Svjetlana Lugar mjesecima već prima telefonske prijetnje i pogrde, a prekjučer je u poštanskom sandučiću našla i pismo s dva metka upozorenja, zbog čega se ustrašila za obitelj i razmišlja hoće li nastaviti akciju protiv gradnje crkve na središnjoj livadi novozagrebačkog naselja Travno:
''Taj koji je poslao metke, naravno da je poručio da stanem. To su dva metka, a ja imam dvoje djece. Sada mi je kćer u drugom stanju. Jednu unuku već imam. Broj dva me proganja. Dva metka su mi asocijacija na moju obitelj.''
Ističe da nitko nije protiv crkve, samo predlažu susjednu, a ne središnju, livadu ispred poznate zagrebačke Mamutice, najvećeg stambenog objekta u zemlji, s oko pet tisuća stanovnika u kojoj se i može kvalitetno živjeti upravo zbog tog golemog, namjerno ostavljenog, zelenog prostora:
''U strahu sam rekla da odustajem, ali tih tri tisuće ljudi, koji su potpisali peticiju, nešto očekuje. Sada više nemam snage. Ovo je kao inkvizicija. Ne mogu vjerovati da se danas borimo na ovakav način. Može nas biti sram dok brbljamo o demokraciji jer ništa nismo naučili u novijoj povijesti. Samo smo naučili totalitarizam, agresiju i to da izaberemo one koji će u ime nas biti moćnici, a kojima ćemo mi biti ništa.''
Ne može vjerovati da se jedna bezazlena građanska inicijativa može, u današnjoj Hrvatskoj, pretvoriti u prijetnje smrću:
''Nemam kompleks crkve i vjere. Nisam mislila da je crkva ustanova sa velikim slovom. Samo mislim da u parku nije mjesto graditi veliku građevinu i trg, kada sto metara dalje ima još veći i bolji prostor za to. Zar sam zbog toga bezbožnica? Zamislite da sam manjina, ili crnkinja. Ne bih se usudila to spomenuti. Morala bih iseliti. Zar treba da sam sretna što sam Hrvatica? Nisam zaslužna što sam Hrvatica. To je za ne vjerovati.''
Pročelnik Ureda za odnose s javnošću zagrebačke nadbiskupije, Zvonimir Ancić:
''Najoštrije osuđujemo i nedopustivo je nekome slati metke upozorenja poštom, ako je to istina. S druge strane, ako je to neka vrsta podmetanja i na to želimo upozoriti jer je i to jednako nedopustivo.''
Što se tiče same gradnje, Ancić naglašava da je sve legitimno:
''Generalnim urbanističkim planom, za gradnju crkve i trga određeno je 2100 kvadrata, što je 7,18 posto parka. Dječje igralište neće biti dirnuto jer ne ulazi u onaj prostor koji je predviđen za crkvu.''
Svaka intervencija u taj prostor narušavanje je temeljnog koncepta naselja Travno, tvrdi asistent na katedri za urbanizam, Nikša Božić:
''To nije nedefinirani i neizgrađeni prostor, kakvih imamo po nekim ostalim naseljima. On je svjesno ostavljen kao neizgrađen i svjesno je ostavljen stanovnicima da ga koriste za razne akcije.''
Glasnogovornik zagrebačke nadbiskupije:
''Kako je bilo predviđeno prije, kada je stvaran nacrt, u to ne bih želio ulaziti. Na području Novoga Zagreba, od Drugog svjetskog rata do 1990. godine izgrađena je samo jedna jedina katolička crkva.''
Svjetlana Lugar:
''Crkva treba. Naš slogan je – Crkva da, ali u parku ne.''
Više od tri tisuće građana vjeruje da ih je grad izigrao i bez puno rasprave izmijenio urbanistički plan. Lokalna samouprava u Hrvatskoj, zaključuje Svjetlana Lugar - ne postoji:
''Grad Zagreb je moj rodni grad. A što sam ja njemu? Ja sam mom gradu danas ništa.''
''Taj koji je poslao metke, naravno da je poručio da stanem. To su dva metka, a ja imam dvoje djece. Sada mi je kćer u drugom stanju. Jednu unuku već imam. Broj dva me proganja. Dva metka su mi asocijacija na moju obitelj.''
Ističe da nitko nije protiv crkve, samo predlažu susjednu, a ne središnju, livadu ispred poznate zagrebačke Mamutice, najvećeg stambenog objekta u zemlji, s oko pet tisuća stanovnika u kojoj se i može kvalitetno živjeti upravo zbog tog golemog, namjerno ostavljenog, zelenog prostora:
''U strahu sam rekla da odustajem, ali tih tri tisuće ljudi, koji su potpisali peticiju, nešto očekuje. Sada više nemam snage. Ovo je kao inkvizicija. Ne mogu vjerovati da se danas borimo na ovakav način. Može nas biti sram dok brbljamo o demokraciji jer ništa nismo naučili u novijoj povijesti. Samo smo naučili totalitarizam, agresiju i to da izaberemo one koji će u ime nas biti moćnici, a kojima ćemo mi biti ništa.''
Ne može vjerovati da se jedna bezazlena građanska inicijativa može, u današnjoj Hrvatskoj, pretvoriti u prijetnje smrću:
''Nemam kompleks crkve i vjere. Nisam mislila da je crkva ustanova sa velikim slovom. Samo mislim da u parku nije mjesto graditi veliku građevinu i trg, kada sto metara dalje ima još veći i bolji prostor za to. Zar sam zbog toga bezbožnica? Zamislite da sam manjina, ili crnkinja. Ne bih se usudila to spomenuti. Morala bih iseliti. Zar treba da sam sretna što sam Hrvatica? Nisam zaslužna što sam Hrvatica. To je za ne vjerovati.''
Pročelnik Ureda za odnose s javnošću zagrebačke nadbiskupije, Zvonimir Ancić:
''Najoštrije osuđujemo i nedopustivo je nekome slati metke upozorenja poštom, ako je to istina. S druge strane, ako je to neka vrsta podmetanja i na to želimo upozoriti jer je i to jednako nedopustivo.''
Što se tiče same gradnje, Ancić naglašava da je sve legitimno:
''Generalnim urbanističkim planom, za gradnju crkve i trga određeno je 2100 kvadrata, što je 7,18 posto parka. Dječje igralište neće biti dirnuto jer ne ulazi u onaj prostor koji je predviđen za crkvu.''
Svaka intervencija u taj prostor narušavanje je temeljnog koncepta naselja Travno, tvrdi asistent na katedri za urbanizam, Nikša Božić:
''To nije nedefinirani i neizgrađeni prostor, kakvih imamo po nekim ostalim naseljima. On je svjesno ostavljen kao neizgrađen i svjesno je ostavljen stanovnicima da ga koriste za razne akcije.''
Glasnogovornik zagrebačke nadbiskupije:
''Kako je bilo predviđeno prije, kada je stvaran nacrt, u to ne bih želio ulaziti. Na području Novoga Zagreba, od Drugog svjetskog rata do 1990. godine izgrađena je samo jedna jedina katolička crkva.''
Svjetlana Lugar:
''Crkva treba. Naš slogan je – Crkva da, ali u parku ne.''
Više od tri tisuće građana vjeruje da ih je grad izigrao i bez puno rasprave izmijenio urbanistički plan. Lokalna samouprava u Hrvatskoj, zaključuje Svjetlana Lugar - ne postoji:
''Grad Zagreb je moj rodni grad. A što sam ja njemu? Ja sam mom gradu danas ništa.''
