Dostupni linkovi

logo-print

Bez prava na informaciju


''Odem ja pučkom pravobranitelju prije mjesec i pol dana da mu kažem šta me snašlo. Rekao mi je da to sažmem, jer nema vremena. Tražio sam samo pet minuta njegova vremena. Rekao mi je da je za njega pet minuta predugo, a igra se na kompjuteru. Rekli su mi da se s njim ne svađam. Što mogu da očekujem?''

Za razliku od našeg sugovornika iz Oroslavlja, koji će najvjerojatnije odustati od potrage za svojim pravima, novinarka zagrebačkog Radija 101 Jelena Berković, koja je zbog zakonskog prava na informaciju tužila i samog hrvatskog premijera i dobila spor, od jutros ponavlja onu poznatu – Pravda je spora, ali dostižna:

''Jutros sam konačno dobila dokumente koje već više od godinu dana tražim od vladinog Ureda za odnose sa javnošću. Istina, dobila sam ih pet dana nakon što je istekao rok prema presudi Upravnog suda. Dobila sam ukupno 19 izvještaja vladinog Ureda za unutarnji nadzor, koje sam i tražila. Jeste da je prekršen zakon i da se nije poštovala presuda Upravnog suda, ali pravda je dostižna.''

Unatoč pojedinačnim slučajevima, Hrvatska je prema ocjeni predsjednika Transparency Internationala Hrvatska, Antuna Zorislava Petrovića, još uvijek daleko od realizacije demokratskog prava na pristup informacijama:

''Ove godine je Hrvatska, što se tiče pristupa informacijama, izrazito neprolaznu ocjenu podigla na lošu neprolaznu ocjenu. Još uvijek smo daleko od normi ponašanja, kada je riječ o pristupu informacijama koja tijela javne vlasti imaju u demokratskim zemljama. To je vrlo zabrinjavajuće.''

Transparenci International je u protekla dva mjeseca i sam proveo manji test među državnim institucijama, pa je na adrese ministarstava, županija, gradova i sudova poslao 200 upita o, kako kaže, sasvim benignim informacijama. Odgovore su dobili samo na 56 posto pitanja, a najažurniji su bili sudovi:

''Najneažurnija su bila ministarstva. Od ukupnog broja upita, dobili smo svega polovicu odgovora. To je posebno zabrinjavajuće. Upravo je vlada prva koja bi trebala pružati primjer svim tijelima javne vlasti.''

Antun Palarić iz središnjeg ureda Državne uprave smatra da se Zakon o pravu na pristup informacijama u Hrvatskoj dobro provodi i da se tijela javne vlasti sve više otvaraju javnosti:

''Izvještaj za Sabor je pokazao da je tijekom 2004. godine zaprimljeno skoro 16 tisuća zahtjeva za ostvarivanje prava na pristup informacijama. Prema našim saznanjima i informacijama, na 504 je pozitivno odgovoreno u roku, a na 94 je negativno odgovoreno.''

Mnogi od slučajno zaustavljenih Zagrepčana i ne znaju da imaju pravo tražiti informaciju:

''Kada građanin nešto traži, teško dođe do te informacije.''

''Ne znam da li je to stvar nasljeđa, ali postoji kod nas nekakav strah od toga. Mi se sklanjamo.''

Novinarka Berković smatra da će njezino iskustvo i izboreno pravo na informaciju mnogima pomoć:

''Meni se u drugim slučajevima dogodilo da verbalno zaprijetim Zakonom o pravu na pristup informacijama i da mi onda službena osoba sa druge strane telefona kaže da sam mlada osoba i da ću još dugo raditi kao novinarka, te vam nije u interesu sada se svađati i prijetiti zakonom. Zbog toga vjerujem da ću osjetiti negativne posljedice, ali isto tako vjerujem da će biti puno više pozitivnih odgovora, ne samo za mene, već za sve građane koji će htjeti tražiti informacije od tijela javne vlasti. Slobodno se mogu pozvati na ovu presudu i nadam se da će svi oni koji su zaduženi za davanje informacija ipak poštovati zakon.''
XS
SM
MD
LG