Nakon što su banke pljenidbom založene imovine htjele naplatiti 30 milona konvertibilnih maraka dugovanja od Energopetrola, Vlada Federacije BiH je početkom godine donijela odluku o pronalasku strateškog partnera koji bi bio spreman ulagati u ovu kompaniju i privatizirati 67 posto državnog kapitala. Ova odluka, kako se pokazalo, nije bila rezultat pažljivo promišljene strategije, već posljednji pokušaj da se spriječi definitivno propadanje nekadašnjeg giganta.
Donošenje odluka naprečac ostavilo je neriješenima niz temeljnih pitanja na štetu države, smatra bivši federalni ministar energetike Hasan Bećirević:
“Odnosi između potraživanja i obaveza Energopetrola i države, pitanje uzurpirane imovine Energopetrola u Hercegovini, zatim uzurpirane imovine u hrvatskom primorju, pitanje vrlo čudnog stečaja i likvidacije Energopetrola u Zagrebu nisu riješeni, kao ni pitanje terminala i naročito terminala u luci Ploče.”
Iako je federalna Vlada nedavno donijela odluku o prihvatanju ponude mađarsko - hrvatskog konzorcija INA MOL kao najbolje, s obzirom na podijeljene stavove kada je u pitanju sklapanje ugovora s ovom kompanijom moglo bi doći do poništenja tendera, što će sljedeće sedmice razmatrati i federalni parlament. Ovo bi, kako kaže Edin Delić, ministar za industriju i ekologiju alternativne vlade u BiH, bilo najbolje rješenje:
“Smatramo da treba zaustaviti, poništiti privatizaciju i da treba prioritetno pristupiti izradi energetske strategije države BiH u cjelini. I u tom slučaju bismo došli i do općeprihvaćenog pristupa kako regulisati problem Energopetrola - da li da ide potpuna privatizacija, da li da država zadrži dio svojih interesa, i svi ostali elementi.”
Raspisivanje tendera za dokapitalizaciju najveće naftne kompanije u BiH se nije ni moglo dogoditi, jer Vlada nikada van snage nije stavila ranije donijetu odluku o sanaciji Energopetrola, kojim se ova kompanija ne može većinski privatizirati, pojašnjava Hasan Bećirević:
“Tadašnja vlada je željela afirmisati tzv. manjinski fazni metod privatizacije i na taj način eventualno obezbijediti manjinsko učešće nekog od stranih partnera.”
Energopetrol je bio prvi na listi od 12 prioriteta za privatiziranje još 2001. godine, kada je, tvrde stručnjaci, bilo i najoptimalnije vrijeme za njegovu sanaciju. No, sve dok banke nisu zaprijetile aktiviranjem hipoteka, Energopetrol je bio na stand by-u. Današnja je procjena da bi do kraja godine ukupna dugovanja Energopetrola mogla iznositi 63 miliona konvertibilnih maraka. Na primjeru Energopetrola najbolje se vidi neadekvatan odnos prema energetskom sektoru u BiH, čime se profitabilno tržište nafte prepušta u ruke strancima. I, kako je svojevremeno govorio sadašnji ministar energetike Izet Žigić, gubi ono što je za svaku državu majstorstvo izgubiti.
*****
INA i MOL definitivno stoje kod svoje ponude koju su dali Energopetrolu i svih točaka o kojima se kasnije pregovaralo
Tomislav Štengl, direktor sektora korporativnih komunikacija u INI:
''Mislimo da je naša ponuda dovoljno ozbiljna i da govori o tome kakve su naše namjere s Energopetrolom. Dali smo najkompletniju i najbolju ponudu. Jedini smo zadovoljili uvjete natječaja. Što je najbitnije, rekli smo da ćemo vršiti ulaganja u Energopetrol i da nitko neće ostati bez posla.''
U trakavici zvanoj ''Inina kupnja Energopetrola'' koja traje već mjesecima, naknadno se, kažu u INI, počelo izlaziti s dodatnim dugovima. Otvorilo se pitanje sudbine rafinerije u Bosanskom Brodu, a pod povećalo je došla i imovina Energopetrola:
''U tenderu koji je bio javno proglašen, pri privatizaciji Energopetrola je postavljen jedan dug koji je bio kao takav ispitan. U samom procesu, kada su već svi bili predali ponude, otkrilo se, navodno, da postoji još neki veći dug. Pravila natječaja se nisu mogla naknadno mijenjati.''
