Dostupni linkovi

logo-print

Mi već jesmo u Evropskoj uniji


RSE: Gospodine Sanader, najprije čestitke za odluku iz Luksemburga odnosno Bruxellesa za skoro počinjanje pregovora Hrvatske s Evropskom unijom.

SANADER: Hvala lijepa na čestitkama. Mislim da je Hrvatska pokazala da je zrela evropska zemlja, da je zemlja zrele demokracije, u kojoj je vladavina prava iznad svega. Mislim da je ključni razlog bila naša zrelost na tom planu i kad je riječ o suradnji sa Međunarodnim kaznenim sudom u Hagu, ali i kada je riječ o vladavini prava. Zato smatram da je Evropska unija donijela dobru odluku i idemo sada sa punom forcom, kako bi rekli mi u Dalmaciji, u pregovore.

RSE: U svojim izjavama, nakon dobivanja pregovora, u vašim kolumnama za hrvatske medije ste rekli, odnosno napisali, da je početak pregovora i dodatni poticaj za zemlje regije u njihovom približavanju Evropskoj uniji. Na koji način, u političkom, diplomatskom smislu, Hrvatska može pomoći Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori, Makedoniji?

SANADER: Pa ja mislim da je otvaranje pregovora s Hrvatskom bila ne samo sjajna vijest za Hrvatsku, nego velika vijest i za sve zemlje u našem susjedstvu, jer onima koji budu slijedili put Hrvatske u reformama, u jasnom opredjeljenju da se prihvate evropske vrijednosti – tolerancija, međusobno razumijevanje i uvažavanje, poštivanje ljudskih i manjinskih prava, jačanje demokratskih institucija, dakle onima koji to budu primjenjivali, sigurno da su vrata Evrope odnosno Evropske unije otvorena. Hrvatska će biti most suradnje između Evropske unije i jugoistoka Evrope, zemalja Balkana. Mi u tome želimo pomoći. Nama je u interesu da se stvari stabiliziraju, da se politička scena stabilizira, da se Srbija i Crna Gora stabilizira u političkom i ekonomskom smislu. Prije svega tu mislim, naravno, na pitanje Kosova i na pitanje Crne Gore. Isto to vrijedi i za Bosnu i Hercegovinu. Danas, deset godina poslije Daytona, znamo da Dayton nije bio idealan sporazum, ali je za ono vrijeme bio važan jer je zaustavio rat i krvoproliće. Prema tome, Dayton je odigrao veliku povijesnu ulogu, ali očigledno nema rješenja za suvremenu situaciju i treba vidjeti koja su to rješenja. Ja ću uskoro otići u službenu posjetu u Sarajevo, uzvratiti posjetu mom kolegi Terziću koji je bio u Zagrebu ovog ljeta, kao što znate, a meni u uzvratni posjet će doći srbijanski premijer Koštunica. To će biti prigoda da i u izravnim razgovorima još jedanput vidimo što može Hrvatska učiniti da pomogne i Bosni i Hercegovini i Srbiji i Crnoj Gori.

RSE: Kako vidite status Kosova?

SANADER: Hrvatska je od lipnja 2004. godine zemlja kandidat za Evropsku uniju i mi ćemo slijediti politiku EU. Naravno da ja imam svoje mišljenje, naravno da svako od nas ima svoje mišljenje. Mi dolazimo iz tog dijela Evrope i znamo što se događalo, znamo koja je povijest, ali naša je dužnost i obveza da s tim svojim iskustvom i poznavanjem ljudi, poznavanjem mentaliteta, poznavanjem jezika i povijesti tih prostora pomognemo Evropskoj uniji i cijeloj međunarodnoj zajednici u pronalaženju pravog rješenja za Kosovo. Ono što mora biti načelo, to je da ne može biti nikakvog rješenja za Kosovo bez suglasnosti Beograda.

RSE: Suradnja sa Hagom i dalje ostaje prioritet. Ponovio je to i Oli Rehn u subotu i jučer u Zagrebu. Predstavnici američke administracije upozoravaju da bez Gotovine nema ni članstva u NATO-u. Ako Hrvatska nije talac jednog čovjeka na putu prema Evropskoj uniji, izgleda da jeste na putu prema NATO. Hoće li problem Gotovina službeni Zagreb uskoro moći skinuti sa dnevnog reda?

SANADER: Ja bih volio da to uspijemo. Nema dvojbe da naša puna obveza potpune suradnje s Haagom ostaje. To je naša međunarodna obveza, ali iznad svega to je naša interna obveza. Podsjećam na ustavni Zakon o suradnji sa Međunarodnim kaznenim sudom u Haagu koji je donesen prije deset godina. To je pitanje vladavine prava. Prema tome, svaki optuženik se mora pojaviti na sudu. Tu nema iznimke. Nitko ne može biti iznad zakona, nitko ne može biti izvan zakona. Ni Gotovina, ni bilo tko drugi. Dok taj slučaj ne riješimo, Akcijski plan ide dalje. Ali budući da sve informacije koje imamo ne vode zaključku da je Gotovina u Hrvatskoj, moramo tražiti pomoć i zemalja članica Evropske unije da pomognu u tome jer očigledno Gotovina nije u Hrvatskoj.

