Dostupni linkovi

logo-print

Pravna klackalica


U ime crnogorske države, viši tužilac je zahtijevao prekid postupka dok se ne okonča proces protiv šestorice policijskih načelnika koji su tada komandovali akcijom. Na drugoj strani, u ime porodica žrtava, advokati su tvrdili da država blokira proces i da nema pravnih prepreka da se isplati odšteta. Možda bi pravna prepucavanja tako mogla u nedogled. Međutim, sudski zahtjev za odštetom najmanje je stvar prava: to je prije svega – i više od svega - pitanje morala i pravde jedne države.

Slučaj deportovanih muslimana je najtamniji žig na licu crnogorske vlasti. Ako je pohod na Dubrovnik bio dijelom manipulacija vojne propagande, a dijelom prinuda Miloševićeve mašinerije, hapšenje i deportacija muslimana bila je akcija za koju nema izgovora i za koju krivaca nema - van Crne Gore.

Nesrećni ljudi tražili su svojevremeno utočište od bosanskog pakla u Crnoj Gori, nadajući se da će zemlja, koja se diči čojstvom i junaštvom, ostati dostojna istorijskog imena. Tadašnja Crna Gora je, na žalost, pokazala svoje najgore lice: ljude su, mimo zakona i ustava, progonili, hapsili i odvodili Karadžićevim koljačima. Bio je to državna hajka na ljude samo zato što su druge vjere, samo zato što imaju drugačije ime.

Ne treba biti istražni sudija i nije potrebno znati pravo - dovoljno je samo pogledati istini u oči: nakon 13 godina, naknada štete porodicama žrtava bila bi tek simboličan vapaj za oprost grijeha a ne pravedno rješenje.

Zato je teško shvatiti ono što danas čini crnogorska država. Progon policijskih načelnika samo je dio te farse: ne mogu izvršioci odgovorati a njihovi naredbodavci ostati nevini. Namjera crnogorskog državnog vrha da i dalje ćuti i pokušava da odgodi proces nadoknade štete djeluje monstruoznije nego sam čin deportacije. To cjenkanje i pogađanje je uvreda za dostojanstvo – kao da je uopšte moguće izračunati koliko vrijedi jedan život, jedna suza djeteta koje ostalo siroče?

Umjesto pokajanja, umjesto da sami pokušaju da obeštete porodice žrtava, crnogorski čelnici odlučili su da odigraju igru skrivalice i odgađanje procesa: novo ročište zakazano je tek za februar iduće godine. Da se htjela istjerati pravda

Mnogo toga podsjeća na priču o Štrpcima: ona se stalno pokreće, obično pred izbore, i stalno odgaža, obično poslije izbora.

Ne mogu se demokratija i istina uvoditi na parče, samo pred izbore i prilikom najava referenduma. Jer, ponekad, mrtve duše pričaju i teško se sakriti od njihovog urlika: aveti zločina iz ’92. brujaće i dalje Crnom Gorom. Ako ovdje ima pameti i sačuvane ljudskosti, postoji samo je jedan pravedan izlaz: da se sama država potrudi da se zločin razotkrije i da se porodicama, nadoknadom štete, pruži ruka izvinjenja i apel za oproštaj.

Samo takva Crna Gora - koja zna pogledati u sjenku svoje prošlosti i zna da plati račune prošlosti - ima budućnost.
Sadašnja pravna klackalica, suđenje i beskonačno odgađanje presude novi je zločin koji crnogorska vlast čini – ne samo nad porodicama žrtava – već nad čitavom Crnom Gorom.
XS
SM
MD
LG