Podsjeća da se konzorcij INA-MOL složio i da Energopetrolove nekretnine ne budu predmet kupnje, već da ostanu u vlasništvu Federacije Bosne i Hercegovine:
''Zbog čega je tijek događanja krenuo ovim smjerom, jako je teško govoriti. Naša ponuda je bila ozbiljna. I sa profesionalnog i sa ekonomskog stajališta je bila više nego dobra. Kojim putem je to krenulo, mi ne bi htjeli komentirati. Kao konzorcij i dalje stojimo iza ponude kao takve. Ponuda je najbolja. Na onome, tko je raspisao natječaj, je da kaže da li tu ponudu prihvaća, ili ne. Ako je ne prihvaća, onda je najbolje da on sam objasni zbog čega je ne želi prihvatiti.''
Nekadašnji hrvatski ministar gospodarstva i svojedobno čelnik INA-e, Davor Štern, smatra da su INA i MOL u slučaju Energopetrola pogriješili već u samom pristupu na natječaj:
'''Ne znam koliko je bilo pametno da budu INA i MOL zajedno. Da sam ja odlučivao, javio bi se samo MOL ili samo INA, ili možda i jedan i drugi.''
Uvjeren je da bi svaka kompanija odvojeno imala veće šanse:
'''Teško je u strukturi Federacije Bosne i Hercegovine reći tko je za, a tko protiv, kada postoje različiti animoziteti. Da li je to animozitet prema INI, ili je to neki interesni lobi unutar političara i političkih struktura u Federaciji, teško je reći. Nisam u to uključen, niti imam previše spoznaja o tome. Došlo se do toga da postoji samo jedna ponuda koja je bila prihvatljiva i vidimo što se s tim događa.''
A stvari su se, prema njegovom mišljenju, zakomplicirale iz više razloga:
''Činjenica je da rafineriju u Republici Srpskoj, Federacija Bosne i Hercegovine nije prihvatila do sada kao svoj strateški objekt, da nije poduzela i provodila sve što je trebala da se ta rafinerija održi kao izvor lokalnog snabdijevanja benzinskih postaja. Cijeli sustav distribucije u Federaciji, a i u Republici Srpskoj, nije na vrijeme plaćao robu koju je dobijao i tu postoje otvorena pitanja oko potraživanja. Situacija nije jednostavna i o tome ne mogu govoriti jer nisam u to duboko uključen. Kao stručnjak na tom polju, mislim da je privatizacija, povezivanje i kupovina manjih od strane većih, potrebna. Treba doći do konsolidacije naftnih biznisa na ovom prostoru da bi ta regija postala interesantna velikim svjetskim kompanijama.''
Koliko će se ta krupna gospodarska tema odraziti na ukupne odnose Hrvatske i Bosne i Hercegovine, načelnik Odjela za informiranje u hrvatskom Ministarstvu gospodarstva, Domagoj Vričko, samo je kratko prokomentirao:
''To je u konačnici uvijek političko pitanje, a ne gospodarsko.''
Donošenje odluka naprečac ostavilo je neriješenima niz temeljnih pitanja na štetu države, smatra bivši federalni ministar energetike Hasan Bećirević:
“Odnosi između potraživanja i obaveza Energopetrola i države, pitanje uzurpirane imovine Energopetrola u Hercegovini, zatim uzurpirane imovine u hrvatskom primorju, pitanje vrlo čudnog stečaja i likvidacije Energopetrola u Zagrebu nisu riješeni, kao ni pitanje terminala i naročito terminala u luci Ploče.”
Iako je federalna Vlada nedavno donijela odluku o prihvatanju ponude mađarsko - hrvatskog konzorcija INA MOL kao najbolje, s obzirom na podijeljene stavove kada je u pitanju sklapanje ugovora s ovom kompanijom moglo bi doći do poništenja tendera, što će sljedeće sedmice razmatrati i federalni parlament. Ovo bi, kako kaže Edin Delić, ministar za industriju i ekologiju alternativne vlade u BiH, bilo najbolje rješenje:
“Smatramo da treba zaustaviti, poništiti privatizaciju i da treba prioritetno pristupiti izradi energetske strategije države BiH u cjelini. I u tom slučaju bismo došli i do općeprihvaćenog pristupa kako regulisati problem Energopetrola - da li da ide potpuna privatizacija, da li da država zadrži dio svojih interesa, i svi ostali elementi.”
Raspisivanje tendera za dokapitalizaciju najveće naftne kompanije u BiH se nije ni moglo dogoditi, jer Vlada nikada van snage nije stavila ranije donijetu odluku o sanaciji Energopetrola, kojim se ova kompanija ne može većinski privatizirati, pojašnjava Hasan Bećirević:
“Tadašnja vlada je željela afirmisati tzv. manjinski fazni metod privatizacije i na taj način eventualno obezbijediti manjinsko učešće nekog od stranih partnera.”
