Dostupni linkovi

logo-print

Lažna nada za isplatu otpremnina


* * * * *

Narodna skupština Republike Srpske nije prihvatila Informaciju o pravu na otpremnine radnika prema članu 152. Zakona o radu.

Ovim članom Zakona o radu propisani su uslovi i način ostvarivanja prava na otpremninu licima kojima je od 31. decembra 1991. do 16. novembra 2000. godine nezakonito prestao radni odnos kod poslodavaca čije je sjedište na teritoriji Republike Srpske.

U uvodnom izlaganju ministar rada i boračko-invalidske zaštite RS-a Miodrag Deretić rekao je da je do sada podneseno više od 60 hiljada zahtjeva za ostvarivanje prava na otpremnine, zbog čega je morao biti izmijenjen i Zakon o radu RS-a jer komisija nije mogla da ispoštuje rok od 90 dana za rješavanje predmeta.

O pravu i visini otpremnina odlučuje posebna komisija koju imenuje ministar rada. Komisija je formirana 3. novembra 2003. godine i do marta ove godine riješila je 3 630 zahtjeva, od čega je u 939 slučajeva priznato pravo na otpremnine, a u 523 je odbijeno. Upućeno je 2 156 dopisa za dopunu zahtjeva, dok je 12 zahtjeva odbačeno kao neosnovano.

Od ukupnog broja pozitivno riješenih predmeta u kojima je priznato pravo na otpremninu, pravosnažno je 675 rješenja po kojima bi trebalo isplatiti 741 531 KM.

Otpremnina se ostvaruje u visini od 1,33 do tri odsto prosječne mjesečne plate u Republici Srpskoj u posljednja tri mjeseca prije mjeseca u kome se priznaje pravo na otpremnine.

„Otpremnina koju radnik ostvari, isplaćuje se iz fonda koji još nije formiran za ovu svrhu jer sredstva treba obezbijediti od prodaje državnog kapitala“, rekao je Deretić.

On je istakao da je Vlada RS na jednoj od sjednica zaključila da nije moguće finansirati otpremnine na način predviđen Zakonom o radu jer nema mogućnosti da bude formiran fond.

Vlada RS-a odlučila je da komisija nastavi sa radom i utvrdi pravo podnosilaca zahtjeva i da oni budu rješavani u okviru Zakona o izmirenju unutrašnjeg duga Republike Srpske.

Ovakvom načinu rješavanja problema radnika koji su nezakonito otpušteni s posla, usprotivili su se neki poslanici. Muharem Murselović je istakao:

„Htio bih da prokomentarišem ovu informaciju koja, ipak, grubo rečeno, predstavlja za sve ljude koji su podnijeli zahtjeve, uvredu i poniženje. Nije ni čudo, s obzirom kakva je ova informacija i u kakvoj je formi dana. Resorni ministar kaže da su zahtjeve podnijeli oni koji smatraju da im je nepravedno prestao radni odnos, pa ću ja uvaženog gospodina ministra na nešto podsjetiti. Ispred mene je jedna odluka koja govori kako su ljudi dobivali te otkaze. Ta odluka je od 22. juna 1992. godine i kaže: , Na svim rukovodnim mjestima gdje je moguć dotok informacija, na svim mjestima koja imaju važan značaj za funkcionisanje privrednog subjekta mogu nalaziti isključivo kadrovi srpske nacionalnosti‘. Ovo se odnosi i na sva druga preduzeća, dionička društva i tako dalje. Takođe, na ovim mjestima se ne mogu naći ni radnici srpske nacionalnosti koji to nisu potvrdili plebiscitom ili još nisu ideološki raščistili da je jedini predstavnik srpskog naroda Srpska demokratska stranka. To vam je odluka autonomne regije Bosanska Krajina od 22. juna 1992. godine. ,Rok za realizaciju ovog zadatka i člana 1 ove odluke je 26. jun 1992. godine, do 15:00 časova‘, kako ovde piše. Kako vidimo, veoma brzo, eksplicitno, tačno, decidno, moraju svi prestati raditi. A gledajte sada, toliko godina nakon donošenja tog zakona, kada treba ljudi da se obeštete, još uvijek smo na početku.“

