Dostupni linkovi

logo-print

Obnova istorije i kulture


Prošlo je više od godinu dana otkako su za vreme prošlogodišnjeg martovskog nasilja na Kosovu oštećeni i uništeni spomenici srpske kulture, uglavnom crkveni objekti. A, zbog raznih nesuglasica nikako nije počinjala obnova, iako su novac za to izdvojili i kosovska Vlada i Brisel. Bilo je sporno i ko je za šta nadležan, naravno na relaciji Beograd – Priština. Potpisivani su dokumenti, pa povlačeni potpisi. Dva ministra kulture - Kosova i Srbije - napravili su u međuvremenu najveći iskorak, pokazavši da ljudi dobre volje ipak mogu da nešto učine. Ministri Harači i Kojadinović, našli su se najpre u Prištini, pa u Beogradu. Da li je to bilo odlučujuće ili ne, svejedno. Proces obnove crkvenih objekata krenuo je ove zime. Radovi konsolidacije i raščišćavanje ruševina na prvoj grupi od 11 crkava polako se privode kraju, a pripreme su počele za radove na drugoj grupi od 19 objekata. Pitali smo nadležne šta je urađeno i kakvi su planovi.

*****

Članovi Komisije za obnovu, predvođeni episkopom Teodosijem i direktorkom Republičkog zavoda za zaštitu spomenika Gordanom Marković, posetili su većinu gradilišta u Pokrajini.

RSE: Vi ste na Kosovu direktno na terenu. Da li možete da nam kažete, iz prve ruke, kako protiču radovi sada, u ovoj prvoj fazi?

MARKOVIĆ: Da. Od 30 objekata, koliko je obuhvaćeno, danas smo obišli jednu trećinu, dakle deset crkava ili manastira. Obišli smo četiri objekta u Đakovici, pet u Prizrenu, Manastir Dević. Može se reći da su radovi na raščišćavanju, dakle priprema za početak obnove, pri kraju. Takođe, oko objekata postavljena je zaštitna ograda. Znamo da je punoća obnove vraćanje objekta u funkciju, a do tada potrebno je još nekoliko koraka. U tom smislu neophodno je uraditi projektnu dokumentaciju, koja nedostaje za pojedine objekte. I dogovoreno je da to radi Služba zaštite Republike Srbije, 14 zavoda u Republici Srbiji, da bi se taj posao savladao u jednom dahu i da bi se pripremila dokumentacija za proleće 2006. godine, za konzervatorske radove. Takođe bih želela da ukažem da se hitno mora učiniti nešto na organizovanju čuvanja, kontrole i zaštite, govorim o fizičkoj zaštiti objekata, obzirom da smo na žalost danas ustanovili da je na Crkvi Bogorodice Ljeviške sa bočnih svodova nestao olovni pokrivač. To je neophodno uraditi. I naravno da će objekat najbolje čuvati njegova sama funkcija, ali do te funkcije ima još vremena i ponavljam, neophodno je obezbediti fizičku zaštitu objekata. Obilasku su prisustvovali članovi Komisije, koja sprovodi Memorandum, kao i supervizori srpske i albanske strane. Veoma je važno da je izvršeno raščišćavanje terena i ono je zbilja urađeno korektno, uklonjena je bodljikava žica koja je bila do samih zidova, zatim urušen materijal - šut, imamo objekte koji su bili pod šutom u visini i po dva metra, dakle potpuno urušeni. To je sada sve raščišćeno i kamen, koji je ceo od crkava i urušenog materijala, je izvađen, sklonjen sa strane i pripremljen za izgradnju, dok je šut izvezen. Zašto je značajno raščišćavanje? Zato što se može prići objektu da se uzmu mere za izradu i pripremu prozora i vrata pre zime. To je već sve urađeno, a načinjen je i prostor za uzimanje mera za izradu projekata.

RSE: Gospođo Marković, a kako sada funkcioniše sistem zaštite, ko čuva objekte na Kosovu?

