Dostupni linkovi

logo-print

Krečenje crnogorske istorije


Koji dan kasnije, nepoznati zvonar iz Cetinjskog manastira neprestano je zvonio tokom mitinga Pokreta za nezavisnu Crnu Goru. Nekome iz Srpske pravoslavne crkve strašno je zasmetalo pozivanje na crnogorsku istoriju i priča o budućoj crnogorskoj nezavisnosti: buka zvona trebalo je da zagluši najave skorog referenduma.

U jednoj sedmici Srpska pravoslavna crva u Crnoj Gori dva puta je dejstvovala protiv obilježja samosvojnosti crnogorske države.

I, očigledno, ništa nije slučajno - ovo je samo ponavljanje bliske istorije. Svojevremeno je trebinjski gradnočelnik Božidar Vučurević želio da sruši Dubrovnik da bi ga napravo starijim, ljepšim i – srpskim. Deceniju kasnije, srpska crkva želi u Ostrogu, centru crnogorske duhovnosti, naslikati freske starije, ljepše i – manje crnogorske. To je logika koju sprovode još samo talibani: da se iskorijeni sve što nije istovjerno, da se odbace druge kulture, da se potre sve što nosi obrise drugačijeg.

Ista nakaradna misao vodila je ruku zvonara u drevnom Cetinjskom manastiru: u borbi protiv crnogorskih suverenista zanjihao je zvona Svetog Petra Cetinjskog. Ona ista zvona koja su nekada odjekivala u slavu crnogorske nezavisnosti 1878 godine, sada su bučala protiv ideje samostalne crnogorske države. Vođen političkim sljepilom neki se sveštenik očigledno zabunio: tih zvona - koja je zloupotrijebio u subotu veče - ne bi bilo na tom mjestu da nije bilo države Crne Gore.

Velike slike crtaju se svakodnevnim potezima. Srpska pravoslavna crkva uramila je svoj portret u Crnoj Gori: Rumija, Bjelasica, Ostrog, Cetinje – nijesu to izolovani slučajevi političke netrpeljivosti, već dio sistema političke mržnje.

Legitimna je borba Srpske pravoslavne crkve za zajedničku državu: crkvenim velikodostojnicima niko ne može osporiti pravo da politički razmišljaju i da se zalažu za rješenje crnogorske budućnosti u zajednici sa Srbijom.

Ali, Mitropolit Amfilohije i njegovi sveštenici su u borbi protiv crnogorskog referenduma prešli prag dozvoljene agitacije i počeli su borbu – ne protiv referenduma – već protiv crnogorske države. Uporno brisanje i prekrajanje istorije i kulture crnogorskog naroda nije zalaganje za zajedničku državu, već politička borba da Crna Gora kao država nestane.

Posljedice takve politike direktno će osjetiti - ne vrh Srpske pravoslavne crkve - već narod koji im vjeruje, običan pojedinac koga crkva uči da je referendum sudnji dan i da slijedi veliki potop ako Crna Gora bude nezavisna. Tako srpska crkva obučava vjerujuće građane da se politički bore protiv države u kojoj su rođeni i odrasli. Poraz na referendumu za pravoslavne smrtnike se izdiže na nivo istorijskog poraza, kao da neće postojati novi dan.

Mitropolit Amfilohije i njegovi sveštenici tako guraju svoje vjernike u nepodnošljivu situaciju iz koje nema dobrog izlaza. Ako bude referenduma za njih će to biti istorijski poraz, iako će dobiti državu; ako spriječe refrendum poraz vlastite države slaviće kao ličnu pobjedu, ne shvatajući da su u toj pobjedi izgubili sami sebe. Političkom isključivošću, netolerancijom i fundamentalizmom Srpska crkva u Crnoj Gori vodi svoje sjedbenike u siguran poraz.
XS
SM
MD
LG