko državljanstvo i oni logično koriste svoja prava, podsjeća odvjetnik Slobodan Budak:

„To su bili, dobrim dijelom, politički motivi onih koji su to šakom i kapom darivali. Počev od očekivanog djela lektorata u izbornim fazama pa do izbjegavanja kaznenog progona svojih ljudi u drugoj državi.“

I Budak misli da nije problem u izručivanju, već pravnoj zrelosti države u koju se optuženi za ratne zločine sklanjaju koristeći dvojno državljanstvo:

„Ona bi morala korektno suditi za to djelo. Jedino da se radi o političkom deliktu, a sad vrlo će teško biti te stvari tretirati kao političke ako je neko nekog zaklao.“

Saborska zastupnica SDP-a i bivša ministrica pravosuđa Ingrid Antičević - Marinović ne misli da bi rješenje bilo u potpisavanju međudržavnih sporazuma o međusobnim izručenjima optuženih za ratni zločin:

„Zašto bi se država vlastita odricala vlastite jurisdikcije, nad vlastitim građanima. Znači, mi nemamo povjerenja u vlastito pravosuđe pa ćemo ga izručiti drugom.“

I odvjetnik Budak vjeruje da će se pravosuđa u zemljama bivše Jugoslavije morati vrlo brzo uozbiljiti, žele li prema Europi:

„Pa će to izvršavati sve te zemlje ili će sami suditi, ako neće da se suoči sa mogućnošću sankcija UN.“

*****

U procesima suđenja za ratne zločine države u regionu, ustavom nedozvoljavaju izručenje svojih građana drugim državama. Kako se odvija saradnja i suđenje i šta se događa ukoliko se osoba uhapsi na teritoriji jedne države sa državljanstvom druge države a treća ga potražuje. Ko je tu nadležan i šta pokazuju nedavni primeri Škorpiona i zvorničke grupe?

Uz naglasak da je u sve tri države regiona ustavom nedopustivo izručenje njenih državljana drugim državama, portparol Specijalnog suda u Beogradu u čijoj je nadležnosti Veće za ratne zločine Bruno Vekarić ističe kako je za ovaj sud nebitno gde se nalazi optuženi, već da je bitno da se izvede pred lice pravde.

“Postoji, znači, ta, ustavna odredba i Srbija i Hrvatska i Bosna ne predviđaju mogućnost suđenja njihovim državljanima u drugim zemljama, odnosno izručenja drugim zemljama. S toga je naš stav da nije bitno gde se kome sudi, bitno je da izađe pred lice pravde. Ko ga prvi uhapsi, ukoliko ima pasoš te zemlje taj ga procesuira, to je suština.”

Istražni sudija Veća za ratne zločine Milan Dilparić ipak postavlja sledeće pitanje:

“Šta će da se desi ukoliko u Bosni bude uhvaćen Srbin koji je izvršio krivično delo, odnosno srpski državljanin koji je izvršio krivično delo na teritoriji Hrvatske? Znate i ta mogućnost je sasvim verovatna. Kome će ga Bosanci izručiti, jer kod njih važi teritorijalni princip, u Hrvatskoj takođe. A mi sudimo ne samo na bazi teritorijalnog principa, nego naš zakon o ratnim zločinima važi za celu teritoriju gde su se ta ratna dejstva ranije odigravala.”

Kako se i u kojoj meri može procesuirati osoba za ratni zločin ukoliko je uhapšena ili se nalazi na teritoriji druge države, pokušava da kroz poslednje primere u Hrvatskoj i BiH objasni Snežana Milović, sekratar Veća za ratne zločine suda u Beogradu.

“Ja ću vam navesti dva primera što može da bude odgovor na vaše pitanje. U slučaju Škorpioni, tužilaštvo kada je pokrenulo istragu Davidović je bio obuhvaćen zahtevom za sprovođenje istrage. Pošto je on lišen slobode u Hrvatskoj, imao je hrvatsko državljanstvo i nije mogao da bude isporučen našim pravosudnim organima, postupak je razdvojen i ustupljen je hrvatskim pravosudnim organima. Drugi slučaj je slučaj Zvornik, gde je prvooptuženi Grujuć imao i državljanstvo države Republike Srbije i bosansko državljanstvo. On se predao našim pravosudnim organima.”

Srbija i Crna Gora u smislu traganja ima veliki broj raspisanih poternica za licima osumnjičenim za ratne zločine, kazao je za naš radio Gvozden Gagić, načelnik odeljenja MUP Srbije, koji traga za počiniocima ratnih zločina.

“Uglavnom se radi o našim državljanima sa Kosova, čak su neki privođeni od strane stranih policija, radi se i o političkim ličnostima, tako da najveći broj tih stvari koje smo procesuirali kroz krivične prijave, zatim smo veliki broj dokaznog materijala sa krivičnim prijavama predali Haškom tribunalu. A što se tiče neposredno stranih državljana, mislite verovatno iz Hravatske i iz Bosne, za sada nemamo veliko potraživanje prema državljanima tih država iz razloga što najveći broj tih ratnih zločinaca, faktički oni procesuiraju na svojoj teritoriji.”

Ono što ostaje kao zaključak po mišljenju naših sagovornika je da zemlje u regionu moraju više da sarađuju u istražnim postupcima onako kako to čini i Haški tribunal.
XS
SM
MD
LG