MARKOVIĆ: Žive crkve i manastire čuvaju oni koji su svoj život posvetili njima, a to su monasi. Oni su u manastirima, danas smo i bili u jednom takvom manastiru, to je Dević, tamo se oseća život u crkvi. Na žalost, mnogi manastiri su sravnjeni i mnoge crkve su prazne. Najbolje ćemo ih čuvati ako ih, kao zaštita i kao stručna služba, vratimo u funkciju – izvođenjem znači u ovoj fazi pripremnih, zatim konzervatorskih radova, i vraćanjem njihove funkcije. Da najavim da će u novembru mesecu biti jedna misija Saveta Evrope i predloženo je da bude sastavljena od tri srpska, tri grčka i jednog albanskog stručnjaka, koji će obići crkve porušene i oštećene u martu i dati predlog šta da se radi. Očekuje se da se nakon konzervatorskih radova u proleće izvrši i konzervacija živopisa. To veoma ohrabruje, jer mi smo tu potrebni i neophodni i urgentno i neprekidno, dok se ne završe radovi na rekonstrukciji i restauraciji i obnovi objekta. Nakon toga u objekte se useljava život i to će biti prava zaštita.

RSE: Da bismo stvorili jasniju sliku o stanju trenutno: obnavljanje se obavlja u nekoliko faza. Da li možete da nam kažete koje su to faze, koji su objekti u prvoj i drugoj fazi i šta su prioriteti u ovom trenutku?

MARKOVIĆ: Obuhvaćeno je 30 objekata i to su uglavnom ovi što su stradali u martovskim neredima 2004 godine. Prva faza se upravo realizuje prema Memorandumu, u ovoj godini, i ona podrazumeva raščišćavanje urušenog materijala i ograđivanje lokacija. I naravno, zatvaranje objekata i pokrivanje kod nekih crkava, zaštita od atmosferskih uticaja, zaštita podova itd. Druga faza jeste izrada projekata. Mi za nešto, naravno, imamo projektnu dokumentaciju, kao što je Dević, Ljeviška, ali mnogu nemamo jer je ostala u Prištini i Prizrenu. Sada sve to treba skupiti na jednom mestu, za crkve koje su novije treba uraditi ili pronaći originalne projekte. I spremni smo kao služba da uradimo sve projekte u toku zime, dakle u vrlo kratkom periodu. Nakon toga sledi raspisivanje, prema veoma preciznoj projektnoj dokumentaciji, tendera za konzervatorske radove. Nakon završetka tih radova, to bi bilo na proleće, i raspisivanje tendera, oni bi se izvodili u toj sezoni. Sledi ono šta je najznačajnije, a to je opremanje crkava i to već govori da smo prešli nekoliko koraka konzervacija živopisa itd. A nadam se jednog dana i vraćanje pokretnog materijala, izrada ikonostasa, ikona itd. I kada se useli život u crkvu onda ćemo reći da je obnovljena.

RSE: Kakvi su vaši utisci, budući da ste obišli dosta objekata? Ko izvodi radove, kakvi su odnosi na terenu, da li ima nekih problema? Nažalost, nosimo ružna iskustva kada su u pitanju odnosi na Kosovu.

MARKOVIĆ: Evo, ja ću prvo reći utisak koji je uvek najjači. Iako je ovo posle 2004. godine i posle marta ko zna koji dolazak i obilazak, uvek je najjači utisak: zar je tako nešto moguće da se desi? Znate, kada vidite zidove Bogorodice Ljeviške i kada vidite zidove crkve Devićkog, u kojoj se nalaze mošti Devićkog, uvek je prvo pitanje: zar je moguće da se ovako nešto desi u 21. veku? Mi se borimo time što želimo da vratimo u funkciju te crkve i ne samo da je to naša dužnost, jer mi smo i osnovani zato da bi štitili i pomagali vlasnicima tih objekata, a to je Srpska pravoslavna crkva. Rešeni smo da damo svoj maksimum, da profesionalno, stručno i objektivno radimo u tome. U tom smislu, poštujemo proceduru koja je raspisana, javili su se izvođači, znamo da je su na vrlo malo objekata angažovani srpski izvođači, ali ja moram da kažem da je moj utisak današnji da Komisija vrlo savesno radi, jer mi smo zatekli nekoliko supervizora na terenu. I da Komisija, koja je proširila svoj rad angažovanjem supervizora i sa srpske i sa albanske strane, radi vrlo savesno. Od tih ljudi smo čuli, a i videli ovo što je do sada urađeno, da su oni zadovoljni načinom izvođenja radova i celim procesom.

