Dostupni linkovi

logo-print

Nasilje u društvu postaje uzor djeci


''U prvom razredu se nismo družili sa jednom djevojkom. Ona nema puno novaca, pa su je svi izbjegavali. Neke djevojke su se dosta gadile nje. Loša je i učenica. Roditelji joj rade po cijeli dan pa joj niko ne može pomoći. Tek poslije smo shvatili da je dobra.''

Zagrebački osmoškolci potvrđuju da, osobito u nižim razredima, ima puno verbalnog i psihičkog nasilja među vršnjacima, manje fizičkog. Dovoljno je biti samo malo drukčiji:

''Najboljoj prijateljici Nikolini se dečki smiju zato što ima svjetliju put. Stalno joj se smiju što je bijela.''

''Ona zna da je bijela kao sir, pa joj i ne smeta što je stalno zezamo.''

''Neki dan nas je pitala profesorica kojim se sportovima bavimo. Kada je došao red na Nikolinu, Dario je rekao da se bavi solarijem. Ona je zbilja bila tužna nakon toga.''

U tim godinama, očito, nije dobro biti ni malo tamniji:

''Jedna moja prijateljica je malo više tamnije puti i svi misle da je Ciganka. Pitaju je da li zna da postoje šamponi. Baš jučer su joj napisali papir sa ružnim riječima.''

Psihologinja Gorana Hitrec u HTV emisiji "Otvoreno":

''Još uvijek imamo škola gdje na zbornicama stoji natpis - Ulaz učenicima zabranjen. Pri tome djeca koja trpe nasilje, za vrijeme odmora nemaju kome da se požale jer se zbog tog natpisa ne usude ući u zbornicu. Taj dio odgovornosti škola mora ponijeti.''

Hrvatska javnost zgrožena je i sve češćim slučajevima fizičkog nasilja. Najbrutalnije se dogodilo nedavno u Valpovu gdje je petnaestogodišnjak, zbog navodnog čestog maltretiranja, nožem usmrtio devetnaestogodišnjeg mladića.

Prema provedenoj anketi, čak 30 posto roditelja upravo nasilje izdvaja kao najveći problem s kojim se djeca susreću. Gorana Dojčinović iz UNICEF-a kaže da je upravo zbog toga prije dvije godine i pokrenut projekt suzbijanja ''bullyinga'' u hrvatskim školama:

''Trenutno je u program uključeno preko 210 škola iz 80 gradova u cijeloj Hrvatskoj, s tim da se u ovoj školskoj godini uključilo 97 škola.''

Jedna od njih je i Osnovna škola u novozagrebačkom naselju Zapruđe, gdje učenici smatraju da je jako dobro što nasilje mogu anonimno prijaviti:

''Imamo kutiju povjerenja u hodniku. Pedagogica odgovori na te pritužbe na oglasnu tablu, ili ih pozove u svoj ured.''

''Ima i više od 100 pisama tjedno.''

U projekt su, naglašava pedagoginja Alenka Boras iz Osnovene škole u Krapinskim Toplicama, uključeni svi, od roditelja do nastavnika i nastavnog osoblja, i to raznim radionicama i edukacijom, kako bi prepoznali i razlikovali nasilje od dječijeg sukoba:

''Naglasak nam je najviše na grupu učenika koji su promatrači. Prema upitniku, na pitanje kako bi reagirali u situaciji kada vide nasilje, da li bi se pridružili, 30 posto ih je odgovorilo da ne zna, ili možda.''

Naglašava da nasilje u školama nije novost:

''Bilo ga je i prije, samo možda nije bila tolika senzibilizacija i nastavnog osoblja i djece međusobno na taj problem.''

Iako UNICEF-ova akcija u Hrvatskoj već nakon prve godine provođenja bilježi odlične rezultate, psihologinja Gorana Hitrec zaključuje da će se nasilje u školama smanjiti tek kad bude prezreno u cijelom društvu:

''Škola nije izolirana. Škola djeluje uklopljena u ovo društvo, a u ovom društvu se različiti oblici nasilja vrlo obilato tolerirarju. Sa nasilnicima se koketira. Sa nasilnicima se mazi. Koja je to poruka?''
XS
SM
MD
LG