Dostupni linkovi

logo-print

Arbitražno rješenje duga štedišama?


Hrvatska se Vlada zasad ne izjašnjava o medijskim napisima prema kojima će Banski dvori, navodno, već za nekoliko dana ponuditi Sloveniji da se dug hrvatskih štediša Ljubljanske banke riješi arbitražom. Slovenski veleposlanik u Hrvatskoj, Peter Bekeš, pozdravlja takvu mogućnost:

''Službeno, niti neslužbeno, još uvijek nisam dobio informacije o tome, tako da o tome znam ono što sam vidio u novinama. Mogu reći da je Slovenija u više navrata arbitražno rješavanje tog problema već nudila. Osobno to doživljavam kao pozitivni odgovor slovenskoj ponudi. Kada Ljubljana bude dobila službeni prijedlog, siguran sam da će ga pomno sagledati i siguran sam da možemo očekivati pozitivan odgovor.''

Odvjetnici hrvatskih štediša, Milivoj Žugić i Zvonko Nogolica, ne mogu pak vjerovati da bi hrvatska vlada nudila arbitražu prije no što se o slučajevima štediša Ljubljanske banke izjasni europski Sud za ljudska prava u Starsbourgu.

Milivoj Žugić:

''Vjerujem da vlada iza toga ne stoji. Ako ne stoji, trebala bi se ograditi, a ako stoji, odluka je pogrešna.''

Odvjetnik Zvonko Nogolica:

''To je slovenska igra. Žele spriječiti donošenje odluke evropskog Suda za ljudska prava.''

Žugić podsjeća da je europski Sud za ljudska prav još prije tri godine preuzeo tri slučaja obespravljenih hrvatskih štediša Ljubljanske banke. Održana je i prva rasprava, ali već dvije godine iščekuju konačnu odluku:

''Ta odluka, ukoliko bude pozitivna, bi značila da je otvoren put svim štedišama Ljubljanske banke. Govorimo o štedišama koji svoje štednje nisu prenijeli na hrvatske banke. Štediše bi mogle ostvariti svoja prava prema novoj Ljubljanskoj banci i Republici Sloveniji.''

U slučaju pozitivne odluke, pojašnjava Nogolica, arbitraže ne treba:

''Oni podvaljuju. To je sigurno slovenska igra. Da li je to konzultirano sa nekim i da li se tu iskorištava neznanje i neupućenost ljudi u taj predmet, ne znam.''

Odvjetnik Žugić tvrdi da Hrvatska ne bi mogla ni arbitrirati u ime svih oštećenih štediša, već samo onih koji su svoja potraživanja prema Ljubljanskoj banci prenijeli na hrvatske banke:

''Teorija generalne supstitucije države za prava njenih građana je odbačena dvadesetih godina prošloga stoljeća.''

Slovenski veleposlanik:

''To je stav koji je vjerojatno legitiman sa stanovišta odvjetnika koji vidi jedan segment cjelokupnog čvora. Ja u svom poslu odgovaram za cjelokupne odnose. Moj je interes naći neko pravedno rješenje, a arbitraža će, vjerojatno, omogućiti takvo rješenje.''

Odvjetnik Nogolica:

''Sve vrijeme pred evropskim Sudom za ljudska prava Slovenci dostavljaju novu i novu dokumentaciju, stalno se pozivajući na sukcesiju. Mislim da je to prodavanje magle.''

Sedamdesetogodišnji Josip Habuš, nije, na žalost, dočekao odluku iz Strasbourga, niti svojih 11.000 tisuća eura, koliko je godinama, za stare dane, uštedio u Ljubljanskoj banci. Umro je prije dva mjeseca, a supruga Marija kaže da ga je ta nepravda proganjala do zadnjeg dana:

''Pet dana prije smrti tražio je od mene da mu donesem telefon do kreveta, da pita da li ima izgleda da dobije svoju ušteđevinu. Da nisam imala obiteljski grob, morala bih ga dati pokopati u zajedničku grobnicu.''
XS
SM
MD
LG