RSE: Nadam se da to podrazumeva i dobre međuljudske odnose na terenu. Da li imate taj utisak?

MARKOVIĆ: Pa, ja se nadam i smatram da je to preduslov.

*****

Poslovi na renoviranju verskih objekata Srpske pravoslavne crkve, koje su oštećene tokom prošlogodišnjih martovskih nemira, su započeli prošlog meseca. Prema informacijama koje ima dopisništvo Slobodne Evrope u Prištini, poslovi koji su ugovoreni posle prve runde licitacija za obnovu ovih objekata su uglavnom, kako je dogovoreno, izvršeni. Radi se u prvom redu o čišćenju zgarišta objekata i pripremnim radovima za ozbiljniji deo posla koji treba da počne na proleće.

U Ministarstvu kulture Kosova, koje je nosilac obnove objekata ispred Vlade Kosova, kažu da je unutar radne grupe postignut dogovor da se povodom ovih poslova oglašavaju samo međunarodni predstavnici, članovi Zajedničke komisije, koji su i pored nekoliko pokušaja da ih dobijemo bili van dometa. Na ovu temu smo razgovarali sa protsinđelom Srpske pravoslavne crkve Savom Janjićem. Srpska pravoslavna crkva smatra da bi u procesu obnove trebali da uđu svi objekti, njih oko 150 koji su posle sukoba na Kosovu oštećeni ili uništeni kako bi ponovo ušli u bogoslužbenu funkciju, kaže otac Sava:

„Cela međunarodna zajednica insistira na popravci štete od 17. marta i kosovska Vlada je izdvojila novac. I formirana je Komisija u kojoj rade i albanski i srpski predstavnici, naravno pod rukovodstvom Saveta Evrope. To je jedan proces koji je počeo. Sada, u ovom periodu do zime, biće završeni neki osnovni konsolidacioni radovi, čišćenje objekata i priprema materijala za neke ozbiljnije procese rekonstrukcije koji bi počeli tek u proleće.“

Otac Sava ističe da je Vladika Teodosije, koji je ispred Srpske pravoslavne crkve u ovoj grupi, zadovoljan poslovima koji su do sada urađeni:

„Vladika Teodosije je zadovoljan za sada ovim poslovima koji su urađeni i postoji zaista entuzijazam sa obe strane, oba ministra kulture, i iz Prištine i iz Beograda, su se sastali i takođe je uspostavljena neposredna saradnja.“

Otac Sava kaže da je Srpska pravoslavna crkva ohrabrena ovim koracima:

„Mogu da kažem da smo dosta ohrabreni tim koracima, mada, naravno, ipak mnogo toga mora da se uradi da bi mogli reći da smo zaista zadovoljni. Videćemo kako će proći.“

Vlada Kosova je posle prošlogodišnjih martovskih nemira dodelila oko pet miliona evra za sanaciju štete na verskim i sarkalnim objektima Srpske pravoslavne crkve.

*****

Dobre vesti stižu i iz Hrvatske, kada je reč o kulturnim dobrima koja su otuđena tokom rata. Neka od njih nepovratno, jer su budzašta prodavana na buvljacima širom Evrope, neka su sačuvana i vraćena. Nedavni prvi sastanak Međudržavne komisije za vraćanje kulturnih dobara Republike Hrvatske iz Srbije i Crne Gore bio je prilika, ne samo da se napravi inventura onoga što je do sada urađeno u povratku kulturno umetničkog blaga koje je odneseno tokom prošlog rata, već da se dogovore i konkretni koraci kako vratiti i ono što je još preostalo.