Energopetrol je bio prvi na listi od 12 prioriteta za privatiziranje još 2001. godine, kada je, tvrde stručnjaci, bilo i najoptimalnije vrijeme za njegovu sanaciju. No, sve dok banke nisu zaprijetile aktiviranjem hipoteka, Energopetrol je bio na stand by-u. Današnja je procjena da bi do kraja godine ukupna dugovanja Energopetrola mogla iznositi 63 miliona konvertibilnih maraka. Na primjeru Energopetrola najbolje se vidi neadekvatan odnos prema energetskom sektoru u BiH, čime se profitabilno tržište nafte prepušta u ruke strancima. I, kako je svojevremeno govorio sadašnji ministar energetike Izet Žigić, gubi ono što je za svaku državu majstorstvo izgubiti.
*****
INA i MOL definitivno stoje kod svoje ponude koju su dali Energopetrolu i svih točaka o kojima se kasnije pregovaralo
Tomislav Štengl, direktor sektora korporativnih komunikacija u INI:
''Mislimo da je naša ponuda dovoljno ozbiljna i da govori o tome kakve su naše namjere s Energopetrolom. Dali smo najkompletniju i najbolju ponudu. Jedini smo zadovoljili uvjete natječaja. Što je najbitnije, rekli smo da ćemo vršiti ulaganja u Energopetrol i da nitko neće ostati bez posla.''
U trakavici zvanoj ''Inina kupnja Energopetrola'' koja traje već mjesecima, naknadno se, kažu u INI, počelo izlaziti s dodatnim dugovima. Otvorilo se pitanje sudbine rafinerije u Bosanskom Brodu, a pod povećalo je došla i imovina Energopetrola:
''U tenderu koji je bio javno proglašen, pri privatizaciji Energopetrola je postavljen jedan dug koji je bio kao takav ispitan. U samom procesu, kada su već svi bili predali ponude, otkrilo se, navodno, da postoji još neki veći dug. Pravila natječaja se nisu mogla naknadno mijenjati.''
Podsjeća da se konzorcij INA-MOL složio i da Energopetrolove nekretnine ne budu predmet kupnje, već da ostanu u vlasništvu Federacije Bosne i Hercegovine:
''Zbog čega je tijek događanja krenuo ovim smjerom, jako je teško govoriti. Naša ponuda je bila ozbiljna. I sa profesionalnog i sa ekonomskog stajališta je bila više nego dobra. Kojim putem je to krenulo, mi ne bi htjeli komentirati. Kao konzorcij i dalje stojimo iza ponude kao takve. Ponuda je najbolja. Na onome, tko je raspisao natječaj, je da kaže da li tu ponudu prihvaća, ili ne. Ako je ne prihvaća, onda je najbolje da on sam objasni zbog čega je ne želi prihvatiti.''
Nekadašnji hrvatski ministar gospodarstva i svojedobno čelnik INA-e, Davor Štern, smatra da su INA i MOL u slučaju Energopetrola pogriješili već u samom pristupu na natječaj:
'''Ne znam koliko je bilo pametno da budu INA i MOL zajedno. Da sam ja odlučivao, javio bi se samo MOL ili samo INA, ili možda i jedan i drugi.''
Uvjeren je da bi svaka kompanija odvojeno imala veće šanse:
'''Teško je u strukturi Federacije Bosne i Hercegovine reći tko je za, a tko protiv, kada postoje različiti animoziteti. Da li je to animozitet prema INI, ili je to neki interesni lobi unutar političara i političkih struktura u Federaciji, teško je reći. Nisam u to uključen, niti imam previše spoznaja o tome. Došlo se do toga da postoji samo jedna ponuda koja je bila prihvatljiva i vidimo što se s tim događa.''
A stvari su se, prema njegovom mišljenju, zakomplicirale iz više razloga:
''Činjenica je da rafineriju u Republici Srpskoj, Federacija Bosne i Hercegovine nije prihvatila do sada kao svoj strateški objekt, da nije poduzela i provodila sve što je trebala da se ta rafinerija održi kao izvor lokalnog snabdijevanja benzinskih postaja. Cijeli sustav distribucije u Federaciji, a i u Republici Srpskoj, nije na vrijeme plaćao robu koju je dobijao i tu postoje otvorena pitanja oko potraživanja. Situacija nije jednostavna i o tome ne mogu govoriti jer nisam u to duboko uključen. Kao stručnjak na tom polju, mislim da je privatizacija, povezivanje i kupovina manjih od strane većih, potrebna. Treba doći do konsolidacije naftnih biznisa na ovom prostoru da bi ta regija postala interesantna velikim svjetskim kompanijama.''
Koliko će se ta krupna gospodarska tema odraziti na ukupne odnose Hrvatske i Bosne i Hercegovine, načelnik Odjela za informiranje u hrvatskom Ministarstvu gospodarstva, Domagoj Vričko, samo je kratko prokomentirao:
''To je u konačnici uvijek političko pitanje, a ne gospodarsko.''