RSE: Samo nekoliko dana uoči luksemburške odluke, u Hrvatskoj je gotovo trećina građana bila protiv Evrope. To se preko noći promijenilo. Kako tumačite tu brzu promjenu mišljenja građana Hrvatske?

SANADER: Nećete mi zamjeriti što ću vas podsjetiti da sam to uvijek govorio. Naime, taj niski postotak potpore hrvatskih građana ulaska Hrvatske u Evropsku uniju nije istinski euroskepticizam, kako su neki pokušali tumačiti, hrvatskih građana, nego je bio uvjetovan činjenicom da su pregovori bili odgođeni, da smo se previše mučili oko tog početka pregovora oko slučaja Gotovine i tako dalje. Kad smo dobili početak pregovora, to se dramatično promijenilo, tijekom same noći s ponedjeljka na utorak i u tom smislu se potvrdila moja teza da će onog dana kad počnu pregovori 20 posto više hrvatskih građana podržavati ulazak Hrvatske u Evropsku uniju i to je danas slučaj. Ja neću biti miran, ni ja ni moja vlada, ni kompletna politička elita u Hrvatskoj, dok s velikom većinom građana u jednom dijalogu ne raspravimo da je dobro za Hrvatsku da uđe u Evropsku uniju. Dakle, evropska budućnost Hrvatske je za većinu danas neupitna. Osobno bih želio da postotak bude i veći, a siguran sam kad završimo pregovore i kad bude referendum u Hrvatskoj da će velika većina građana podržati ulazak Hrvatske u Uniju.

RSE: Ako sir i vrhnje neće biti problem, što bi onda na evropskom putu mogla biti prepreka?

SANADER: Ja prije svega ne vjerujem da ima prepreka, već težih i lakših poglavlja u pregovorima. Teža poglavlja će biti sigurno poljoprivreda, ribarstvo, državne subvencije, zaštita okoliša. Tu moramo zaista dosegnuti standarde naprednih evropskih zemalja. Ali isto tako će biti i lakših poglavlja koje ćemo završavati relativno vrlo brzo, kao što su znanost, kultura, vanjska politika, jer mi smo praktički već danas dio Evropske unije. Naravno da želimo, kao što sam rekao, i u onom pitanju oko Srbije i Crne Gore, slijediti i biti dio te vanjske i sigurnosne politike EU. Prema tome, ta lakša poglavlja ćemo završiti brzo, oko težih ćemo se sigurno nešto više raspravljati i polemizirati sa Unijom jer želimo ostvariti što bolja prijelazna razdoblja za Hrvatsku. Ali, bože moj. Kao i u slučaju Češke, kao i u slučaju Slovačke, kao i u slučaju Mađarske, kao i u slučaju ostalih zemalja, to će zavisiti od umješnosti naših pregovarača.

RSE: Hrvatska ulaže u zemlje nekadašnje Jugoslavije. Neki od vodećih hrvatskih poslovnih ljudi su u Srbiji i Crnoj kupili tvrtke i posluju. Postoji kulturna suradnja. Zašto onda djeca hrvatske i srpske nacionalnosti ne mogu zajedno u iste razrede, primjerice u Slavoniji?

SANADER: Pa ja sam uvijek bio protivnik bilo kakve getoizacije bilo koga. Za mene je sasvim normalno da hrvatska i srpska djeca idu u istu školu. Mislim da nije dobro da se otvaraju posebne škole za srpsku djecu jer je to getoizacija, na jedan i drugi način. Danas živimo u svijetu, pa i u Hrvatskoj u kojoj bi trebalo biti od posve drugorazrednog značaja, ako ne trećerazrednog, dakle potpuno zanemarivo, tko je kakve nacionalnosti, već treba odgajati djecu u duhu tolerancije, u duhu zajedničkih vrijednosti, u jednoj Evropi koja se ujedinjuje. Hrvati i Srbi se ne moraju ujediniti jer će sutra zajedno živjeti u EU. Bili smo 70 godina u zajedničkoj državi i to nije bilo dobro, to je bilo loše iskustvo za Hrvatsku, što smo pokazali na referendumu 1991. godine u ogromnoj većini, uključujući i srpske građane – u ona 94,5 posto hrvatskih građana koji su glasovali za samostalnu Hrvatsku je bilo i Srba koji su glasovali za samostalnu Hrvatsku. Prema tome, taj eksperiment nije uspio i ne treba. Danas trebaju Hrvatska i Srbija i Crna Gora živjeti kao dvije susjedne zemlje, rješavati otvorena pitanja, pomagati svojim građanima. A kad je riječ o Srbima u Hrvatskoj ili Hrvatima u Srbiji i Crnoj Gori – ne smijemo zaboraviti da su Hrvati jedna velika nacionalna manjina u Srbiji i Crnoj Gori, od Vojvodine do Beograda, Zemuna do Kosova i Crne Gore – svima njima, dakle i Srbima u Hrvatskoj i Hrvatima u Srbiji i Crnoj Gori, moramo osigurati jednak tretman, ali i stvarati takvo društvo, takvu atmosferu u društvu da je potpuno nevažno tko je što i da su svima jednake šanse.