Poslanik Tarik Sadović:

„Zakon o radu Republike Srpske nije predvidio mogućnost da se lica koja su nezakonito otpuštena s posla, vrate na svoja ranija radna mjesta. Dakle, lica koja su otpuštena s posla od 31. decembra 1991. godine do 16. novembra 2000. godine, na nezakonit način, mogu ostvariti pravo na otpremninu. Otpremnina se kreće, kao što je ministar rekao, od 1,33 do tri prosječne plaće u Republici Srpskoj, zavisno od ostvarenog radnog staža prije nego što se desio nezakoniti otkaz. Prosječna plaće u Republici Srpskoj je oko 450 KM pa se može lako sračunati koliko je i najveća otpremnina skromna. Prva komisija koju je imenovao ministar rada 2001. godine, nije ni otpočela sa radom jer su, kako je sarkastično navedeno u ovoj informaciji, neki članovi promijenili mjesto stanovanja. Analogno tome, mi bi se trebali zabrinuti za rad vlade ako neki ministar promijeni mjesto stanovanja. No, dobro, bilo je šta je bilo i to je prošlo. Krajem 2003. godine formirana je nova komisija i računica kaže da je do sada riješeno samo oko 2,5 posto slučajeva. Ovim tempom, u pesimističkoj varijanti, komisija će završiti posao za 60 godina, a u optimističkoj varijanti za 25 godina. I za ekstremno strpljive ljude čekanje na otpremninu postaje fikcija. Vlada kaže da nije moguće formirati fond za isplatu otpremnina, ali nigdje nije rečeno zašto je to nemoguće, šta sprječava vladu da formira fond. Vlada, po mom mišljenju, jednostavno nije htjela da to uradi. Umjesto traganja za realnim izvorima finansiranja jedne obaveze prema ljudima koji su ostajali bez posla samo zato što su se našli, bez svoje krivice, u jednom vremenu, sa krivim imenom i prezimenom, imamo sijanje novih iluzija. Hoće li ova vlada pokušati, bar koliko-toliko, da spasi obraz ili će ugasiti i posljednju nadu i vjeru da je i ovo malo pravde dostižno? Vlada predlaže da se otpremnine ,uguraju‘ u Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga. Onda slijedi izdavanje obveznica sa rokom dospijeća od nekoliko decenija. Kako će to izgledati, molim vas lijepo, da čovjeku koji je stekao pravo na minimalnu otpremninu od 600 KM, izdate obveznicu koju će realizirati za 50 godina? To će biti shvaćeno jedino kao novo ponižavanje i uvreda za sve ljude kojima je nekad nanesena golema nepravda. Onda je poštenije reći ljudima da nema ništa od toga. Pojeo vuk magarca.“

Poslanik Slobodan Popović:

„Ovo što se nudi, to nije ništa. Ovo je ponovo kupovanje vremena i u nekom narednom periodu sve ovo će ponovo doći u istu korpu koja se zove Zakon o namirenju materijalne i nematerijalne štete, nastale u periodu od tad do tad, sa grejs periodom od 30-40 godina, pa ćemo to na rate i tako dalje. Mislim da to, najblaže rečeno, nije pošteno i zbog toga nećemo prihvatiti bilo kakva rješenja koja nemaju bar taj minimum moralnih karakteristika da se ljudima prizna da se nekad neko ogriješio o neka njihova prava, a da im se sad to ne može nadoknaditi zato što smo siromašni, nažalost, zahvaljujući toj istoj vlasti jer nas je ona napravila siromašnima.“

* * * * *

Istom prilikom, poslanici Narodne Skupštine RS su razmatrali provođenje imovinskih zakona. U ovom entitetu je skoro završena implementacija imovinskih zakona i ona iznosi 99,5 odsto, navodi se u Izvještaju o realizaciji Programa rješavanja problema raseljenih lica, povratnika i izbjeglica za 2004. godinu, koji su usvojili poslanici Narodne skupštine RS.

