Dostupni linkovi

logo-print

Praznik knjige u Beogradu


Najbrojniji su hrvatski izdavači koji većinom nastupaju objedinjeno preko „Hrvatske gospodarske komore“, zajednice nakladnika i knjižara. Nenad Vranicki, predstavnik „Hrvatske gospodarske komore“:

„Kao zajednica, među ostalima, radi sajmove u Frankfurtu, Lajpcigu u Sarajevu, jedne godine smo bili u Mostaru, i u Beogradu smo bili, koliko se sjećam, prije 4 godine, prvi puta sa nacionalnim štandom. Nama u komori nam je jedna intencija, a to je da jednog dana ne bude nacionalnih štandova, a ovdje je i nacionalni štand gdje imamo i određene benificije i izvanrednu suradnju sa Beogradskim sajmom knjiga i sa rukovodstvom Sajma. Mi pokušavamo otvoriti kanale za sporazumijevanje, razumijevanje, trgovinu itd., a onda da, poslje toga, sami nakladnici zajedno sa izdavačima srpskim, u kontraktima, na obostrano zadovoljstvo i njihovim željama, sami biznis rade i sami komuniciraju, ne.
Dakle, ovo su više ogledni štandovi na koj inakladnici sami plaćaju svoj prostor i prezentiraju i prodaju svoje knjige preko, po zakonima Srbije, uvoznika itd. Mislim da ih je došlo 10 ili 12, to je otprilike cifra i prošle godine bila. Jedino je prve godine bilo, jer mi nemamo za sajam u Beogradu potporu Ministarstva kulture, tako da dolaze oni koji smatraju da moraju dolaziti zbog biznisa. Prve godine ih je bilo mnogo više. Zato što je to jedna organizacija na državnom nivou, na koncu i bivši ministar kulture Lečić i Vujić su otvorili štand, pa je to imalo i jednu drugu razlog zašto ih je bilo više, a bilo je i cijene jeftinije, jer kolko-god su cijene relativno u redu, što se tiče beogradskog sajma, to još uvijek, ako nema potpore ministarstva, za naše izdavače nije baš tako, jer ne govore samo o cijeni betona ili štanda, nego i o hotelima i sve skupa, i kada se sve to saskupi, a kako je cijena knjige još uvijek niža u Srbiji nego u Hrvatskoj, i onda svaki ponaosob važe da li će doći dole.“

U okviru Hrvatske zajednice nakladnika i knjižara, na beogradskom sajmu svoja izdanja predstavila je i Izdavačka kuća „Veble komerc“. Kako kažu direktor i vlasnik ove kuće, Svjetlana i Ronald Veble, to je tradicija, jer je ovo njihov treći nastup na beogradskom sajmu:

„Izuzetno je dobar prijem naših knjiga. Mi izdajemo ilustrirane priručnike, kojih do nedavno uopće nije bilo na vašem tržištu, tak da smo stvarno vrlo iskusni s našim priručnicima. Cijena je bila malo problem, skuplji su s obzirom na izradu, ali postigli smo jednu cijenu dobru, tako da trenutno imamo desetak novih naslova. Ove godine je ilustrirana enciklopedija glazbe. Mislim da je jedna i jedina i da će tako dugo ostat, jer to je jedan zahtjevan projekt bio i za nas, dvije godine smo je priređivali sa puno suradnika. I u Hrvatskoj je izašla pred mjesec dana. Ovo je, u stvari, premijera. Pravu promociju nije imala još ni u Hrvatskoj, upravo treba na zagrebačkom Interliberu, biti jedna takva promocija. Znači, vi ste je ugledali prije nego domaća publika. Sviđa nam se zbog toga što ono što su ljudi zapamtili od prošle godine, bili su srećni što nas vide i ove godine. Neko se čak i uspio nešto kupit, što je prošle godine propustio. Možda je problem ove godine što je frankfurtski sajam knjiga, najveći sajam knjiga na svijetu, je bio pred, eto nema ni tri-četiri dana, završio je u ponedjeljak, a naš zagrebački Interliber počinje petoga. Vaš sajam je upao u sredinu, nemoguće se je s opremom sve to skupa prohodati, tako da vjerovatno je to razlog što je ove godine puno manje hrvatskih izdavača.“

„Kao i svaki drugi biznis. Imamo uvoznika iz Beograda koji našu knjigu plasira po Srbiji, u svakoj knjižari u Beogradu ima naših naslova. U biti, ko god nađe interes neki poslovni onda će se lako razbit ta barijera, srpska ili hrvatska knjiga itd. Kao što smo mi došli na beogradski sajam kao zajednicaada bi trbalo i srpski izdavači se ujediniti i nastupiti kao na Interliberu, na našem sajmu. Mislim da bi to bilo za početak, onda će svatko nać svoga partnera. To bi pokušaj bio jedan dobar.“