Glasnogovornica hrvatskog Ministarstva kulture Sunčica Glavak kaže kako je ukupni broj predmeta koji su iz Srbije i Crne Gore do kraja prošle godine vraćeni Hrvatskoj veći od 25.000. Najviše predmeta vraćeno je u Vukovar i okolna mjesta Hrvatske i hrvatskog Podunavlja:

„U gradski muzej Vukovara vraćena su iz Beograda i Novog Sada i cjele Srbije i Crne Gore kulturna dobra, nešto više od 21.000. Isto tako, nešto iz Vučedola i drugo.“

Na nedavnom sastanku Međudržavnog povjerenstva, kaže Sunčica Glavak, dogovoreno je da bi tokom ove i slijedeće godine, trebali biti vraćeni i preostali predmeti koje Hrvatska potražuje, a kojih je još nekoliko tisuća:

„Završni sastanak možemo reći da je dao odgovore na neka pitanja, razmatran je prijedlog tema Povjerenstva za povrat kulturnih dobara, uz donošenje zajedničkog zaključka o temi Međudržavnog povjerenstva, a obuhvatio je i zaključke oko dvodnevnog obilaska spomenika kulture u Zadarskoj, Šibenskoj i Kninskoj županiji, a u kojim se krajem ove i početkom 2006. godine planiraju vratiti pokretna kulturna dobra iz Srbije i Crne Gore.“

Glasnogovornica Hrvatskog ministarstva kulture kaže kako sada između dvije zemlje postoji mnogo povoljnija klima za razgovore o tom problemu nego što je to bio slučaj prije nekoliko godina. Iako su kontakti postojali i u ranijem razdoblju, sve je krenulo mnogo brže nakon posjeta najvećih državnih dužnosnika Hrvatske - Beogradu i Srbije i Crne Gore – Zagrebu:

„Nećemo zaboraviti na činjenicu da je zapravo sve nekako uzelo maha poslije naglih posjeta premijera Ive Sanadera Srbiji i Crnoj gori, gdje je zapravo postignut na državnoj razini, odnosno na razini dvije vlade, jedan sporazum o tome. A moramo se samo prisjetiti da, na žalost, Margita Šulc nije imala jedno vrijeme sa kim razgovarati, jer SiCG nije imenovala svoga predstavnika, odnosno voditelja pregovaračkog tima. Ali evo, u ovom trenutku, možemo reći i izraziti zadovoljstvo da stvari napreduju i sve je u redu.“

Dio skulptura Ernestinovačke galerije naivnog kiparstva, koji je godinama nakon rata bio u Banji Jauković kraj Apatina, ovog je ljeta, nakon što je vraćen Hrvatskoj, izložen u prostoru matične galerije. Kipar Mato Tijardović, voditelj Ernestinovačke galerije, kaže kako je to samo dio onoga što je odneseno:

„Mi smo uspjeli do sada vratiti 38 skulptura, to su naše najvrijednije skulpture. Prije rata smo imali nešto više od oko 600 radova, pola je bilo slika, a pola skulptura. Od toga smo uspjeli taj dio što sam napomenuo vratiti i preko imamo još negdje oko 130 skulptura.“

Neke skulpture više nikada neće biti izložene u Ernestinovu jer su, kaže Tijardović, prema informacijama koje imaju, završile na crnom tržištu umjetnina i teško da će ikada biti pronađene. No sreća je, kaže Tijardović, da je ipak najveći dio toga pronađen i vraćen Hrvatskoj. Na pitanje: hoće li sada kad se zahvaljujući povratku kulturnih dobara ukupni odnosi između Hrvatske i SiCG popravljaju, u Ernestinovačku koloniju ponovo biti pozvani i umjetnici iz te države, Tijardović kaže:

„Planiramo to napraviti, jer stvarno smo mi imali predivne kipare iz Srbije i to velika imena koja su kod nas radila. I to su ljudi koji nisu ni bili u ovome ratu i koji su mene zvali i zanimali se što je sa njihovim radovima koji su bili u parku. I bili su presretni kada sam javio da sam te radove iz Junakovića vratio u Ernestinovo. I mi planiramo njih isto pozvati da rade kod nas.“
XS
SM
MD
LG