RSE: Povratak izbjeglica, svi svojim predratnim domovima, poziv je koji upućuju svi. Neki u Beogradu smatraju da je to više stvar zadovoljavanja međunarodne zajednice nego želja službenog Zagreba da se u Hrvatsku uistinu vrate oni koji to žele. Kakav je vaš komentar?

SANADER: Moj komentar je da ne razumijem takva razmišljanja jer mi smo vrlo jasno rekli da svatko ima pravo na povratak i da to više uopće nije političko pitanje, kao ni pitanje povrata imovine. To uopće nije političko, već tehničko pitanje. To je pitanje samo tehničke organizacije i u tom smislu to nije točno. Kao što znate, mi imamo u hrvatskom Saboru parlamentarnu većinu koju podržavaju i zastupnici srpske nacionalne manjine, njih trojica, kao i svih nacionalnih manjina u Hrvatskoj. Svih osam zastupnika nacionalnih manjina podržavaju moju vladu, što je najbolji dokaz naše čvrste opredijeljenosti za poštivanje manjinskih prava.

RSE: Mnogo je poznatih građana Hrvatske koji su napustili zemlju devedesetih. Da li ste spremni i tim ljudima uputiti poziv da se konačno vrate u Hrvatsku i tamo počnu raditi i stvarati?

SANADER: Pa ja mislim da danas živimo u takvoj atmosferi u društvu da nije potrebna nikakva deklaracija oko bilo čega. Najbolji dokaz za to je činjenica da su ljudi sami osjetili da je Hrvatska prevazišla ratna vremena. Bogu hvala da su ona iza nas. Stvorena je jedna atmosfera tolerancije, međusobnog uvažavanja, poštivanja drugoga, poštivanja drugačijeg, poštivanja različitosti. Jer, bez poštivanja različitosti, bez poštivanja drugog i drugačijeg, ne možemo naprijed. Prema tome, stvorili smo takvu atmosferu. Ja sam iznimno zadovoljan što je to uspjelo mojoj vladi, upravo vladi Hrvatske demokratske zajednice, moje stranke, koja je danas kao reformirana stranka jedna od članica Evropske pučke stranke, dakle obitelji stranka koja ima najjači klub zastupnika u Evropskom parlamentu i u tom smislu sam ponosan na to. Ja mislim da nisu potrebni nikakvi deklarativni pozivi da svi osjećaju da su dobrodošli u Hrvatsku.

RSE: Kako vam je uspjelo u nekoliko godina uključiti Hrvatsku demokratsku zajednicu, koja je do prije šest godina, zajedno sa Hrvatskom, bila gotovo u izolaciji, u jednu tako respektabilnu evropsku stranku?

SANADER: Pa ja mislim da je to prije svega bio napor naravno mene kao predsjednika stranke kojoj sam ponudio jedan program još tamo davne 2000. godine, u proljeće, kad sam izabran za predsjednika stranke, ali i da je to zasluga svih nas u stranci. Osim onih ekstremno desnih koji su otpali na tom putu reformi i profiliranja HDZ-a u modernu evropsku stranku građanske orijentacije koja poštuje hrvatske vrijednosti i hrvatske tradicije i otvara se modernim izazovima suvremenog svijeta, ta zasluga pripada svima nama. Neki su govorili – Sanader kao predsjednik stranke je tu usamljen, a stranka je drugačija. Da je to tako, ne bih tri puta pobijedio na izborima za predsjednika stranke, niti bi stranka pobijedila na izborima 2003. godine. Dakle, svi smo na tome radili. To je prije svega zato što je HDZ jedna istinska hrvatska, evropska, demokršćanska, narodnjačka, građanska stranka.

RSE: Kada je, po vama, Hrvatska u Evropskoj uniji?

SANADER: Mi već jesmo u Evropskoj uniji samo nam treba jedna formalna potvrda koja će se dogoditi za koju godinu. Idemo najprije dobro odraditi posao pregovaranja, datume ostavimo za kasnije, ali, evo, neću ni u ovoj prigodi odoliti, a da ne kažem da bismo bili izuzetno zadovoljni ukoliko bismo kao punopravna članica sudjelovali na evropskim izborima u lipnju 2009. godine.

Povezani članci

XS
SM
MD
LG