„Mislim da bi bilo puno teže plasirati, i ako bih jako rado da vaši izdavači dođu na naš Interliber, kao gosti, kao izlagači, ali mislim da bi bilo teže sa prodajom zbog jezika. Ipak je to za nas još uvjek prepreka.“

„Stručna knjiga, bez obzira na jezičnu barijeru, ona će uvjek doći do kupca. Ona se isada šalje autobusom, poštom, i to se stalno kupuje. Već tu nema nikakvih problema. Problemi su u ovim novim priručnicima, beletristici itd. Znači, tu samo fali malo više učešća srpskih izdavača, nek se oni sami malo izbore.“

Svoje utiske sa ovogodišnjeg sajma knjiga iznosi i Elmo Cvek, vlasnik male izdavačke kuće iz Pule, „Kaš“:

„Mi smo se došli pokazati i nešto pokušati napraviti od posla. Došli smo pokazati našu regiju, jer smo regijski nakladnik i imamo puno publikacija što se zavičaja tiče, Istre, Pule, a u Begradu živi dosta ljudi koji su ili rodom, ili vezom, radom, životom vezani na Istru, na Pulu. Tako da je kroz ovo vrijeme prošlo puno ljudi i pregledalo ove naše knjige, neki su ih i kupili, a i sa puno sjete i puno suza u očima, tako da smo mnoge morali smirivati što se toga tiče.“

„Zagrebačka školska knjiga“ izlaže samostalno, a predstavljena je onim po čemu je u bivšoj Jugoslaviji bila vodeća, rečnicima, leksikonima i stručnom knjigom, najviše iz oblasti medicine, elektrotehnike i hemije. Milovan Sekulić direktor nove „Školske knjige“, u Beogradu:

„Školska knjiga, kao i zadnjih godina, svake godine dolazi odvojeno, zbog toga što u Beogradu ima registrovano svoje preduzeće. Što se tiče čitalačke publike, ona je upoznata sa izdanjima Školske knjige, iz Zagreba, jer ona su već treću godinu prisutna u Srbiji. Ovde je interesovanje za stručnom literaturom, sa knjigama, prevodima i nekim hrvatskim autorima. Ono što je ovde najinteresantnije za srpsko tržište od stručne literature to je Pedijatrija, Mardešića zatim Biohemija, Karlson i Veliki Školski Leksikon, zatim rečnici. Izuzetno veliko interesovanje vlada za svim rečnicima.“

*****

„Mladinska Knjiga“, iz Ljubljane, u Beogradu ima jedan od svojih 7 ogranaka. Ovaj izdavač, koji je i praktično jedini gost iz Slovenije, opredelio se za objavljivanje enciklopedija, priručnika, atlasa i rečnika, i za sada ima 7 izdanja na srpskom jeziku. Miroslav Jovanović, menadžer kataloške prodaje:

„Mi smo se specijalizovali da idajemo vrhunska izdanja enciklopedija i priručnika. Na ovom tržištu, na srpskom jeziku ima 7 izdanja tog tipa, ali to su zaista vrhunske knjige i evo, vidite po interesovanju da su ljudi veoma zainteresovani za kupovinu tih knjiga. Imamo ovde na sajmu posebne uslove. Popust je 20%. Imamo čak i neke knjige, pošto nemamo maloprodejne objekte ovde, nego našu prodaju vršimo direktno preko zastupnika i putem kataloške prodaje. A, imamo i saradnju sa američkom kompanijom Readers Digest gde prodajemo knjige. To je izazvalo veliko interesovanje prošlog meseca. I ove knjige koje zastupnci nose i prodaju direktno. Neke od tih knjiga mogu da se kupe samo ovde na sajmu po ceni 50% nižoj, zbog toga što su to nošene i korišćene knjige.“

*****

Bosanskohercegovački izdavači, na 50. jubilarno beogradskom sajmu, nastupaju u nešto izmenjenoj formaciji. Većina njih, a kažu zbog naglašenog interesovanja publike, traži način kako će osvojiti njene simpatije. Prostor zajedničkog štanda ne čini im se više dovoljno privlačnim, dovoljno fleksibilnim okvirom. Književnik Damir Uzunović, suvlasnik i direktor veoma inventivne kuće „Buybook“(?), iz Sarajeva:

„Prošle godine održali smo press konferenciju na cijelom beogradskom sajmu pred dva i po novinara. Došli smo u sjajnoj reprezentaciji. Nema tu šta se nije reklo i dogodilo sa naše strane. Mi smo ipak tamo bili ignorirani kao jedan dio Bosne i Hercegovine koji ima nekog muslimanskog prefiksa. Ove godine nećemo se upuštati u takvu promociju. Sve će se dešavati tamo među publikom, a to je na samom štandu, u subotu u 15 sati. Ja mislim da je to pravi put kako da se vrati prošlogodišnje iskustvo u Beogradu i da se predstavimo javnosti, koja i dalje žedna knjiga, ali mislim da taj politički prefiks u ovom trenutku je dominirao.“

Tajif Šahifpašić, vlasnik istoimene izdavačke kuće, i na sajmu u Frankfurtu izlagao je samostalno:

„Na beogradskom sajmu ću prezentirat, na svom štandu isključivo produkciju moje kuće. Znači, idemo sa koncepcijom da predstavljamo na štandovima dominantno našu produkciju. Zato što, u ovom trenutku, smo već respektibilan izdavač, koji ima šta ponuditi.“

Dvojica uglednika iz ove oblasti sugerisali su kako je bosanskohercegovački štand u Frankfurtu, bio posve neatraktivan, i smatraju prevaziđenim način kako se ovdašnje izdavaštvo prezentira na međunarodnim smotrama. Zato je, neposredno pred odlazak u Beograd, nekoliko malih ali veoma vitalnih kuća odlučilo da nastupi pod vlastitim krovom, nazvanim „Lik“. Ljudi koji se bave knjigom odmah su namirisali da se, ipak, radi o značajnom potresu u okviru do sada monoljtne zajednice izdavača i knjižara. Ponovo, Damir Uzunović:

„Nije nam želja da ih maknemo. Nemamo snage da se borimo sa nekim stvarima, za koje mislimo da su iza nas. U nas je želja da se ona struktura izdavaštva, koja ne postoji nakon rata, a to je distribucija knjiga, knjižarstvo, edukacija mladih kadrova. Da dignemo na taj nivo da naša knjiga konačno tako uređena da može izaći na bitna tržišna mjesta.“

Ibrahim Spahić, prvi čovjek zajednice izdavača Bosne i Hercegovine, ne djeli mišljenje kako je zajednička BiH kuća na frankfurtskom sajmu bila pretijesna, a još manje ne atraktivna. Novoformirano udruženje ne smatra secesijom nego isključivo legitimnim putem kojim izdavači, što preferiraju literaturu, traže način da s probiju na tržištu.

„Ne postoji nikakav spor da je riječ o kućama koje imaju literarne ambicije, i mislim da je jako dobro da se profilira ta izdavačka scena u BiH. Smatram da je jako dobro,za razliku od tih mišljenja da je neko zadovoljan ili ne zadovoljan, što oni koji mogu naći bolje zajedničke interese.“

Ipak, Likovci čini se vide to drugačije nego Spahić to trenutačno prepoznaje. Farah Tahirbegović, urednica u izdavačkoj kući „Buybook“:

„Ono što je vrlo bitno i što vam želim reć, je da ćemo svakako nakon sajmova organizovati veliki sastanak, skupštinu na kojem se nadamo će dovesti u naše udruženje nove izdavače i knjižae i sve one ljude kojima je stalo do knjige. Pisce, autore, prevodioce, bibliotekare.“

Kako god da bude, očigledno je da, posle frankfurtskog i posebno beogradskog sajma knjige, u BH izdavaštvu neće biti kako je doi juče bilo.

*****

Od 1990. godine, kada je zatvorena izdavačka delatnost „Rilindje“, do danas, izdavači sa Kosova nisu pozvani niti učestvovali na sajmovima ili drugim manifestacijama u Srbiji. Kaže za naš program Ljazmir Ramani, predsednik udruženja izdavača Kosova, i ističe kako nije bilo nikakvog kontakta, inicijative ili predloga za uspostavljanje saradnje:

„Nismo imali nijedan kontakt, nikakav pokret, niti prdlog između izdavača Srbije i Kosova.“

On ističe kako je pitanje učešća izdavača na sajmovima knjiga, pa i beogradskom, stvar svakogizdavača. Međutim, da je bilo poziva i dogovora, ne isključuje učešće izdavača na ovom sajmu. Kaže, da značajnijim od izlaganja na sajmovima smatra kontakte i razgovore. Rahmani ističe a tome treba da prethodi razgovor i dogovor gde bi se odredili nivoi, inače i kosovski izdavači ne bi odgovorili pozivu. Kulturni poslanici sa kosova učestvuju u gotovo svim manifestacijama koje se organizuju u regionu sem u Srbiji kaže Rahmani.
XS
SM
MD
LG