U Libanu je izvještaj Ujedinjenih nacija primljen sa opštim olakšanjem. Špekulacije o tome do kakvih će saznanja doći tim istražilaca koji je predvodio njemački tužilac Detlev Mehlis davala su osnovni ton političkom životu zemlje od juna kada je istraga otvorena. Hilal Kasan (Khashan) predavač na Američkom univerzitetu u Bejrutu procjenjuje:
“Izvještaj nije inenađenje, jer je veći dio dokumenta već cirkulisao u Libanu. Narod smatra da je ovo prvi korak ka pravdi. Ljudi, čini se, osjećaju da se istina pomalja.”
U dokumentu od 54 strane, uručenom u četvrtak generalnom sekretaru UN-a Kofiju Ananu, se navodi da je atentat iziskivao višemjesečne pripreme, izvršioce koji znaju posao i raspolažu moćnom infrastrukturom. Do ubistva je, kako ističu istražioci, došlo nakon zaoštravanja razmirica između Haririja i sirijskih zvaničnika. Bivši libanski premijer usprotivio se namjerama Damaska da se, mimo Ustava, za još tri godine produži mandat predsjednika Libana Emila Lahuda, bliskog saradnika Sirije. Na sastanku 1. februara Hariri je kazao sirijskom funkcioneru da se Libanom više neće upravljati iz Damaska. Dvije sedmice kasnije je ubijen.
Istraga je ustanovila da je bijeli Micubiši, koristen kao automobil bomba, dovezao iz Sirije u Bejrut pukovnik sirijske armije dvadesetak dana uoči atentata. Dmask energično odbija bilo kakvu vezu sa zločinom. Izvještaj UN skreće, pak, pažnju na činjenicu da su nekolicina sirijskih zvaničnika, uključujući sefa diplomatije, pokušali da istragu navedu na krivi trag, dajući istražiocima lažne podatke. Porptparol Evropske komisije Ema Advin (Emma Udwin) je s tim u vezi kazala:
“Pozivamo sve zainteresovane strane da pomognu libanskim vlastima u istrazi. Sirija će nauditi sopstvenim interesima ako ne sarađuje u potpunosti u istrazi.”
Izvještaj na dramatičan način skreće pažnju međunarodne javnosti na Siriju. SAD već gube strpljenje sa sirijskim liderom Basarom El-Asadom, optužujući ga za podršku teroristima. Džonatan Lindli (Jonathan Lindley), stručnjak za Bliski istok na Britanskom kraljevskom institutu u Londonu, primjećuje:
“Najteži zahtjev za Siriju je da njeni zvaničnici svjedoče izvan domovine, što može voditi daljim otkrićima i biti žestok udarac vladi. Mogla bi uslijediti kombinacija trgovinskih sankcija ili sankcija protiv pojedinaca. Što je još važnije, može doći do diplomatske izolacije Damaska, ne samo od strane Zapada, već i bliskoistočnih vlada.”
Teško je vjerovati da će se Basar al Asad sasvim oglušiti o zahtjeve međunarodne zajednice. Puna saradnja sa istražiocima mogla bi možda ukazati na odgovornost njegovih bliskih saveznika. Hilal Kasan procjenjuje da će sirijski lider pokušati da nađe kompromisno rješenje:
“Mozda ćemo vidjeti nagodbu po kojoj će Sirijci izručiti atentatore na Haririja u zamjenu za neke ustupke. Amerikanci imaju cijelu listu zahtjeva prema Siriji. Ukoliko Damask ispuni te zahtjeve, slučaj Haririja će se zaustaviti na licima umiješanim u ubistvo i neće se tražiti odgovornost sirijskog političkog vrha.“
Asadova slabost je u usto vrijeme i njegova prednost, naglašavaju analitičari. Koliko god da želi njegov silazak sa scene, Vašington strahuje da bi padom režima Sirija mogla skliznuti u haos koji trenutno razdire Irak. Takav ishod Vašington ne bi mogao posmatrati hladnokrvno.
“Izvještaj nije inenađenje, jer je veći dio dokumenta već cirkulisao u Libanu. Narod smatra da je ovo prvi korak ka pravdi. Ljudi, čini se, osjećaju da se istina pomalja.”
U dokumentu od 54 strane, uručenom u četvrtak generalnom sekretaru UN-a Kofiju Ananu, se navodi da je atentat iziskivao višemjesečne pripreme, izvršioce koji znaju posao i raspolažu moćnom infrastrukturom. Do ubistva je, kako ističu istražioci, došlo nakon zaoštravanja razmirica između Haririja i sirijskih zvaničnika. Bivši libanski premijer usprotivio se namjerama Damaska da se, mimo Ustava, za još tri godine produži mandat predsjednika Libana Emila Lahuda, bliskog saradnika Sirije. Na sastanku 1. februara Hariri je kazao sirijskom funkcioneru da se Libanom više neće upravljati iz Damaska. Dvije sedmice kasnije je ubijen.
Istraga je ustanovila da je bijeli Micubiši, koristen kao automobil bomba, dovezao iz Sirije u Bejrut pukovnik sirijske armije dvadesetak dana uoči atentata. Dmask energično odbija bilo kakvu vezu sa zločinom. Izvještaj UN skreće, pak, pažnju na činjenicu da su nekolicina sirijskih zvaničnika, uključujući sefa diplomatije, pokušali da istragu navedu na krivi trag, dajući istražiocima lažne podatke. Porptparol Evropske komisije Ema Advin (Emma Udwin) je s tim u vezi kazala:
“Pozivamo sve zainteresovane strane da pomognu libanskim vlastima u istrazi. Sirija će nauditi sopstvenim interesima ako ne sarađuje u potpunosti u istrazi.”
Izvještaj na dramatičan način skreće pažnju međunarodne javnosti na Siriju. SAD već gube strpljenje sa sirijskim liderom Basarom El-Asadom, optužujući ga za podršku teroristima. Džonatan Lindli (Jonathan Lindley), stručnjak za Bliski istok na Britanskom kraljevskom institutu u Londonu, primjećuje:
“Najteži zahtjev za Siriju je da njeni zvaničnici svjedoče izvan domovine, što može voditi daljim otkrićima i biti žestok udarac vladi. Mogla bi uslijediti kombinacija trgovinskih sankcija ili sankcija protiv pojedinaca. Što je još važnije, može doći do diplomatske izolacije Damaska, ne samo od strane Zapada, već i bliskoistočnih vlada.”
Teško je vjerovati da će se Basar al Asad sasvim oglušiti o zahtjeve međunarodne zajednice. Puna saradnja sa istražiocima mogla bi možda ukazati na odgovornost njegovih bliskih saveznika. Hilal Kasan procjenjuje da će sirijski lider pokušati da nađe kompromisno rješenje:
“Mozda ćemo vidjeti nagodbu po kojoj će Sirijci izručiti atentatore na Haririja u zamjenu za neke ustupke. Amerikanci imaju cijelu listu zahtjeva prema Siriji. Ukoliko Damask ispuni te zahtjeve, slučaj Haririja će se zaustaviti na licima umiješanim u ubistvo i neće se tražiti odgovornost sirijskog političkog vrha.“
Asadova slabost je u usto vrijeme i njegova prednost, naglašavaju analitičari. Koliko god da želi njegov silazak sa scene, Vašington strahuje da bi padom režima Sirija mogla skliznuti u haos koji trenutno razdire Irak. Takav ishod Vašington ne bi mogao posmatrati hladnokrvno.
