Dostupni linkovi

logo-print

Sporo vraćanje stanarskih prava Srbima


Karlovčanka, Milica Mikašinović, sa svoje 82 godine, ima veliki životni san – ne umrijeti dok ne ostvari pravo na stan:

''Zatekao me rat u Beogradu. Nisam se odmah mogla vratiti. U desetom mjesecu je počeo rat, a već u jedanaestom su mi uselili u stan. Imala sam bolesnu sestru i morala sam otići za njom. Nisam bježala. Otišla sam malo prije rata. Nisam imala putovnicu i zbog toga se nisam mogla vratiti odmah. Vratila sam se 1991. godine, krajem drugog mjeseca. Moj stan je već bio zauzet. Od tada sam podstanar, a sada živim u baraci. Podnijela sam sve zahtjeve i sudim se već 12 godina. Kažu da nemam pravo jer sam neopravdano otišla iz stana.''

Što to znači neopravdano – nije shvatila:

''Svi su mogli bježati, samo ja ne, mada ja nisam ni bježala. Vratila sam se odmah i ostala sam u Karlovcu. Ovaj što je u mom stanu ima dvije kuće. Ima jednu zidanu jedno-katnu kuću i jednu drvenu, malo iza Karlovca.''

Imate li se snage boriti?

''Borim se, ali me snaga izdaje. Ne dam se. Neću odustati. Mene je i ona vlast zezala. Bila sam 29 godina podstanar. Svi misle da ću krepati pa se sa starom ženom inate. Rekla sam da se ne dam i da se neću predati. Mislim doći do stovke, pa kako bilo.''

Predsjednica Građanskog odbora za ljudska prava u Karlovcu, Jelka Glumičić:

''Iz suda je dobiven podatak da je 1800 sporova vođeno radi oduzimanja stanarskog prava.''

Smatra da su takvi i slični sudski neuspjesi obeshrabrili bivše nositelje stanarskog prava, uglavnom Srbe izbjegle iz Hrvatske, da uopće podnesu zahtjev za povratom:

''Ima tu puno razloga. Jedan od njih su i financijska sredstva. Da bi neko predložio sudstvu svu dokumentaciju, a izbjeglica je u Nišu, on nema načina da dođe u Beograd, u Srpski demokratski forum, u našu ambasadu, da ispuni formulare. Program stambenog zbrinjavanja je totalno diskriminirajući i ljude, koji su godinama izdvajali sredstva za stambenu izgradnju, svodi na nivo socijalnih slučajeva. U Bosni je stanarsko pravo priznato svima. Ljudi očekuju da će se desiti nešto što će pravednije razriješiti to pitanje i da onda podnesu taj zahtjev.''

Građanski odbor za ljudska prava i još neke nevladine udruge posjetile su proteklih mjeseci bivše nositelje stanarskih prava u njihovim izbjegličkim mjestima:

''Kada smo bili u Srbiji i Vojvodini, ljudi su nas pitali da li je tamo neko zbrinut stambeno. Nismo imali odgovora. Rekli smo da nije. Program stambenog zbrinjavanja je donesen 2002. godine. Još ni jedan stan nije kupljen od onih koji su ranije imali stanarsko pravo. Bilo je zastrašujuće slušati priče ljudi koji su izbjegli. Oni nemaju krova nad glavom. Gdje će se vratiti?''

Sedamdesetosmo godišnji Branko Kartalija, također je izgubio stan u Karlovcu. Vratio se 1997. godine i od tada vodi sudske sporove. Stan iščekuje u sinovljevoj vikendici kraj Vojnića:

''Moja tužba je sada u Hagu. Tamo je već dvije godine. Neko čeka pravdu pa umre, neko je i dočeka.''
XS
SM
MD
LG