Neriješenih 0,5 odsto imovinskih zakona odnosi se na specifične slučajeve gdje je u pitanju prijenos raspolaganja nepokretnostima ili se na sudovima rješava pitanje valjanosti ugovora o prijenosu prava raspolaganja.

Neki poslanici, među njima i Krstan Simić, upozorili su na nepravilnosti prilikom izbora objekata za obnovu:

„Ja bih ovdje ukazao na jednu, slobodno mogu reći, negativnu društvenu pojavu i u tom pravcu bih zatražio da Ministarstvo bar za iduću godinu ili u fazi pripreme budžeta za narednu godinu izvrši promjenu jednog segmenta zloupotrebe ovih sredstava. Imam informacija i saznanja, jer sam bio u pojedinim mjestima, da su sredstva za povratak data, uložena, da su kuće adapritrane, ali da se ljudi ne vraćaju i da su to pusta naselja. Jednostavno treba pomoći svakom jer svako je gubitnik u ovom ratu i treba naći rješenje da se na ovaj način pare na bacaju, s aspekta i srpskog stanovništva i bošnjačkog i hrvatskog. Evo, u Šimićima imate čitavo naselje u koje ne dolazi bukvalno niko. Pitam se jesmo li mi toliko bogati da možemo rasipati tolika sredstva? S druge strane, imamo li pravo da bacimo sredstva a da ne riješimo pitanje nekog ko zaista želi da se vrati na svoje ognjište da tu živi, što je njegovo i ljudsko i božje i svako drugo pravo? Stoga bih zamolio, iako znam da je to složeno, da Ministarstvo pokuša napraviti bar jednu procjenu ima li takvih pojava. Ja sam na nekoliko mijesta sretao potpuno prazna naselja. Jednostavno, ljudi uzmu ta sredstva, obnove kuću i dođu tu jednom godišnje, to im valjda služi kao spomenik na mjesto gdje su negdje živjeli. Treba podržati povratak, treba motivisati povratak, ali treba rasporediti ta sredstva i primarno davati onima koji zaista žele da se vrate.“

Ministar za izbjegla i raseljena lica Vlade RS Jasmin Samardžić je,
uz odgovor na neke primjedbe koje su se čule, posebno upozorio na problem ostanka:

„Gotovo 60 posto izbjeglih i raseljenih lica koja se trenutno nalaze u Republici Srpskoj, ne žele da se vrate u Federaciju BiH i oni se jednostavno ne javljaju na pozive na obnovu i rekonstrukciju svojih domova u Federaciji BiH nego žele da svoj status riješe u Republici Srpskoj. Tu Ministarstvo za izbjegla i raseljena lica ne utiče na njihov izbor i ne može da utiče na njihov izbor, ali im jedino može pomoći u obnovi i rekonstrukciji njihovih predratnih objekata. Kada govorimo o fondu za pravičnu nadoknadu, Dejtonskim mirovnim sporazumom je predviđeno formiranje tog fonda pri Centralnoj banci Bosne i Hercegovine, što resorno ne pripada Ministarstvu za izbjegla i raseljena lica, ali mi pokušavamo da počnemo razgovarati i o tom fondu. Do sada se nije moglo razgovarati jer se uglavnom radilo na tome da se sredstva usmjeravaju ka povratku i u tom smislu je i formiran fond za povratak koji funkcioniše i u skladu je sa Zakonom o izbjeglim i raseljenim licima. Sedam hiljada porodica koristi alternativni smještaj u Republici Srpskoj. To su sve porodice koje su tražile povrat svoje imovine, koje su tražile obnovu i rekonstrukciju i do sada je nisu dobile. Postoji mogućnost da dobiju sredstva za godinu dana unaprijed ukoliko sa tim sredstvima – to je negdje oko 2 200 KM – mogu praktično dovesti svoj objekat u funkciju stanovanja. Ima dosta porodica koje trebaju da srede samo kupatilo ili da uvedu struju. I mi svima onima koji koriste alternativni smještaj dajemo tu mogućnost, s tim da u roku od tri mjeseca potpišu izjavu da će napustiti alternativni smještaj. Od ove godine i ne postoji kategorija interno raseljenih lica. Po usvojenom Zakonu o izbjeglim i raseljenim licima oni su svi povratnici bez obzira što se nisu vratili u svoju opštinu odnosno u svoje mjesto. Što se tiče zloupotreba, mi vršimo revizije i svjesni smo da ima zloupotreba. Imali smo kontrole. U Federaciji BiH smo, na primjer, odvezli građevinski materijal, a poslije sedam dana je kamionom prebačen u Banjaluku. Dobili smo takve informacije. Pokušavamo da to svedemo na najmanju moguću mjeru i to ćemo raditi i ubuduće.“

