Dostupni linkovi

logo-print

Podgorica otvorila karte


Zvanična Podgorica otvorila je karte: predsjednik Vujanović je najavio da će raspisati referendum početkom decembra, što znači da izjašnjavanje građana može biti organizovano u drugoj polovini marta ili, najkasnije, do kraja aprila. Mart ili april, gotovo da je svejedno: crnogorska vlast najavila je referendumsku bitku.

I na drugom kraju zajedničke države, u Beogradu, iskreno su progovorili o crnogorskom referendumu. Dok srpski predsjednik Tadić tvrdi da Crna Gora mora pitati Srbiju, srpski premijer Koštunica već je ispostavio uslove od kojih je najbitniji baš onaj koji Crnogorci ne mogu da ispune: da se dozvoli izjašnjavnje crnogorskih državljana koji već glasaju u Srbiji. Tadić i Koštunica kao da misle jednom glavom - Crna Gora ima pravo na referendum ali samo ako to Srbija dozvoli.

U međuvremenu je i briselska administracija rekla svoje. Zvanično, Havijer Solana kaže da je crnogorski referendum moguć, ali uz jedan, novi uslov: da prethodno referendumska pravila prihvate svi - i crnogorska vlast, i crnogorska opozicija i zvanični Beograd. Prevedeno na svakodnevni jezik, i Solana je, kao i Koštunica, postavio uslov koji Podgorica ne može da ispuni jer ne zavisi samo od nje.

Kao da je neka skrivena vremenska mašina sve vratila na dan prije 14. marta 2002. godine kada je potpisan Beogradski sporazum: Podgorica hoće referendum ali Beograd i Brisel su protiv toga.

Ako je ranije i bilo dilema, sada je sasvim jasno: Beogradski sporazum je bio jedna velika, zvanična obmana. Niti je Evropa riješila status Kosova, niti je Beograd promijenio mišljenje o crnogorskoj nezavisnosti, niti je zvanična Podgorica uspjela da postigne unutarcrnogorsko saglasje.

Najteže je protumačiti političku poziciju Havijera Solane. Visoki predstavnik Evropske unije bio je svojevremeno glavni kreator Beogradskog sporazuma. Potpisivanjem tog dokumenta Evropa je Crnoj Gori garantovala pravo na referendum kroz tri godine.

Sada ispada kao da se kupovalo - ništa za ništa. Nakon tri godine iz Brisela ponovo najavljuju da je crnogorski referendum problem: kao to će zakočiti pregovore o pridruživanju, pa će navodno usporiti dijalog o Kosovu, te će tobože dovesti do problema u Bosni...

U stvari, to je već ispričana priča i providan izgovor za pravdanje vlastite nemoći. Nakon kraha referenduma širom Evrope i neuspješne misije proširenja Evropske unije, briselska birokratija prosto se boji da prizna da je - kreiranjem državne zajednice Srbija i Crna Gora - omanula i na Balkanu. Kad bi to javno saopštio, Havijer Solana bi sam ispisao stranice svog političkog in memoriama na funkciji visokog predstavnika Evropske unije.

Tako se došlo do čudne političke situacije: crnogorski referendum postao je bitan za Solanu skoro kao i za Đukanovića. S tom razlikom što održavanje referenduma znači politički opstanak za crnogorskog premijera, dok visokom predstavniku Evropske unije organizacija crnogorskog referenduma bila bi objava političkog poraza.

Zato u sedmicama i mjesecima koji dolaze valja očekivati nove evropske pritiske na Podgoricu, sve sa ciljem da se opet odgodi referendum. Zahtijevaće se mišljenje Venecijanske komisije iako ono postoji, tražiće se novi stav OEBS-a mada je već dva puta dat... Nema tu neke velike ideje: Solana i njegova ekipa nemaju drugog plana osim da - odgađanjem crnogorskog referenduma - kupuju vrijeme i vlastiti političku budućnost.

Samo, ne treba se mnogu jediti na ponašanje visokog predstavnika Evropske unije: ako Crna Gora opet dozvoli da bude izigrana, niko neće biti kriv, osim ljudi u Podgorici. Trogodišnji moratorijum na referendum ovdašnja vlast nije iskoristila da doradi zakon o referendumu, nijesu oglašeni ni usaglašeni referendumski rokovi... Podgorica je samo uludo razbacivala dragocjeno vrijeme. Ipak, jedno se mora znati: crnogorski referefnum ne može niko organizovati do Crna Gora.
XS
SM
MD
LG