Dostupni linkovi

logo-print

Kineska ofanziva šarma


Mao Ce Tung je svojevremeno prepilivao Jangcengjang, u nastojanju da sunarodnicima i svijetu pokaže da je u izvrsnoj formi. Sadašnji kineski vođa Hu Đintao nije se odlučio na tako spektakularan potez, ali njegov diplomatski program u svakom slučaju ima karakteristike maratona. Cilj Huovih putovanja je da prenese poruku da se ne treba bojati Kine koja je u velikom usponu, već je treba prihvatiti kao faktor uzajamnog napretka. Obraćajući se vijetnamskim parlamentarcima u Hanoju Hu je prošle sedmice kazao:

”Naše opredjeljenje je da na političkom planu azijske zemlje treba da ostvare miroljubive kontakte, u ekonomskoj sferi da sarađuju u zajedničkom interesu, a da pitanja iz oblasti kulture promiču zajednički.”

Ekspert za Kinu na londonskom Kraljevskom institutu Aleksander Nil procjenjuje da Hu i premijer Ven Đibao žele da Kinu predstave u novom svjetlu, kao odgovornog partnera na svjetskoj sceni:

“Ovo su burna vremena za Kinu koja doživljava snažan ekonomski rast koji se procjenjuje na devet posto godišnje. Ja mislim da je to ipak manje, ali ako kažemo da je to sedam posto u posljednjih pet godina, to je ogroman napredak. Kina postaje veoma ozbiljan faktor na globalnom tržištu.”

Promjena imidža ne znači uvijek i promjenu suštine. Jiji Lu, analitičar iz londonskog Kraljevskog instituta za međunarodne odnose, naglašava da Kina ostaje jednopartijska država. Uprkos takvim ograničenjima, evidentna je velika promjena u političkom mentalitetu:

“Komunistička partija je bila ta koja je pokrenula reformski proces. Ako poredite Kinu danas sa onom s kraja 70-tih, kada su reforme počele, vidne su velike promjene. One ne bi bile moguće u socijalno-ekonomskoj sferi, da nije bilo zaokreta i u politici.”

Kineski susjedi zaziru od ekonomskog zamaha najmnogoljudnije zemlje na planeti. SAD, koje podržavaju Tajvan, zabrinute su snaženjem Kine kao vojne sile. Američki ministar odbrane Donald Ramsfeld javno je postavio pitanje: zašto se Kina odlučila za tako ekstenzivnu modernizaciju oružanih snaga, ako je njihov prevashodni cilj odbrana? Aleksander Nil nudi sljedeće viđenje vojnih planova Pekinga:

“Kina želi da osigura izvore energije, tako što će, kako se vojnom terminologijom kaže, kontolisati morske puteve. Da bi to postigla i postala regionalna sila, Kina mora imati fleksibilniju armiju.”

Vremena kada se Tajvan smatrao primarnim ciljem kineske armije su prošla, napominje Nil. Peking nastoji da izgradi oružane snage koje će joj osigurati ulogu regionalne vojne sile, zaključuje ovaj ekspert.
XS
SM
MD
LG