* * * * *

Ustavni sud Federacije BiH je odložio raspravu za sedam dana o ustavnosti načina izmirenja unutrašnjeg duga u koji spada i stara devizna štednja. Rasprava je odgođena zbog toga što su stranke u raspravi – predstavnici oba doma federalnog parlamenta – izjavile kako je u pripremi državni zakon o rješavanju unutrašnjeg duga odnosno stare devizne štednje.

Evo šta su izjavili podnosioci zahtjeva i zainteresovani – predstavnici štediša odnosno njihovih udruženja. Irfan Ajanović, predstavnik podnosioca zahtjeva – Parlamenta Federacije:

„Ono što je bitno, to je da će državni zakon, na kome insistiraju i apelanti, biti donesen upravo zbog činjenice da se na nivou cijelog prostora države Bosne i Hercegovine zakonskom regulativom uredi unutrašnji dug, a u okviru njega i devizna štednja. Da je emiter obveznica, garant obveznica, garant duga država Bosna i Hercegovina a ne entiteti i da će se onda, u skladu s tim zakonom, donijeti entitetski zakoni i na nivou Republike Srpske i na nivou Federacije BiH i Distrikta Brčko. To je nešto što je racionalno, to je nešto što pojeftinjuje proceduru, to je nešto što ubrzava razrješenje spora, ako ga možemo tako nazvati. Tako da u tom smislu mislim da ova odgoda od sedam dana nije u smislu kakvog smo ga mi postavili, ali u svakom slučaju mislim da je Ustavni sud uradio ono što može u ovom trenutku na današnjem ročištu.“

Amila Omersoftić, Udruženje deviznih štediša sa sjedištem u Sarajevu:

„Žao mi je što je odgođeno radi toga što je problem verifikacije koja teče, jako opasna stvar i trebalo je da je bar ovaj sud prekine. Ali, eto, čekaćemo idući utorak, nije ni to daleko. Što se nas tiče, našeg udruženja, nas više zanima da Sud Bosne i Hercegovine stavi u tečaj našu tužbu, jer se ove stvari ne mogu dogovarati ni na ovakvim mjestima, niti pregovarati da li neko treba ili ne treba da da novac. Pitanje je upravo suda i sudske presude koja mora da utvrdi ko nama zaista treba da vrati novac. Iz te sudske presude će proisteći koliko Bosna i Hercegovina mora da da. A ona sigurno mora da da najmanje onaj iznos novca koliko je povukla u sukcesiju.“

Fra Gabrijel Mioč iz Udruženje štediša Mostar:

„Ne mogu razumjeti da me moja država, ne prezire, nego me doslovce gazi. To je moje pravo, to je moje vlasništvo i ako mi ona može moje pravo pretvoriti u bezvrijedni papir pretvorit će mi i glavu. Stid me je, vjerujte mi. Sve države, sve republike su to riješile, samo se ova jadna BiH muči s tim bez razloga. Sutra da donesu pozitivan zakon da je to naša devizna štednja, 50 posto te štednje građani neće ni dizati iz banaka, sigurno neće tražiti da im se isplati milijarda. Kad ljudi steknu povjerenje, ostavit će svoja sredstva u bankama i opet država funkcionira kako treba.“

Ante Čolak, predstavnik podnosica zahtjeva – federalnog Parlamenta:

