Dostupni linkovi

logo-print

Turbo politika i nezaposlenost


Bosna i Hercegovina zemlja je turbo politike, smatra predsjednik Konfederacije sindikata BiH, Čede Volaš. Svoju tvrdnju podstiče činjenicom da od političkih zavrzlama običan čovjek i njegov ekonomski položaj nikako ne uspijevaju doći na red. Više od pola miliona nezaposlenih, više od pola miliona penzionera, te od zbirnog broja za duplo manje zaposlenih - stvarnost je ove države o kojoj se malo govori, kaže Volaš:

“Vodi se oko 630 hiljada zaposlenih, ali ni petsto ne prima platu. To znači jedna vrlo nepovoljna trijada za nezaposlenost - penzioneri i zaposleni, tako da je to zaista teško funkcionisanje. Očito da je u BiH još uvijek politički faktor limitirajući, da se ustvari ne vodi nikakva politika zapošljavanja, apsolutno nikakva.”

Ekonomska slika države mogla se vidjeti na današnjem Sajmu zapošljavanja u Banjoj Luci. Iako je sajam otvoren u 10 časova, već od izlaska sunca pred vratima sajamske hale bilo je nemoguće proći. Bila su ponuđena 194 radna mjesta. Iz Zavoda za zapošljavanja su pozvali 2500 nezaposlenih da konkurišu na ta radna mjesta, a po slobodnoj procjeni, još toliko naroda je došlo da se prijavi na konkurse. Jedan od njih je i Stanoje Šešić koji je, nakon 21 godine rada u banjalučkom “Čajevcu”, zbog stečaja završio na ulici:

“Ne primam platu već pet godina. Ostao bez posla. Imam dvoje djece, idu u školu, žena ne radi. Radio bih bilo koji posao da ima.”

Najviše je na Sajmu u potrazi za poslom bilo mladih ljudi. Iako je završila školu još prije nekoliko godina, Lidija Đurić je i danas bez posla:

“Za mlade je vrlo teško i nema nikakve perspektive. Vrlo je teško naći posao sa školom, sa diplomom. Dosta, dosta naroda je na biroima. Ja sam već dvije godine bez posla. Tražim i dalje. Uvijek nešto na par mjeseci, mjesec-dva. To je nešto posve kratko. Sama sebe finansiram, idem na engleski jezik, polažem ga, da bih uz to mogla naći posao, jer svi traže poznavanje rada na računaru i strani jezik, bilo koji.”

Dalibor Javorac, 22 godine:

“Kako oni zovu nas na ovaj sajam? Kako da oni nađu nam posao kad nijedna firma ne radi? Dođe jedan iz Vlade, kaže:’Mi ćemo osposobiti.’ Obećavali ovo, obećavali brdo, otvoriće ovoliko firmi... Gdje je otvorio? Uništio sve moguće.”

Volaš kaže kako još uvijek nema adekvatnih programa zapošljavanja mladih ljudi, kao ni socijalnih programa za zbrinjavanje radnika koji su ostali na ulici zbog propale industrije. Kako industrija više nije nosilac privrede u Bosni i Hercegovini, trebalo bi razmišljati i o drugim zanimanjima:

“Odnosno o nekim djelatnostima kojima smjera savremeni svijet. A to je tercijarni sektor, to je informatika, to je menadžment, to su zdravstvo, školstvo, kibernetika i mnogo toga čega. To znači, trebaćemo i mi kao radnici mnogo toga da uradimo na svojoj transformaciji.”

Nezaposlenost bi bila manja i kada bi država izmijenila svoje krute zakone, te omogućila zapošljavanje i na privremenim, te povremenim poslovima, kao i na skraćenom radnom vremenu, te dozvolila i rad po ugovoru o radu. No, Volaš smatra da bi se prije svega trebali riješiti politički problemi, kako bi se konačno omogućio veći priliv stranog kapitala, što bi i direktno uticalo na smanjenje nezaposlenosti u Bosni i Hercegovini.
XS
SM
MD
LG