Dostupni linkovi

logo-print

Tri viđenja referendumskog raspleta


Najjača opoziciona stranka, Bulatovićeva Socijalistička narodna partija, najavila je da će opozicija uskoro zajednički da uputi pismo Venecijanskoj komisiji. Prevedeno na jezik svakodnevne politike: Bulatović i njegove opozicione kolege tražiće od Venecijanaca da se propišu uslovi koje crnogorska vlast ne može da ispuni.

I druga strana Crne Gore pogleduje u pravcu inostranstva, ali preko okeana. Predstavnici Pokreta za nezavisnu evropsku Crnu Goru boraviće uskoro u Sjedinjenim Američkim Državama. U isto vrijeme u Americi će boraviti i crnogorski predsjednik Filip Vujanović. Svi zajedno u jednoj misiji - da se pokaže kako je crnogorski referendum neizbježan.

Tako su dvije suprotstavljene Crne Gore, unionistička i suverenistička, nastavile domaću borbu na stranom terenu. Pitanje je da li će – tamo daleko – i jedni i drugi naći rješenja.

Crnogorska opozicija obnavlja staru matricu: nekada Beograd, sada Venecija – opozicioni lideri misle da će neko sa strane zaustaviti Đukanovića. Zato crnogorska opozicija poziva strane eksperte: jedino ako nema šansi da referendum uspije, crnogorska opozicija bi – izašla na referendum.

Nije, međutim, mnogo naprednija ni druga strana, prevodnici suverenističke opcije koji po Americi lobiraju za crnogorski referendum. Problem Crne Gore nikada bili Crnogorci u Americi. Većina njih pobjegla je od domaćeg šovinizma i ratne politike, većina će i podržati refrendum i najavu nove, moderne Crne Gore. Najveći problem su Crnogorci u Crnoj Gori: njih treba Vujanović i čelnici Pokreta da ubijede da je nezavisna Crna Gora dobra za sve. To je loša strana suverenističkog puta za Ameriku: prije odlaska valjalo je rasčistiti u svojoj kući.

Treći prijedlog razrješenja crnogorskog referendumskog čvora takođe stiže iz inostranstva, iz srca Evrope. Podgoričke “Vijesti” ekskluzivno su objavile da Evropska unija, na prijedlog Velike Britanije, priprema demarš vlastima u Podgorici. Ukratko: od Đukanovića se ultimativno traži da bespogovorno sarađuje s međunarodnom zajednicom, da otvori dijalog sa Beogradom i da počne pregovore sa opozicijom.

I bez naknadnog čitanja jasno je: Solanina administracija počela je pritisak na Podgoricu da se referendum odgodi.
Kako drugačije tumačiti zahtjev da Podgorica odradi nešto što ne zavisi samo od nje. .

I tako se u potrazi za rješnjem sve tri strane udaljavaju od rješenja. Ovdašnja vlast i opozicija se pokazuju nesposobnim da sami riješe problem, a međunarodna zajednica se pokazala sposobnom - jedino da Crnogorcima sprečava pravo na referendum. Solana i njegova ekipa izgleda ništa nijesu naučili iz trogodišnjeg iskustva postojanja državne zajednice: odgađanje rješenja samo stvara uslove za novu nestabilnost.

Problem je, samo, što ni Đukanović ni Bulatović ne umiju da uoče pouke iz skorašnje prošlosti: ako se rješenje nameće sa strane, to je uvijek najgore rješenje. Niti je Đukanoviću sada lakše da raspiše referendum, niti je Bulatoviću rejting porastao što je opdstala zajednička država.

Nažalost, ceh katastrofalne politike Brisela i neodlučnosti Podgorice na kraju neće plaćati Solana ili domaći političari već svi crnogorski građani, bez obzira na to koju politiku podržavaju.
XS
SM
MD
LG