„Vjerojatno se sud vodio time da su i ostale odredbe ovog zakona koje se izravno ne tiču devizne štednje očigledno neustavne, pa se vjerojatno sada uzda u nas apelante da ćemo mi to proširiti na cijeli zakon. S te strane ja ne vidim da je to loše. U međuvremenu se vode, kao što ste čuli, postupci pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine, pa vjerojatno i Ustavni sud Federacije želi sačekati pravorijeke tih procesa koji se u ovom trenutku vode pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine i u jednom dijelu možda i da dobije vrijeme za dodatne konzultacije sa poznatim ekonomskim ekspertima oko određenih odredbi vezanih za ovaj zakon. Mislim da je u ovom trenutku prioritet jedino devizna štednja.“

* * * * *

Nastavljajući se na temu o tome da li ima prevara kad je upitanju dodjela donacija, bilježimo razmišljanje jednog povratnika u okolicu Doboja:

„Svi su dobili donaciju, jedino je moja kuća ostala. Na kraju je došla jedna dotična osoba koja je tražila tri hiljade maraka da mi sredi donaciju. Ja sam to odbio.“

Eldina Mehinagić, službenica opštinskog odjeljenja za obnovu i razvoj kaže:

„Kad opština nije radila ovaj program i kada nije bilo ovakve komisije, znači prije jedno tri-četiri godine, kada su to radili predstavnici mjesnih zajednica i predstavnici nekih nevladinih organizacija ili nekih institucija, toga je vjerovatno bilo. Ali otkad radi ova komisija, toga sigurno nema.“

Povratnik:

„To je bilo prije tri i po mjeseca.“

Eldina Mehinagić:

„I nama ljudi dolaze i govore da se tako nešto dešava. Mi tim ljudima kažemo da upute dopis komisiji, da navedu ime i prezime te osobe koja je to tražila i naravno da ćemo pokrenuti postupak koji treba.“

Predsjednik opštinske komisije za odabir korisnika Mirko Okolić:

„Ako je to tačno, ja bih volio da nam to neko zvanično napiše i da nam to dostavi i ja ću biti prvi koji će zahtijevati rigorozne mjere protiv takvih ljudi.“

* * * * *

Šta je to „održivi povratak“? O tome je, između ostalog, razgovarano na okruglom stolu kojeg su u Livnu organizovali Srpsko građansko Vijeće – Pokret za ravnopravnost BiH, Hrvatsko nacionalno Vijeće, Krug nezavisnih intelektualaca 99 i Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca. Jedan od povratnika o „održivom povratku“ je izjavio:

„Ne znam šta bi to mogao biti ,održivi povratak‘ osim prava na rad povratničke populacije, što je, nažalost, u Bosanskom Grahovu ravno nuli. Izdvojio bih jedan častan primjer organizacije i direkcije ,Livno puteva‘ ovdje u Livnu koji su vratili na radno mjesto čovjeka koji je ranije radio na tom radnom mjestu i plus su zaposlili dva mlada momka. Sve ostalo se svodilo na nekakve veze, kumovske, prijateljske i ostalo. Pravih povrataka na radna mjesta i primjene odluka Visokog predstavnika da se ljudi vrate na svoja radna mjesta u živuće firme ne postoji.“

*****

Specijalna emisija Radija Slobodna Evropa, posvećena pravima izbjeglih i raseljenih osoba i vraćanju njihove imovine, na programu je svake nedjelje u 15 sati, na kratkim talasima 9 660, 11 770 i 13 685 KHz. Možete je slušati i na 20-tak lokalnih radiostanica u BiH. U ovoj emisiji na vaša pitanja odgovaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u BiH, te drugi stručnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pismo s pitanjem pošaljite u našu redakciju u Sarajevu, gdje se priprema ova emisija, a adresa je: Fra Anđela Zvizdovića br. 1, Sarajevo. Ako je to za vas jednostavniji put, pisma možete poslati i našoj redakciji u Pragu. Adresa je: Vinohradska 1, Češka Republika; ili našim dopisništvima:
- u Zagrebu, Iblerov trg 9,
- u Beogradu, Kneza Miloša 25.
Na pismu naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju Neću tuđe, hoću svoje
XS
SM
MD
LG